Prema podacima Svjetskoga vijeća za zlato, u prvih sedam mjeseci ove godine znatno su povećane zbirne rezerve zlata središnjih banaka diljem svijeta. Svjetske velesile poput SAD-a i Njemačke značajan postotak svojih novčanih rezervi čuvaju upravo u zlatu. U regiji je pak po rezervama zlata vodeća Srbija, u čijoj je središnjoj banci deponirana 13,1 tona zlata. Naši zapadni susjedi, Slovenci, čuvaju 3,2 tone zlata, dok u trezorima Hrvatske narodne banke nema nijedne zlatne poluge, iako je podjelom imovine bivše SFRJ Hrvatska naslijedila preko 13 tona zlata
Odgovor na pitanje zašto je to tako te jesmo li zbog toga osjetljiviji na ekonomska zbivanja i inflaciju vodećih svjetskih valuta, zatražili smo od HNB-a te ekonomskog analitičara Damira Novotnyja.
'Hrvatska narodna banka u svojim pričuvama nema zlata, iako za to postoje zakonske mogućnosti. Razlog leži u činjenici da zlato ne nosi nikakav prinos, dok su transakcijski troškovi te troškovi držanja zlata visoki. Na zlatu je moguća zarada temeljem kapitalne dobiti, tj. ukoliko bi se zlato kupilo u vrijeme niskih, a prodavalo u razdoblju visokih cijena. No to je i teško predvidivo i neizvjesno te zalazi i u domenu špekulacija, a u upravljanju međunarodnim pričuvama najvažnija je ipak njihova likvidnost i sigurnost da bi se u slučaju potrebe bez problema moglo intervenirati i u čuvanju stabilnosti tečaja i u održavanju vanjske likvidnosti zemlje', odgovoreno je iz Ureda za odnose s javnošću HNB-a.
U pojašnjenju stoji da Hrvatska narodna banka upravlja međunarodnim pričuvama na način koji je najbolje prilagođen monetarnoj i deviznoj politici te kojim se pridonosi nesmetanom ispunjavanju obaveza Republike Hrvatske prema inozemstvu.
PODJELOM IMOVINE HRVATSKA DOBILA 13 TONA ZLATNIH POLUGA
'Republika Hrvatska je u Bruxellesu 10. travnja 2001. potpisala Dodatak Ugovoru o pitanjima sukcesije za podjelu dijela imovine bivše SFRJ pohranjene u Banci za međunarodne namire (BIS) u Baselu. Prema tom ugovoru, Hrvatskoj je pripalo 28,49 posto sredstava bivše SFRJ na računima u BIS-u, na temelju čega je Hrvatska postala vlasnicom 8,32 milijuna američkih dolara u devizama i 13,127 tona zlata u polugama. Zlato je prodano u dva navrata BIS-u. Prinos na ukupnu prodanu količinu zlata dobivenu na osnovi sukcesije (13,127 tona, tj. 422.027,985 unci) od 13. travnja do 25. rujna iznosio je 7,44 posto na godišnjoj razini', pojašnjeno je iz Ureda za odnose s javnošću HNB-a.
Ovisno o izvoru i računicama te promjenama cijene zlata na tržištu, Hrvatska je prije 10 godina došla u posjed zlata vrijednog između 135 i 168 milijuna eura. Nakon prodaje zlata BIS-u Hrvatska više nema zlatne rezerve. Prema mišljenju pojedinih stručnjaka, zlato smo prodali u najgore vrijeme, kada je njegova cijena na tržištu bila gotovo najniža u proteklih 10 godina. Prema podacima iz Godišnjeg izvješća HNB-a za 2001. godinu, priljev deviza od prodanog zlata iznosio je 117,31 milijun dolara. Špekulira se pak da je spornom prodajom, nakon koje je cijena zlata rasla, ostvaren profit od svega nekoliko milijuna dolara te da je do danas propuštena zarada od približno 480 milijuna dolara. Ipak, ekonomski analitičar Damir Novotny smatra da prodaja zlata nije bila pogrešan potez i dodaje da od toga što Hrvatska nema zlatne rezerve mnogo više zabrinjava činjenica da nemamo, primjerice, rezerve plina ni rezerve hrane.
'Zlato je davno napušteno kao podloga za emisiju novca. Još 70-ih godina prošlog stoljeća prestaje biti monetarni instrument te se otada monetarna politika više ne temelji na zlatnim rezervama. Državne rezerve, naime, mogu biti u bilo čemu što ima vrijednost na tržištu, primjerice u nafti, u pšenici, u stranoj valuti ili vrijednosnim papirima. Time što smo prodali zlato nismo ništa izgubili. Za Hrvatsku bi od rezervi zlata danas bile mnogo važnije rezerve plina i rezerve hrane, primjerice pšenice i kukuruza, koje isto tako nemamo', pojasnio je Novotny za tportal.
Na pitanje zašto, ukoliko je zlato 'izašlo iz mode', SAD od svojih ukupnih nedolarskih rezervi likvidnih sredstava gotovo 80 posto još uvijek čuva u zlatu, a svega 20 posto u drugim stranim valutama, Novotny pojašnjava:
'SAD ima rezerve zlata jer je u toj zemlji sredinom prošlog stoljeća vrijedio zlatni standard, monetarna politika se dakle temeljila na zlatu, što znači da se novac u Americi mogao zamijeniti za zlato, dok se, primjerice, funta mogla mijenjati za srebro. No to je davno napušten model. Imaju ga još države poput Libije i Pakistana, odnosno države koje su izolirane na financijskom tržištu pa im zlato služi kao sredstvo plaćanja. U današnje vrijeme od zlata su mnogo važniji neki drugi metali, primjerice metali koji se koriste za proizvodnju baterija za računala i mobitele', zaključuje Novotny.
