Što znaju Romi o ljubavi? Očito dosta. Mirsad je živio u Francuskoj, Njemačkoj, sada u Hrvatskoj. Na svaku od destinacija dovela ga je po jedna žena. Ovoga puta je ozbiljno. Čovjek se oženio, nabavio psa, udomio se u blizini Doma sportova i bubnja po sijasetu projekata od kojih mu je najvažniji Gypsy Groove. Jazz varijacija na romsku glazbu koja neloše prolazi kod nas, ali vrhunski po Švedskoj ili Švicarskoj. Uskoro će se naći na stejdžu s Emirom Kusturicom. Pitam ga da što misli o njemu: 'Taj čovjek je ocrnio Rome za ne znam koliko generacija. Reći ću mu to u facu. Ne podnosim ga.' Seks, krv, alkohol, nasilje – slika Roma koja se ugravirala u europsku imaginaciju zahvaljujući Kusturičinim remek-djelima. Mirsad mu to nikada neće oprostiti. A Bregović?: ' S njim sam se već posvađao. Svirali smo prije njega na par koncerata i kada sam vidio kako tretira svoje glazbenike, bilo mi je muka. Dere se na njih, plaća im minimalac od 50 eura po koncertu, a on uzima 50.000. Došao sam do njega i sasuo mu to u facu.'

Dvadesetosmogodišnji momak iz kosovskog Roševca danas u centru Zagreba djeluje kao egzotična mješavina gusara i hipstera. Odrastanje mu je bilo nešto manje egzotično: 'Od 2000 učenika bio sam jedini cigo. Konstantno me netko maltretirao. Djed me morao pratiti u školu. Dečki su bili ljubomorni jer sam se sviđao curama. Na kraju nisam ni završio srednju. Izgubio sam motivaciju. Ostala su mi dva razreda. Baš u to vrijeme uključio sam se u Social Dance Theatre, tamo su me prihvatili. Tu je počeo put prema muzici, kazalištu. Nakon rata na Kosovu bilo je jako teško. Kao Cigan nisi imao gdje izaći, nisi bio dobrodošao ni u jednom kafiću. Preko te organizacije naučio sam engleski. I svirati bubnjeve.'

Zaveo je Mirsad srce jedne Francuskinje pa završio u Parizu. Vratio se u Prištinu. Onda opet s Njemicom u Berlin. Bilo je klimavo, zezanje s dozvolama boravka i... pravac doma. Sve do fatalnog susreta sa Zagrepčankom na radionici u Sloveniji. Ljubav koja je imala bezbroj administrativnih prepreka, odlučili su pojednostaviti ženidbom: 'Imao sam stalno problema s vizama, ali se nikada nisam htio oženiti zbog papira.'

Zagreb na Kosovu zvuči kao predobra destinacija. Mirsad me brifira kako se ekipa dolje divi što imamo 'engleskog premijera' odnosno više ga nemamo, i što nam je predsjednica bila u NATO-u. Kada se prvi put prošetao Teslinom, podsjetilo ga je na pariški St. Denis. Nije htio živjeti u prevelikom gradu, nije htio u premalom, Zagreb ga je oduševio činjenicom da mu je sve blizu i da svuda može pješke. Doduše, ne vidi nigdje Rome. Osim kada je Dan Roma ili ini romski event. Mirsad ubada in medias res: 'To je taj problem. Rome koje vidiš u Zagrebu pretvorili su svoj identitet u profesiju. Zaposleni su u nekom NGO-u, primaju plaću od 15, 20 tisuća kuna, imaju velike kuće, djeca im se školuju i rade samo za svoj džep. Bude neka svečanost, odsviraš nešto romsko i to je to. Ništa konkretno. Kao čuvaju neku tradiciju, ali ja to ne volim. Bilo nam je dosta 1000 godina tradicije. Želim da mladi Romi uče nove stvari, da se školuju, da razvijaju svoje potencijale, bilo u glazbi, slikarstvu, u bilo čemu. U isto vrijeme ništa se ne uči o Romima u školama. Zato i dan danas čujem uzrečice tipa 'ne budi Cigan'.'

Mirsadu se lagano diže temperatura. Slika Roma koju je promovirao Kusturica jako je loša, veli, zbog toga i dan danas patimo. Nema, nastavlja, ni jedan film koji će ti pokazati što je bitno za našu kulturu. Na tren se zaustavi i predomisli – zapravo ima! 'Pogledaj si Gadjo Dilo ili Latcho Drom. Ali, znaš što, ide mi na živce to da se Romi stalno trebaju u nešto integrirati. Dovoljno smo se integrirali. Nek se drugi integriraju i saznaju nešto o Romima!'

Biti Rom i bubnjar u Zagrebu? U Mirsadovu slučaju fakat nije loše. Čovjek stalno negdje nastupa, šeće se po domaćim i inozemnim pozornicama i napokon je kod nas naučio reći ne. Postavlja uvjete, traži fer lovu za nastup, organizatori ga više cijene. Ono što nije naučio je naš individualizam: 'Dosta ljudi u Hrvatskoj su individualisti. To sam shvatio preko žene. Rođena je u porodici gdje ima sve u životu. U zemlji otkud ja dolazim najbolja stvar koju imamo je kolektivizam. Ako imaš jedan kruh, podijelit ćeš ga sa susjedom. Mogu to reći i za Albance i za Rome. Moja mama, tata i baka i dan danas dobivaju neki novac od strica koji živi u Njemačkoj. S druge strane, kolektivizam je loš jer nije poduzetan, ubija inicijativu da bude bolje.'

Kosovski bubnjar ne puši našu glad za statusom. U jazzerskim krugovima svi se hvale studiranjem u Grazu, ovim ili onim diplomama. Za sebe kaže da je bolji od većine naših glazbenika s papirom: 'Mislim da bi pali u depresiju kada bi vidjeli kako sviram.' Pitam ga za Matiju Dedića: 'Jako je dobar. Da Zagreb ima još dva, tri takva, scena bi bila duplo bolja.' Hrvatska glazba prestala je prelaziti kosovske granice već odavno. Tamo još eventualno znaju za Arsena, Mišu ili Olivera. Kosovari kod nas prolaze još gore: 'Imamo toliko vrhunskih glazbenika, ma nema ih čitava regija. Ali nitko ne zna za njih. Na Kosovu glazbenici imaju svoje lokale. Sviraju tamo svaki dan po nekoliko sati. E, to je nešto što Zagreb nema i što je velika greška.'

Elvis Presley, Charlie Chaplin, dijelom i Bill Clinton – potomci su irskih Roma. Ali, veli, ljudi nemaju pojma. Jedino što znaju je vikati za tobom 'Cigan, Cigan'. Mirsad se nikada nije sramio to reći za sebe. Osjeća se ponosno: 'I ne volim kada me predstavljaju s 'to je naš Cigo'. Ma nisam ja ničiji Cigo, ja sam svoj.'

Ženini roditelji su posjetili Kosovo. Njegovi još nikad nisu bili u Hrvatskoj. Nemaju novca. Vizni režim je brutalan. Kosovska rodbina poklonila je ženi tradicionalnu haljinu koja označava da je postala snaha. Nisu je pitali. Nije joj se svidjela. Mala trauma koja je kod nje urodila idejom za filmom o sporazumima i nesporazumima međunarodnog braka

Gypsy Groove svira večeras u centru Maksimir. Da citiram njihovu stvar: 'Biti prvi, biti zadnji, na kraju si samo Cigan.' To na kraju krajeva ispada prilično puno. Da su hrvatska kultura i lifestyle samo za desetinu toliko rabljeni i zlorabljeni, mislili bismo da smo najkul nacija na svijetu.

Još zanimljivih tekstova iz serijala Lijepa naša vaša pročitajte ovdje.