Druga epizoda dokumentarnog serijala 'Bitka za Vukovar' skandalozan je komad nacionalističke propagande koji u svojoj jednostranosti i glorifikaciji HDZ-a ponajviše treba vrijeđati hrvatske branitelje, iako je nominalno napravljen baš za njih
Prva žrtva rata je istina, rekao je netko jednom. Ali istina je i prva žrtva kada je riječ o Dokumentarnom programu HTV-a, u kojem nikako da uspiju sami proizvesti ili od nekoga otkupiti seriju koja će se Domovinskim ratom baviti sveobuhvatno, bez da vrijeđa inteligenciju gledatelja.
Najslavljeniji period novije hrvatske povijest, taj Domovinski rat koji aktualna premijerka svaki dan spominje bar nekoliko puta (naročito ako nema nikakve veze s onime o čemu je upitana), zapravo nije baš imao previše sreće s dokumentarcima. Postoji nekoliko časnih izuzetaka, poput 'Dečka kojem se žurilo' Biljane Čakić-Veselić, ali se najčešće prave prozirni propagandni uraci, kojima cilj nije istina, nego reklama svjetonazora ili uljepšavanje povijesti.
Baš takva bila je sinoćnja druga epizoda dokumentarnog serijala 'Bitka za Vukovar', prikazana na prvom programu HTV-a, koja je realizirana kao nevjerojatno naivna propaganda za HDZ i ljude poput optuženog za ratne zločine Tomislava Merčepa, pa se može učiniti da je autorsko djelo Jakova Sedlara. No, popis suradnika otkriva da je u režiji 'Bitke za Vukovar' jednu od glavnih uloga odigrao Roman Majetić, čovjek koji je započeo s invazijom hrvatskih sapunica, što objašnjava zašto je ovaj dokumentarac uvjerljiv otprilike kao gluma u 'Villi Mariji'.
Kao autori serijala potpisani su Stjepan Sučić i Stipe Majić (s pripadajućim nadimcima Crni i Pipe), bivši branitelji koji su dokumentarni film o Vukovaru shvatili kao priliku da ispričaju svoju usku perspektivu događaja. Nije uopće problem u tome što je druga epizoda 'Bitke za Vukovar' koncipirana isključivo od svjedočenja hrvatskih branitelja jer je legitimno napraviti dokumentarac koji se bavi samo jednom perspektivom rata, ali se ne treba zavaravati da je ono što gledamo neupitna i jedina istina.
Naročito kada se krene sa svih strana hvaliti Tomislava Merčepa, čovjeka koji je uhapšen zbog najbrutalnijih ratnih zločina. Uz slavljenje Merčepa, ne može se ni bez obožavanja HDZ-a, koji se svako malo spominje kao temelj hrvatske državnosti, pokret koji je stvarao državu i slično. Riječ je o standardnim parolama HDZ-a s kojima si želi osigurati mitski status u domaćoj politici, oslobođen od bilo kakvog kritičkog promišljanja. Jer – oni su stvarali Hrvatsku.
Tomislav Merčep, koji se na kratko i sam pojavljuje u drugoj epizodi, predstavljen je kao heroj bez mrlje, spominje ga se kao čovjeka velike energije, koji je širio inspiraciju među ljudima i okupljao oko sebe najbolje. To da je s vremenom napredovao do privatnog eskadrona smrti nikome kao da ne smeta. Nema mjesta ni za sumnje o tome kako se Merčep odnosio prema vukovarskim Srbima, pa i neistomišljenicima s hrvatske strane, nego se isključivo verbalno glanca portret velikog vojskovođe i Hrvata. S druge strane, najviše je pljuvačke u ovoj epizodi rezervirano za pokojnog Josipa Reihla-Kira, šefa osječke policije ubijenog u više nego sumnjivim okolnostima, kojemu se pripisuje svaki hrvatski neuspjeh, predstavljajući ga u jednom trenutku kao i izdajnika.
Svjedočanstva branitelja o tome kako u Vukovaru polako počinje nacionalno raslojavanje, kako se preko noći prekidaju dugogodišnja prijateljstva najzanimljiviji su dio sinoćnje epizode 'Bitke za Vukovar', ali to nije dovoljno za stvaranje šire slike o tadašnjoj napetoj i kompliciranoj situaciji. U 'Bitki za Vukovar' nema mjesta za Srbe, o kojima se samo govori kao o četnicima, nema mjesta čak ni za jednu jedinu ženu, kao da i one na svojoj koži nisu osjetile političku napetost i strahote rate. Ne, tu su samo ratnici, s ciljem da nam kažu što je bilo, da je jedino to i tako bilo te da je sve drugo izdaja.
U zanatskom smislu 'Bitka za Vukovar' je vrlo jednostavno zamišljena kombinacija pripovijedanja izravno u kameru (ispred barokno-kičaste pozadine), nemušto nabačenih snimaka s početka devedesetih (za koje nikad ne piše što se na njima prikazuje, kada se to dogodilo i slične sitnice koje u dokumentarnom filmu mnogo znače) i dramatično-herojske glazbe. Nema se što ljepše reći za 'Bitku za Vukovar' nego da je loš dokumentarni kič, koji već i tom razinom vrijeđa i spomen na Vukovar i današnje gledatelje. Ali kada se tome pridoda taj reduktivni pristup, s pravovjerno izabranima da nam ispričaju što je bilo, onda se treba reći da je druga epizoda 'Bitke za Vukovar' čisti skandal. I predizborna propaganda HDZ-a, koja će – nije teško pretpostaviti – biti jednako uspješna kao prikazivanje 'Četveroreda' 1999. godine.