Bivši HDZ-ov ministar kulture Zlatko Hasanbegović kratko nam je komentirao Deklaraciju nastalu kao rezultat regionalnog projekta Jezici i nacionalizam, za koju tvorci tvrde da ima namjeru podići svijest i aktivno utjecanje na postojeće nacionalističke jezične prakse u Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj, Crnoj Gori i Srbiji, poručivši da se radi o 'vukovskom vapaju jugoslavenskih nacionalista za izgubljenom domajom'.  

Deklaraciju o zajedničkom jeziku do sada je potpisalo više od 200 lingvista, književnika, znanstvenika, aktivista i drugih osoba iz javnog i kulturnog života ovih država.

Između ostalih Deklaraciju su potpisali Rade Šerbedžija, Boris Dežulović, Rajko Grlić, Viktor Ivančić, Dragan Markovina, Boris Buden, Snježana Kordić, Tatjana Gromača, Drago Pilsel, Ante Tomić, Dubravka Ugrešić i drugi.

Već ranije se o Deklaraciji negativno odredila i ministrica kulture Nina Obuljen Koržinek, a premijer Andrej Plenković kazao je da na nju ne treba trošiti riječi.

Ni u Mostu, manjem partneru iz vladajuće koalicije na Deklaraciju o zajedničkom jeziku na žele trošiti mnogo riječi. 

Šef kluba zastupnika Mosta u Hrvatskom saboru Miroslav Šimić kratko nam je tek kazao da je njihov načelan stav taj da to nije tema kojom se žele baviti. 'Treba se baviti hrvatskim jezikom i njegovom čistoćom, a s druge strane ovo je inicijativa koju namjeravamo ignorirati', poručio je Šimić.

SDP-ov zastupnik i lingvist Bojan Glavašević za tportal je kazao komentirajući Deklaraciju da je stav stranke tu jasan. 'Prvo, deklaracija nije politički tekst i nije predmet rasprave za nas, s druge strane, za nas i mene osobno neupitna je posebnost hrvatskog jezika koji ničim, pa ni ovom deklaracijom ne može biti ugrožen', naglasio je Glavašević.

Dodao je da je hrvatski je službeni jezik u Republici Hrvatskoj, jedan je od službenih jezika Europske unije, dobro je opisan i propisan i za sva vremena zaštićen i sačuvan, poseban i jedinstven.

'Međutim u lingvistici postoji taj koncept policentričnosti nekoga jezika. To je kada neki jezik ima više standardiziranih verzija i dosta je česta pojava u lingvistici: engleski je takav, španjolski, francuski, kineski, nizozemski, švedski, norveški, arapski…', objašnjava Glavašević.

Ističe da je pitanje naziva jezika nešto što u Hrvatskoj izaziva kontroverze. 'Međutim jedino ime koje postoji za naš jezik je hrvatski jezik i to je praktički sve. Koliko sam ja shvatio, intencija ove deklaracije bila je ta da se politika makne iz lingvistike; nažalost, čini se da je efekt upravo suprotan', kaže Glavašević.

Napominje da za lingvistiku pitanje hrvatskog i srpskog jezika uopće nije kontroverzno upravo zbog razumijevanja toga koncepta policentričnosti. 'U Hrvatskoj govornici dobro znaju da govore hrvatski i u Srbiji srpski dok je u drugim zemljama poput Crne Gore situacija znatno složenija i ne mogu se dogovoriti zapravo koje je ime jezika kojim govore', kaže nam Glavašević.

U Hrvatskoj je situacija vrlo jasna, nastavlja, i bilo kakav strah od toga da se radi o nekom projektu socijalističkog tipa, da se ubije duh hrvatskoj jezika i ošteti na neki način je besmislen.

'Hrvatski jezik je živ i zdrav, za njega ne strahujem i ponosni smo na njega što je takav i to tako trebamo nastaviti', smatra političar i lingvist. Na kraju je kazao da možemo biti ponosni što sa zemljama u okruženju možemo govoriti svoj jezik, a ne engleski, i to što se dobro razumijemo sa susjedima može nam samo biti prednost.