Na današnji dan prije 18 godina umro je Vlado Gotovac, čovjek koji je političkim, pjesničkim i novinarskim radom ostavio dubok trag u suvremenoj hrvatskoj političkoj povijesti i koji je neumorno zagovarao ideju slobode i prava čovjeka pojedinca te pozivao na moralno preispitivanje društva
Vladimir Vlado Gotovac rođen je 18. rujna 1930. godine u Imotskom, a nakon završene osnovne škole odlazi u Zagreb, u kojem završava Klasičnu gimnaziju. Nakon gimnazije upisuje i diplomira filozofiju na zagrebačkom Filozofskom fakultetu. Nakon završetka studija 1955. zapošljava se kao novinar i urednik Redakcije kulture i drame na Radioteleviziji Zagreb, na kojoj radi do uhićenja 1972. godine.
Za vrijeme Hrvatskog proljeća bio je glavni urednik Hrvatskog tjednika, u čijim brojevima redovito piše zapažene uvodnike, među kojima je posebno značajan onaj naslova 'Čuvanje nade', koji je izašao u posljednjem, izvanrednom broju prije gašenja.
vezane vijesti
Kao proljećar osuđen je na četiri godine zatvora te tri i pol godine gubitka građanskih prava, kao i prava zaposlenja u državnoj službi, prava na objavljivanje i zabranu javnog nastupa.
Zbog intervjua švedskoj televiziji 1977., braneći svoje humanističke i antitotalitarne stavove, ponovno je osuđen na dvije godine zatvora i četiri godine gubitka građanskih prava.
Dolaskom demokracije Gotovac se 1990. godine zapošljava na Hrvatskoj radioteleviziji kao savjetnik direktora, a vrlo brzo postaje predsjednik Matice hrvatske.
Žestok kritičar Tuđmana
Kao osnivač i kandidat HSLS-a, Gotovac je 1992. godine izabran za zastupnika u Hrvatskom saboru, u kojem se prometnuo u jednog od najžešćih kritičara predsjednika Franje Tuđmana, kojeg je učestalo optuživao za autoritativnost.
Četiri godine kasnije daje ostavku u Matici hrvatskoj te je izabran za čelnika HSLS-a, ali zbog nedostatka praktičnih političkih vještina ugled stranke ozbiljno se narušava tijekom tzv. zagrebačke krize i pregovora s vladajućim HDZ-om.
Unatoč svemu, Gotovac se 1997. godine kandidira na predsjedničkim izborima, a za predizbornog skupa u Puli fizički ga kopčom opasača napada vidno pijani pripadnik elitne gardijske postrojbe s obližnjih Brijuna Tomislav Brzović, uzvikujući pritom 'Živio Ante Pavelić! Ja sam ustaša, sve ću vas pobiti!'. Vandalski čin najoštrije su osudile i međunarodne organizacije, a Ministarstvo obrane napadača je suspendiralo i pritvorilo.
Srećom, incident nije imao učinka po Gotovca i same izbore te on osvaja treće mjesto, nakon Tuđmana i SDP-ova kandidata Zdravka Tomca.
Razlaz s Budišom
Nakon izbornog (ne)uspjeha Gotovac se unutar matične stranke razilazi s Draženom Budišom, koji se zalagao za koaliciju s HDZ-om, što ga sve više udaljava od HSLS-a te ga naposljetku napušta i osniva Liberalnu stranku.
Kao briljantan govornik, Gotovac će biti upamćen po svojem antologijskom govoru 30. kolovoza 1991. godine na zagrebačkom Krešimirovom trgu ispred ondašnje zgrade Komande V. vojne oblasti Vojnog suda u Zagrebu, povodom prosvjeda majki vojnika koji su silom zadržani u ondašnjoj JNA.
Tim govorom Gotovac je opisao tešku političku situaciju i agresiju koja se spremala na Hrvatsku te njime uspio posramiti generale JNA.
Ništa manje značajni nisu ni Gotovčevi govori na osnivačkoj skupštini HSLS-a i na osnivačkom saboru Liberalne stranke.
O Gotovcu kao neponovljivom govorniku pisali su mnogi, a njegove oratorske vještine najbolje je ocijenio redatelj Zvonimir Berković, kazavši kako Gotovčevi govori 'mnogima mogu biti teški, naporni, nerazumljivi ili nepotrebni, ali nikada glupi'.
Pokojni Slavko Goldstein, koji je s Gotovcem bio jedan od utemeljitelja prve političke stranke u modernoj Hrvatskoj, HSLS-a, osvrnuo se na svog prijatelja poprilično kritički.
Potvrdivši onu šablonsku izjavu kako Vlado Gotovac nikada nije mogao biti dobar političar jer je kao pjesnik 'uvijek bio u oblacima', rekao je da Gotovac nije bez razloga gubio izbore.
'Možda se ne slažem s tim da je bio u oblacima, nego, dapače, suprotno. Ali da ga je njegova osobnost, kojom je prevladavalo čovjekoljublje, istinoljublje i poštenje stajala političkih bodova i da je u politici bio osuđen na pad, to je istina', rekao je jednom prilikom Goldstein, dajući kompliment tom kritikom više nego ijednom pohvalom njegovu radu i osobi.
Vlado Gotovac umro je u Rimu 7. prosinca 2000. godine nakon duge i teške bolesti. Njegovo je tijelo dan kasnije zrakoplovom hrvatske Vlade prebačeno u Zagreb te je pokopan na Mirogoju.
Gotovca su mnogi smatrali neprilagođenim utopistom, a drugi, zbog njegove moralne beskompromisnosti, političkom poštenjačinom i moralnom vertikalom koja je napravila pogrešan korak ušavši u politiku.
Neki su ga zbog robijanja i ustrajnosti nazvali i hrvatskim Nelsonom Mandelom, a posebno u današnje vrijeme odzvanja njegov povik 'Čuvajte mi Hrvatsku od niskosti i mržnje!'.
