Imigranti iz Istočne Europe osamdesetih i devedesetih nerijetko su bili dobro prihvaćeni u Zapadnim zemljama. Većina je bila obrazovana s dobrim radnim navikama, a cilj im je, dolaskom na Zapad, bio da pokušaju stvoriti nekakav bolji i pristojniji život za sebe i svoje obitelji. Zapad ih je objeručke prihvaćao, jer osim što su to bili ljudi koji su radili poslove za koje se u Zapadnim zemljama teško pronalaze oni koji bi ih htjeli raditi, ujedno su bili i jeftina radna snaga. Izgledalo je kao da su svi na dobitku. Imigranti često nisu mogli birati, pa su pristajali na svakakve uvjete, ali ipak su ostvarili neki svoj san, pa makar to značilo samo bijeg iz neke komunističke zemlje. Poslodavci na Zapadu dobili su jeftine i dobre radnike, obitelji su mogle dobiti dadilju za 350 kuna tjedno ili čistačicu za stotinjak kuna i sve se činilo idealno.

Međutim, situacija se u međuvremenu promijenila. Kriza je uzela maha, posla i novca sve je manje, a paralelno s manjkom novca i posla raste histerija oko imigranata koji 'uzimaju kruh' ljudima u zemljama Europske unije. Ovih dana takva se panika vidi u Velikoj Britaniji te pomalo i u Njemačkoj, gdje se očekuje navodna navala Rumunja i Bugara krajem godine, jer tada istječe ograničenje kojim se određuje koliko tamošnjih imigranata može doći raditi u Veliku Britaniju.

Ukratko, od 2014. u Veliku Britaniju će bilo tko iz Rumunjske i Bugarske moći doći raditi. Bio je to dovoljan razlog da otočki mediji pokrenu lavinu rasprave o tome i pritom, naravno, pretjeraju. Nije, naravno, tajna da je Velika Britanija primamljiva za imigraciju, ali kampanja kojom Britanci poručuju Rumunjima i Bugarima da ostanu kod kuće jer im se u Britaniji neće svidjeti postala je prilično apsurdna. I dok glavni mediji prijete Britancima imigrantskim baukom zbog kojih će lokalno stanovništvo imati samo štete, glas razumnih analitičara i poznavatelja britanskih prilika teško se čuje. Brian Gallagher, urednik Croatia Business Reporta kaže kako je strah Britanaca dijelom opravdan.

Gallagher ističe kako je 2004., kada je Velika Britanija prvi put otvorila vrata novim članicama Europske Unije bilo predviđeno da na Otok godišnje dođe oko 13 tisuća ljudi. Međutim, u osam godina ta brojka je narasla na nevjerojatnih 600 tisuća, pa je strah od velikog broja imigranata jednim dijelom razumljiv. No, kada se govori o tome da zbog njih domaći stanovnici gube poslove, Gallagher tvrdi suprotno.

Ljudi iz istočne Europe su vrijedni i radišni

U takvim tvrdnjama, da imigranti iz istočne Europe uzimaju Britancima posao, se jako pretjeruje. Toga vjerojatno ima u nekim poslovima, ali većina ljudi iz istočne Europe radi u uslužnim djelatnostima. Ja vrlo rijetko od posluge u nekom kafiću čujem britanski naglasak. Ljudi iz istočne Europe taj posao sjajno odrađuju, plaća nije loša, a oni se puno trude i nerijetko na tom poslu napreduju. Ali, zato jer dobro rade. Sedmogodišnja restrikcija koja do kraja godine vrijedi za Rumunjsku i Bugarsku vjerojatno čeka i Hrvatsku. Iako, tko zna što će do tada biti obzirom na referendum o EU koji se kod nas najavljuje', kaže Brian Gallagher.

Nezadovoljstvo Britanaca zbog velikog broja imigranata proizlazi iz činjenice da imaju veliki broj mladih ljudi koji su nezaposleni. No teško da se takav trend može pripisati imigraciji.

Zašto su imigranti poželjni?

Poslovni ljudi kod nas se često žale da su naši mladi ljudi loše educirani i praktički ih se ne može zaposliti. Međutim, neki radije biraju socijalnu pomoć umjesto posla. Neki misle da će postati pop zvijezde ili nogometaši i zato su imigranti poželjniji kao radnici. Poslodavci puno više cijene njihovu radnu etiku. Nezaposlenost mladih veliki je problem u Velikoj Britaniji, ali razlog za to nisu imigranti', uvjeren je Gallagher.

Problem imigracije očito je veći politički problem, a manje ekonomski, a prijedlog da se neograničeni ulazak dozvoli samo visokoobrazovanim imigrantima naišao je na velike kritike kao moralno upitan.

'Oni koji podržavaju masovnu imigraciju uglavnom dolaze iz srednje liberalne klase. Oni vole strane restorane, jeftine dadilje i čistačice, ali oni su poznati po tome što izbjegavaju živjeti u područjima koja su većim dijelom naseljena imigrantima. To je jako licemjerno i mnogim ljudima to ide na živce', kaže Gallagher.

'Hrvati neće navaliti u Veliku Britaniju'

Budući da je u Hrvatskoj u posljednje vrijeme traženje posla u inozemstvu uzelo maha, za očekivati je da će i London postati jedna od destinacija gdje će oni koji to mogu otići 'trbuhom za kruhom'. Ali nema sumnje da za dolazak na Otok i dobivanje posla treba proći još neke stvari, a ne samo kupnju avionske karte. Oni koji češće putuju u Veliku Britaniju na granici uvijek čuju ista dva pitanja: 'Koliko ostajete? Sigurno odlazite za deset dana?' Strah od stranaca koji će se usidriti u Velikoj Britaniji počinje tako i prije nego što ste vidjeli Piccadilly Circus.
'Što se tiče Hrvatske, tekstovi o imigraciji u Britaniji koje objavljujem jako su čitani, iz čega zaključujem da su Hrvati jako zainteresirani za dolazak kod nas. Međutim, ne mislim da će Hrvati navaliti ovdje. Hrvatska zajednica u Londonu vrlo je mala, jedna od najmanjih i Hrvati koji tu rade uglavnom su visokoobrazovani i imaju jako dobru reputaciju. Čini mi se da je Hrvatima puno zanimljivija Njemačka, jer tamo postoji veća i umreženija hrvatska zajednica', ističe Gallagher, koji nam preporučuje da jednom kad uđemo u EU ne ponovimo istu grešku kao i većina europskih zemalja.

'Trebate zadržati dobru imigracijsku kontrolu i tako ćete izbjeći dosta problema. Ali to morate napraviti tako da ulažete u obrazovanje svojih ljudi i dobro ih platite za poslove koje rade. Imigracija je brzopotezno rješenje za biznis, ali to nije nikakvo dugoročno rješenje', zaključuje Gallagher.