Horor videoigre su kao i horor filmovi: ili ih volite ili zaobilazite u širokom luku. Imaju li horor videoigre više fanova ili onih koji ih ne vole, uistinu ne znamo, no činjenica jest da gotovo sve izdavačke kuće u svojoj ponudi imaju barem jedan naslov ovog žanra, a poneke kao da su se za njega specijalizirale. U nastavku teksta donosimo kratak pregled desetak videoigara od kojih će vam se tijekom igranja podići kosa na glavi i, premda je za potpuni ugođaj poželjno igrati ih uz ugašena svjetla, onima slabijeg srca tako nešto ne preporučamo.

Silent Hill 2

Serijal Silent Hill je dosad dobio sedam poglavlja, no drugi nastavak je, po mnogima, proglašen najboljim, doduše s vrlo malom prednošću pred originalom. Priča govori o Jamesu Sunderlandu koji prima pismo od žene u kojem kaže da čeka 'posebno mjesto' u gradiću Silent Hill. S naglaskom na rješavanje zagonetki umjesto na ubijanje neprijatelja, maglovito okruženje, radio koji stvara statiku u blizini opasnosti i neobični neprijatelji dovoljan su razlog da čak i u mirnim dijelovima igre nervozno gledamo na sve strane u potrazi za kakvom beštijom. Uistinu fenomenalna igra koju morate isprobati ako niste.

Call of Cthulhu: Dark Corners of the Earth

Nepravedno zapostavljen horor iz prvog lica temelji se na istoimenom djelu H. P. Lovecrafta, poznatog pisca horora. Njegove priče često graniče s ludilom, pa ne začuđuje da je Dark Corners of the Earth neobična igra prepuna inovacija kakve rijetko viđamo. Primjerice, zdravlje glavnog junaka prepoznat ćemo po disanju i otkucajima srca, ako mu je povrijeđena noga, sporije će hodati, dok će ozljeda ruke rezultirati nezgrapnijim ciljanjem. Dodajmo ovome i ludilo u koje glavni junak tone, što rezultira halucinacijama i nenadanim zvukovima, i imamo ispred sebe igru koja će i najhrabrije natjerati na česte pauze.

Doom 3

Legendarna pucačina iz prvog lica jedan je od začetnika žanra FPS-a, no treći dio je opako zašao u vode horora. Ne pričamo samo o iznenadnim pojavama protivnika koji se stvaraju čim prijeđemo određeno područje ili pokupimo streljivo, već o njihovom podlom nastupu, nerijetko iza leđa glavnog lika, kao i vještom triku programera koji nas tjera da odlučimo želimo li u rukama držati svjetlo ili oružje. Ako posvijetlimo, vidjet ćemo što se krije u mračnom kutu, no istovremeno se izlažemo opasnosti da nas kakva beštija zaskoči nespremne.
 

Condemned: Criminal Origins

Premda je riječ o hororu, neki ga nazivaju i psihološkim trilerom s potpunim pravom. U lovu na serijskog ubojicu detektiv Ethan Thomas služi se raznim forenzičkim alatima, no naglasak je ipak na preživljavanju jer ubrzo nakon početka igre glavni junak zaglavi u polusvijetu prepunom neobičnih stvorenja. Iako igru pratimo iz prvog lica i vatrena oružja postoje, njihova je uporaba preporučljiva samo u kritičnim situacijama zbog općeg nedostatka streljiva, što znači da ćemo negativce mlatiti raznim priručnim alatkama poput cijevi i lopata. Posebno su krvavi završni udarci, a zbog količine nasilja, igra je nedugo nakon pojave u dućanima povučena iz prodaje u Njemačkoj.

F.E.A.R.

F.E.A.R. je kratica za posebnu vojnu postrojbu First Encounter Assault Recon iako odlično sugerira što nas tijekom igre očekuje - strah. Ono što započinje kao klasičan FPS, ubrzo se pretvara u noćnu moru i jezovite scene. Još uvijek pamtimo prvu pojavu male Alme koja nas je tijekom igre pošteno isprepadala, čemu je doprinijela jeziva zvučna podloga. Premda ljubitelji FPS-ova nisu pretjerano hvalili ponavljajuće nivoe koji se uglavnom sastoje od napuštenih ureda, fanovi horora su s nestrpljenjem očekivali drugi nastavak koji je bio dobar, no ne toliko da bi zaboravili na original.

Penumbra Black Plague

Penumbra je započela karijeru kao tehnološki demo kojim je švedski tim Frictional Games želio predstaviti svoj grafički sustav, no oni koji su ga vidjeli bili su oduševljeni njegovim mogućnostima i vidjeli ga primijenjenog na nekoj horor igri. Tako je na kraju i bilo, pa je Penumbra postala trilogija od koje je drugi dio Black Plague uistinu vrhunac kreativnosti. Umjesto da se glavni junak bori s protivnicima, želi li preživjeti, morat će se skrivati i zaobilaziti ih, što dovodi do mnogih napetih scena zbog kojih će vas Penumbra držati uz monitore dok je ne završite - ili odustanete.

Alone in the Dark

Možda su Resident Evil i Silent Hill najpopularnije horor igre, no Alone in the Dark im je davne 1992. godine zacrtao smjerove razvoja. Igračima je na izbor muški ili ženski lik koji nakon mraka ostane zatočen u ukletoj vili Derceto iz koje mora pobjeći. Dakako, u tome će ga pokušati spriječiti razne natprirodne beštije, a za uklanjanje istih poslužit će moževi, mačevi i ostala sredstva koja putem pokupimo. Reizdanje iz 2008. nije ni približno jezovito kao original, a i programeri su zabrljali mnoge elemente igrivosti koja je zbog toga jednostavno prekomplicirana i dosadna.

Dead Space

Electronic Artsov Dead Space je izazvao oprečna mišljenja iako se svi redom slažu da je atmosfera u igri nenadmašna i na momente će izazvati paniku i kod najsmirenijih igrača. Smještena u budućnost, igra govori o inženjeru Isaacu Clarkeu na rudarskom brodu USG Ishimura kojeg je zahvatio nepoznati virus koji je sva živa bića pretvorio u zastrašujuće kreature, necromorphse. Iako igra sadrži podosta borbe, preživljavanje je moguće jedino uz logično razmišljanje i rješavanje problema koji se redaju jedan za drugim. Nije zgorega spomenuti da nastavak Dead Spacea stiže već u siječnju iduće godine.

Siren: Blood Curse

Nastavak originalnog Sirena iz 2003, Siren: Blood Curse se pojavio samo za PlayStation 3. Kako bi igra bila zanimljivija zapadnim igračima, radnja govori o američkoj televizijskoj ekipi koja dolazi u napušteno japansko selo snimiti reportažu o navodnom žrtvovanju ljudi prije tridesetak godina, no nailaze na demone koji ih progone. Uz nasumično razasute predmete čije slučajno pomicanje izazva buku i privlači čudovišta, zanimljiv je i podijeljeni ekran u kojem na jednom dijelu pratimo akciju originalnog lika, dok drugi prikazuje pogled demona koji nas progoni.

Resident Evil 4

Iako na PC-ju Resident Evil do svog petog nastavka nije imao preveliki uspjeh, spominjemo četvrti dio jer je na konzolama jednostavno fenomenalan. Kao Leon S. Kennedy, zadatak nam je spasiti otetu predsjednikovu kćer, a put nas je doveo do španjolskog sela čiji stanovnici nisu baš druželjubivi. Kako priča napreduje, pred nas se stavljaju sve opasniji protivnici, što posebno vrijedi za šefove koji su često vizualno odvratni u smislu da ih je muka gledati, no to je jedna od čari Resident Evila zbog kojih je ovaj serijal toliko popularan.