Sve do nedavno, kada je najednom postao strašno bitan faktor i u nacionalnim okvirima. Sada se njegove izjave shvaćaju znatno ozbiljnije, nacionalni trustovi mozgova sastanče kako bi analizirali njegov tok misli i često nedokučive mentalne procese, pažljivo se secira svaka izgovorena riječ u nadi da će se odgonetnuti u kojem smjeru će se Hrvatska zaputiti na rok od četiri godine.

Stipe Petrina, jedan od odmetnika iz Mosta, naglo je postao apsolutna zvijezda. I to ne samo među prosječno malo obrazovanim i slabo obaviještenim pukom, koji ga je ionako doživljavao simpatičnim hibridom Milana Bandića, Željka Keruma i Franje Tuđmana, odnosno Josipa Broza - ovisno o osobnim preferencijama i obiteljskom backgroundu. Ne, njegove zbrčkane izjave i naoko nepovezane javne istupe s vulgarnim dodacima sada i mediji nastoje sistematizirati i staviti u logičan i pristojan kontekst, a teško je ne primijetiti da su i oni naoko lijevo-liberalni najednom postali znatno dobrohotniji, usporedo s povećanjem šansi da će naš glavni junak sjesti negdje na lijevu stranu sabornice.

Nema više velikog zgražanja, na snazi je opća oduševljenost i hihotanje našem vrckavom primoštenskom mangupu.

A on je, treba naglasiti, cijelo to vrijeme bio dosta ustrajan i sebi dosljedan. I kada je na jumbo plakate uz magistralu postavljao parole po kojima su SDP i HDZ 'isto sranje, drugo pakovanje', i kada danas tvrdi da jedini on u stvarnosti provodi program Mosta o nepriklanjanju nijednoj opciji. I kada je u mjesto pečata slao kompletne postave sudnica - uključujući suce, odvjetnike i zapisničare - i kada danas govori da je pravosuđe najveća rak rana Hrvatske.

I kada je otvorio rat protiv javnih tvrtki koje su u njegovoj općini ubirale harač bez da su poštovale osnove pravnog poretka i privatnog vlasništva, i kada danas govori da će nam neviđena centralizacija države vrlo brzo doći glave.

Jedinu preostalu dilemu razriješit će vrlo brzo, kada se konačno privede kraju beskrajno vađenje, navlačenje i izdvajanje Mostovih zastupnika i eventualno konačno zapečati oblik parlamentarne većine. Odnosno, ako Most padne.

On sam već se kristalno jasno odredio: s HDZ-om neće ni u ludilu, dok za SDP nije baš tako decidiran i može se primijetiti stanovita rezerva. Jer, kako nam je plastično opisao prije par mjeseci, prva stranka predstavlja 'cijankalij' koji momentalno ubija, dok je druga nešto sličnija mišomoru, otrovu za štakore koji uzrokuje polaganu ali bolnu smrt.

Pa ti, kume, biraj.

A u priliku da uopće odlučuje o arhitekturi vlasti došao je tako što je 'pojeo govno' i koalirao s Božom Petrovom, čovjekom kojega je samo deset dana ranije prozivao da je 'Karamarkov igrač' i 'jedna velika prevara'. Nikad ostvarena želja za saborskom foteljom i poučak s prethodnih izbora, kada je ostao kratak za par stotina glasova, nagnali su Stipu Petrinu da ipak začepi nos i progura se do Markova trga, pa nam sada slijedi apsolutni show. Trebamo li se kladiti na ime najcitiranijeg zastupnika u idućem mandatu, ne trebamo puno lutati. Ovo je sigurna oklada.

Za to postoje sve reference: Petrina je javnost višekratno uveseljavao prostačkim službenim dopisima u kojima je s pečatom općine psuje i prijeti državnim službenicima i sucima, ali za vrlo konkretne i očito dramatične probleme neefikasnosti, nesposobnosti i administrativne korumpiranosti. Sa svoje pozicije općinskog načelnika on vrlo dobro zna o čemu govori - ministri ga 'ne jebu ni dva posto', pravosuđe ga opstruira, a golemi državni aparat ekspresno poždere sve ono što vrijedne ruke na lokalnoj razini stvore.
'Ja uopće nisam konfliktan čovjek. Sa mnom se sprdaju, ali nemaju argumenata kada im kažem da sam ja incident jedino u pozitivnom smislu', kazao nam je prije nešto više od godine dana, kada je najavljivao kandidaturu za Sabor s programom koji bi potpuno razbucao ustaljene političke procese.

Lijepo je tada objasnio: proračun Primoštena kreće se negdje oko tri milijuna eura, dok su na njegovom području stvarni prihodi točno 25 puta veći. 'A da je meni 75 milijuna eura godišnje, od grada bih napravio Monte Carlo', kazao je i apelirao da se ukinu stotine općina koje su tek sredstvo za pljačkanje, zbrinjavanje kadrova i življenje na grbači građana.

Žalio se i da ga maltretiraju 'glupim i beznačajnim' pravosudnim postupcima, makar ih je sve redom dobio; u jednome je čak umjesto nekoliko mjeseci zatvora na Europskom sudu dobio Republiku Hrvatsku i odštetu od sedam i pol tisuća eura i sasvim je siguran da je od obračuna s lokalnim šerifima još veći prioritet temeljito provjetravanje sudstva.

On, kažemo, zna što radi: hvali se da upravo Primošten ima jedan od najboljih koeficijenta iskoristivosti proračuna u Europi, pa da se od stotinu uplaćenih kuna čak 83 kune vraćaju građanima kroz komunalnu izgradnju i održavanje. 'Da je Hrvatska barem na pola tog prosjeka, gdje bi nam bio kraj', uzdiše Petrina i objašnjava da je baš iz ovog razloga na vlasti punih trinaest godina, jer na izborima osvaja i do 70 posto glasova u svojoj općini.

'Nisu ljudi blesavi', njegovo je jednostavno objašnjenje. Kao ono kad je kao ratni dragovoljac HOS-a ukinuto Tuđmanovu ulicu i jednostavno objasnio da je taj tip uništio Hrvatsku.

I kako god se Petrina ovih dana odlučio - izabrao HDZ-ovu kugu, SDP-ovu koleru ili ostao u nezavisnom limbu - sasvim smo sigurni da neće iznevjeriti očekivanja. U svakoj njegovoj naoko nepovezanoj bujici i svakom naizgled nekontroliranom ispadu itekako postoje sustav i skrivena logika. Vrijeme je da ih kompletna Hrvatska konačno doživi.

Sinčiću, eat yourself: dobili smo nekog zanimljivijeg.