Kad Tito i formalno ostane bez trga u Zagrebu, što će se nakon današnje odluke Odbora za imenovanja ulica, trgova i naselja dogoditi na sljedećoj sjednici Skupštine Grada Zagreba, nema sumnje da ćemo u narednom periodu imati prilike svjedočiti brisanju niza imena ulica, trgova i parkova
Odborom predsjeda, podsjetimo, povjesničar Zlatko Hasanbegović, član stranke Neovisni za Hrvatsku, a iz njegova nastupa danas dalo se naslutiti da bi se prvi na listi za brisanje mogao naći Vladimir Ranogajec.
Ranogajčeva ulica uvučena je među niz ulica koje nose imena sportaša, poput Bernarda Vukasa, Antuna Stipančića i Luke Kaliterne na Jarunu. Svoju je dobio jer je bio istaknuti sportski djelatnik nakon Drugog svjetskog rata. No, Ranogajec je imao i drugu karijeru.
'Notorni Ranogajec ima ulicu u Zagrebu, a bio je javni tužitelj i potpisao je bjanko stotine smrtnih presuda', kazao je Hasanbegović.
vezane vijesti
Upitan koliko bi ulica trebalo promijeniti ime, naveo je da ih ima puno, odbivši se izjasniti o kojima se točno radi.
'Nećemo mi kao Gradski narodni odbor 1946. godine mijenjati nazive ulica. O svemu će se demokratski raspravljati. Ništa neće ići kao nekad po kratkom postupku', kazao je Hasanbegović.
Nakon što Tito napusti zagrebačke ulice SDP-ov saborski zastupnik Gordan Maras, koji je prisustvovao sjednici Odbora, nakon nje ustvrdio je da će se maršal vratiti kad se oni vrate na vlast, a najviši dužnosnik iz doba komunizma koji će imati ulicu u Zagrebu bit će Andrija Hebrang.
Novinare je zanimalo hoće li Hasanbegovićeva stranka predložiti i izmjenu imena ulice koja nosi njegovo ime.
'Znam na što aludirate - da je Hebrang bio staljinist i visoki član Partije. O svemu se može raspravljati, ali treba imati na umu to da je Hebrang proglašen žrtvom komunizma', kazao je Hasanbegović.
Hebrang je bio sekretar CK KP-a Hrvatske, potpredsjednik Zemaljskog antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Hrvatske (ZAVNOH-a), a u vladi Tito-Šubašić bio je ministar industrije.
Nakon što se Tito razišao sa Staljinom Hebranga se optuživalo da je staljinist i da je održavao tajne kontakte sa Sovjetskim Savezom. S Politbiroom se sukobio oko koncepta razvoja iz kojeg je, kao i iz Komunističke partije Jugoslavije, isključen 1948. godine uz optužbu da je surađivao s Gestapom i ustašama.
Potom je završio u zatvoru u kojem je najvjerojatnije ubijen iako je službena verzija glasila da je počinio samoubojstvo. Sabor RH rehabilitirao ga je 1992. godine i proglasio žrtvom komunističkog režima.
