Naprasni odlasci iz TV studija usred razgovora s novinarima, poziranje s ekstremnim desničarima u skupštini Srbije i sukobljavanje s putnicima u zagrebačkom tramvaju među posljednjim su kontroverzama saborskog zastupnika Ivana Pernara, osnivača Živog zida koji je u Hrvatskom saboru prijavio stranačku pripadnost stranci Abeceda demokracije. Hoće li taj 'enfant terrible' hrvatske politike imati više štete ili koristi od svojih provokativnih istupa?
Pernar je za političku percepciju veliki izazov, a za neke možda i ne spada u politiku. Međutim, iz percepcije određenog miljea običnih ljudi i glasača, on je osvježenje jer komunicira izravno, pomalo nediplomatski. Na drugoj strani, to su sve odlike nekih pojedinaca koji mogu imati disleksiju, bipolarni poremećaj, hiperaktivnost ili natprosječnu inteligenciju', kaže komunikacijski strateg Danijel Koletić, direktor agencije Apriori World, za tportal.
Po njegovoj procjeni, Pernar je neosporno inteligentna osoba, zato što uspijeva otvarati teme i logička potpitanja koja želi nametnuti u Saboru da bi se određena problematika kvalitetnije riješila, možda i nadoknadili propusti u pripremi nekih materijala.
'U tom smislu on je jako koristan i učinkovit kao saborski zastupnik. Opet vidimo praznu sabornicu; postavlja se pitanje ne samo odgovornosti saborskih zastupnika, nego njihove učinkovite uloge u raspravama. Smatram da je vrijeme jednoumlja završilo i da se nalazimo u eri debate i komunikacije, iako ne nužno i u svakom slučaju njegove komunikacije', ocjenjuje Koletić.
'U Italiji je bila Cicciolina...'
Za razliku od većine saborskih zastupnika, koji u općoj percepciji još uvijek statiraju - što ne znači da ne rade svoj posao - Pernar je 'stvorio svoj brending'.
'Pitanje je trenutka hoće li se naći u nekoj reklami neke udruge za humanitarnu akciju ili kampanju društvene odgovornosti, a možda i u komercijalnoj reklami. On to možda i ne bi radio direktno za novčanu korist; to je stvar njegova karaktera, koja uključuje komunikaciju bez limita. On jednostavno želi biti vidljiv, a hoće li mediji taj njegov duh percipirati u kontinuitetu, ovisit će o sadržaju njegovih istupa. Definitivno je jedno: on se ne uklapa u standardni uzorak saborskog zastupnika i političara, ali to narod voli', dijagnosticira Koletić, dodajući da su se percipirani ekshbicionistički primjeri pojavljivali i u drugim nacionalnim parlamentima, poput porno dive Ilone Staller, poznatije kao Cicciolina, u Italiji.
Je li Pernar političar novog kova u tipu američkog predsjednika Donalda Trumpa? 'Njih dvojicu ne bismo mogli uspoređivati jer, iako su obojica retorički sadržajno spremni izgovoriti nešto bez provjere, u ostalim aspektima - poput obiteljskog i poslovnog - to je jedna druga priča', kaže Koletić.
Profesor Pero Maldini, politolog i komunikolog sa Sveučilišta u Dubrovniku, smatra da je Pernar već sada počeo 'urušavati sam sebe'.
'Pitanje je želi li on, s tim svojim stalnim pretjerivanjem, staviti sebe u centar pozornosti javnosti ili mu je cilj da ono što govori i za što se zalaže, često i bez argumenata, bude pretočeno u nekakvu političku akciju. Ako smo dosad i mislili da on ima jedan nespretan, ali iskren pristup glavnim hrvatskim i međunarodnim temama, sve više toga u njegovom ponašanju upućuje da je to samo sredstvo da se on održi u centru pozornosti javnosti', upozorava profesor.
Od enfant terriblea do dosadnjakovića
'Ako je to slučaj, onda je Pernar vjerojatno na putu da se on 'ugasi' onom brzinom kojom je i zasjao. To ne znači da se on neće i dalje tako ponašati, ali će on nekakvog interesantnog enfant terriblea zapravo postati dosadan lik koji ponavlja stalo jedno te isto. Čini mi da je sada upravo na toj putanji, a gdje će završiti - ovisi o njemu', konstatira Maldini, ocjenjujući da Pernar svojim ponašanjem u ovom trenutku sebi više šteti nego koristi.
Ipak, činjenica je da su mediji 'fiksirani' Pernarom i da se njegovi istupi prenose u udarnim terminima, iako je izlascima iz studija pokazao da mu je monolog važniji od dijaloga.
'Prekidati razgovor na taj način nije nemalo demokratski, za što se on izrazito zalaže. Novinar može, štoviše, novinar treba postavljati neugodna pitanja, a na sugovorniku je hoće li na takva pitanja odgovoriti. Ako se upušta u takve reakcije, više govori o sebi, nego o onome što želi reći', zaključuje Maldini.
