Ne bi bilo pretjerano zaključiti da je ljevica u Francuskoj ostvarila svoj najoptimističniji rezultat na upravo proteklim parlamentarnim izborima (346 lijevih zastupnika naspram 226 desnih) budući da socijalisti sad čine apsolutnu većinu u Nacionalnoj skupštini, bez potrebe za daljnjim koaliranjem. Kako je to jedan od komentatora sažeo dan nakon, ljevica sada u Francuskoj ima svu legalnu i izvršnu moć u rukama, u što valja uključiti i pobjedu na prijašnjim lokalnim izborima, osim da sama donosi ustavne promjene (za tu bi joj skoro omnipotentnu ulogu trebalo tri petine glasova u Senatu i parlamentu)
Naravno, niz drugih komentara istaknulo je nizak odaziv na protekle izbore od 56 posto u drugom krugu, kao i golemu odgovornost koju je usred ekonomske krize Socijalistička stranka preuzela na sebe.
Ta i sva druga upozorenja su posve utemeljena, no teško je, barem u prvim danima konstituiranja, očekivati išta drugo osim egzaltacije na ljevici te će na prve trezvene reakcije vjerojatno trebati pričekati još nekoliko dana.
Tako premoćna pobjeda bila je nužno praćena nemalim gubicima koje je pretrpjela Sarkozyjeva stranka, UMP. Među ostalim, niz njegovih isturenih ministara nije izabrano u svojim biračkim okruzima, poput omraženog Claudea Guéanta, ministra unutarnjih poslova, i Nadine Morano, koju se sve brojniji lapsusi i neugodne omaške, poput zadnje o pozivu glasačima Nacionalnog fronta, konačno lišili povjerenja glasača.
Jako medijatizirana perjanica ekstremne desnice, Marine le Pen, nije došla do zastupničkog mjesta, no krajnja desnica vraća se nanovo u parlament s dvoje novih zastupnika, među kojima je i najmlađa članica, kako parlamenta, tako i političko-obiteljske dinastije, dvadesetdvogodišnja Marion Maréchal-Le Pen
Inače, u izborima koji nisu imali ni desetinu dinamike predsjedničkih, jedini pravi 'medijski zalogaj' bila je prilično trivijalna afera u kojoj je aktualna prva dama Valérie Trierweiler odaslala preko Twittera poruku podrške kandidatu koji se natjecao protiv Ségolène Royal, bivše družice Françoisa Hollandea i predsjedničke kandidatkinje na izborima 2007.
Na kraju te minijaturne sapunice, dovoljni je pripomenuti da Royal nije prošla u svom okrugu, a sama činjenica da su se čak i respektabilni mediji nadugo bavili spekulacijama u trokutu između dvije dame i jednog predsjednika i količinama navodnih napetosti u njihovim odnosima dovoljno govori o izostanku iole sadržajne političke debate.
Zapravo, malo tko je prije nekoliko mjeseci mogao predvidjeti tako snažno okretanje političkog kursa u Francuskoj. Naime, socijalisti trenutno uživaju čak i jaču poziciju nego onu koju su imali 1981. kada je predsjednik François Mitterand započeo svoj prvi mandat.
Takva dispozicija naravno znači solidnu razinu komocije u donošenju i provođenju odluka na svim razinama. Dok će barem pristojna razina odgovornosti, koja bi se mogla nominalno očekivati, biti stavljena na kušnju jako brzo.
