Uz veliki broj Vukovaraca, u Kolonu sjećanja došao je i veliki broj hodočasnika iz cijele Hrvatske i susjedne BiH, te drugih država. Policija je potvrdila kako je u Koloni sjećanja više od 50.000 ljudi, što je najveći broj do sada. Uz predsjednike Republike, Hrvatskog sabora i Vlade – Ivu Josipovića, Josipa Leku i Zorana Milanovića - na vukovarsku komemoraciju došao je i general Mladen Markač. General Ante Gotovina obećao je doći u idućih nekoliko dana, sâm i u miru pokloniti se žrtvama, prijateljima i suborcima.

Nakon što je stigao pred vukovarsku bolnicu, general Markač jedva se probio pred pozornicu, jer su mu svi htjeli stisnuti ruku kada su ga vidjeli. 'Još sam pun dojmova i beskrajno sretan. Poslije ćelije od 10 kvadrata sad sam na slobodi i okružen potporom tolikih ljudi, koji su i uz mene i uz generala Gotovinu uvijek bili. Danas smo svi skupa, sva srca zajedno kucaju, je l' može biti ljepše? Vukovar je danas prekrasan', rekao je Markač novinarima.

Upravo je Markač, kako su pozivani sudionici u Kolonu sjećanja, dobio najsnažniji pljesak okupljenih

'Valjda smo sada dobili slobodu za Oluju. Oluja je prestala biti prijetnja, a mi nismo ratni zločinci, nego časni vojnici', dodao je Markač, uz napomenu da su 'suborci uvijek bili uz njega, a da je prvi dan na slobodi proveo uz svoje specijalce i bolesne suborce, što je bila obaveza'.

'Smatrao sam da nemam nikakve odgovornosti, to se i potvrdilo. Konačno smo slobodni. Završila je Oluja i za mene. Mogu slobodno i sretno živjeti u domovini za koju sam se borio sa svojim suborcima', poručio je Markač.

Priznao je i da mu je 'srce reklo da mora doći u Vukovar' te da je u njemu 'previše emocija da bi sve riječima mogao izraziti'.

Prigodni program počeo je okupljanjem sudionika u dvorištu vukovarske bolnice, nakon čega će sudionici komemoracije poći u Koloni sjećanja od Gundulićeve i Bolničke, preko Županijske, Strossmayerove, Franje Tuđmana, Trga hrvatskih branitelja, Stjepana Radića, Trga Slavija i ulice Bana Josipa Jelačića sve do do Memorijalnog groblja žrtava iz Domovinskog rata.

Iza zastava Republike Hrvatske, Vukovarsko-srijemske županije i Grada Vukovara, potom 204. vukovarske brigade te Hrvatskog društva logoraša srpskih koncentracijskih logora i povijesnih hrvatskih ratnih postrojbi, 'vukovarski križni put' predvodili su hrvatski ratni vojni invalidi Domovinskog rata te ostali branitelji grada.

Podno velikog kamenog križa na tom groblju, na kojem su pokopani brojni poginuli i ubijeni vukovarski branitelji i civilne žrtve, državna i druga izaslanstva položit će vijence i zapaliti svijeće. Molitvu za sve poginule i nestale hrvatske branitelje i civile u agresiji na Vukovar na groblju će moliti đakovački i osječki nadbiskup mons. Marin Srakić, a misu će predvoditi apostolski nuncij u Hrvatskoj Alessandro D'Errico

Bitka za Vukovar počela je 25. kolovoza, a završila je 18. studenoga 1991. slomom obrane grada koji je branilo oko 1.800 pripadnika Zbora narodne garde i policije te dragovoljaca HOS-a ustrojenih u 204. vukovarsku brigadu.

Po podatcima vukovarske bolnice, do sloma obrane grada poginule su 1.624 osobe, a ranjeno ih je više od 2.500. U srpske koncetracijske logore odvedeno je oko pet tisuća zarobljenih branitelja i civila, a iz grada je prognano oko 22.000 Hrvata i ostalih građana nesrpske nacionalnosti.

Na popisu zatočenih i nestalih osoba u Domovinskom ratu iz Vukovarsko-srijemske županije još je 436 hrvatskih branitelja i civila od kojih se većini svaki trag gubi upravo u Vukovaru 1991. godine.

Gotovo tromjesečna opsada grada te svakodnevna izloženost topničkim napadima JNA i srpskih paravojnih postrojbi, kojih nije bila pošteđena ni vukovarska bolnica iako je na njoj bio vidljiv znak Crvenoga križa, prouzorčili su, osim ljudskih žrtava, i golemu štetu koja je u Vukovaru procijenjena na 9,5 milijarda kuna, od čega se na gospodarstvo odnosi 4,6 milijarda, na gospodarsku infrastrukturu 2,3 milijarde, a na privatnu imovinu 2,6 milijarda kuna. Oko 60 posto zgrada u ratu potpuno je uništeno, a više od 30 posto ih je oštećeno.

Uništene su ili oštećene 13.852 stambene jedinice, od čega 8272 obiteljske kuće te 552 zgrade s 5580 stanova. U odnosu prema broju stambenih jedinica prije rata, tijekom agresije uništeno ih je ili oštećeno više od 90 posto. Njih 75 posto bilo je svrstano u četvrtu, petu i šestu kategoriju oštećenja.

Od 22.000 prognanika u Vukovar se vratilo manje od 60 posto. Po prvim rezultatima popisa stanovništva iz 2011. godine, u gradu Vukovaru živi 28.016 stanovnika, a prije Domovinskog rata u njemu je živjelo nešto više od 44.000 stanovnika. Nezaposleno je 4868 osoba s vukovarskog područja, koliko ih je u listopadu bilo u evidenciji Zavoda za zapošljavanje područne službe u Vukovaru.

U ustavno-pravni poredak Republike Hrvatske Vukovar je vraćen tijekom procesa mirne reintegracije hrvatskoga Podunavlja, koji je počeo potpisivanjem Temeljnog sporazuma o istočnoj Slavoniji, Baranji i zapadnom Srijemu 12. studenoga 1995. Sporazum je stupio na snagu 15. siječnja 1996., kada je Vijeće sigurnosti UN-a donijelo Rezoluciju 1037 kojom je na tom području uspostavljena Prijelazna uprava – UNTAES.

Hrvatski državni sabor donio je 1999. odluku o proglašenju 18. studenoga Danom sjećanja na žrtvu Vukovara 1991., kojom je određeno da se dostojanstveno i primjereno oda počast svim sudionicima obrane toga grada. Taj spomendan ove se godine obilježava pod geslom 'Vukovaru, ime sveto'.