U najavama su, ako smo dobro pobrojali, najprije 30 novih njemačkih tenkova Leopard 2A8 (25 milijuna eura po komadu), potom američki višecijevni raketni bacači M142 HIMARS (300 milijuna dolara), samohodne haubice 155 mm CAESAR (pet milijuna eura po komadu, trenutno se ne zna broj), turskih borbenih bespilotnih letjelica Bayraktar TB2 (60 milijuna eura), zatim protuzračnih sustava srednjeg, a potom i dalekog dometa, te dodatnih nekoliko desetaka oklopnih vozila Patria.

Za Hrvatsku ratnu mornaricu, dosad evidentno najzapušteniji dio sustava, spominje se moguća izgradnja preostalih nekoliko obalno-ophodnih brodova, a vrlo stidljivo i načelno moguća gradnja (ili nabavka) znatno skupljeg i složenijeg višenamjenskog broda.

Novinar Jutarnjeg lista Krešimir Žabec prošlog tjedna pobrojao je troškove navodnih novih nabavki i došao do zaključka da bi to podrazumijevalo značajno povećanje hrvatskog vojnog proračuna.

'Samo bi nabavka sustava HIMARS, 30-ak tenkova, bespilotnih letjelica, haubica CAESAR te 30 dodatnih oklopnih vozila Patria, trebalo stajati više od milijardu eura, odnosno više od 12 aviona Rafale. Treba podsjetiti da Hrvatska još mora otplatiti Francuzima tri godišnje rate za te avione, a riječ je o nešto manje od 300 milijuna eura, uključujući i ovu godinu. Osim toga, do 2027. godine Amerikancima treba platiti još oko 100 milijuna eura za kupnju i modernizaciju vozila Bradley, a u razdoblju od 2025. do 2027. godine, za četiri nova helikoptera Black Hawk trebat će platiti oko 120 milijuna eura. Dakle, za već ugovorena sredstva do 2027. trebat će platiti oko 400 milijuna eura. Sve to ukupne moguće izdatke za novo naoružanje u sljedećim godinama podiže na više od milijardu i pol eura', objavio je tako Jutarnji list.

Plan je, navodno, da Hrvatska dosegne planiranih dva posto izdvajanja BDP-a na obranu već iduće godine, odnosno pet godina prije planiranog roka.

Premda se svaka od najavljenih nabavki pojedinačno doima logično i opravdano, postoje i mišljenja da se zapravo djeluje stihijski - a vrlo oštar u svojoj kritici je Igor Tabak, dugogodišnji analitičar portala 'OBRIS - Obrana i sigurnost'. On smatra da se zasad ipak radi samo o 'puštanju probnih balona u medije'.

'Hrvatska nije uspjela donijeti ni dugoročni plan razvoja Oružanih snaga, a kamoli strateški pregled obrane ili bilo koji drugi strateški vojni dokument, bez obzira na niz ministara koji godinama o tome pričaju. Javnost nema pojma u kojoj su fazi ti dokumenti premda bi morali proći javnu raspravu, a na koncu i usvajanje u Saboru', kaže Tabak za tportal.

U dugoročnom planu razvoja Oružanih snaga, kojemu upravo istječe rok, takve nabavke nisu predviđene, napominje ovaj analitičar.

'Činjenica jest da je Hrvatska posljednjih godina iznova otkrila čari velikih vojnih nabava, posebno onih koje se obavljaju sa smanjenom transparentnosti. Radi se o poslovima velike vrijednosti koji se rijetko ponavljaju, obično su jedinstveni po svojoj prirodi i njihove karakteristike dušu su dale za korupciju. Hrvatska nedvojbeno ima velik problem s korupcijom, a ovo zaista predstavlja veliki rizik', upozorava Tabak.

On smatra da se kod odabira novog naoružanja uglavnom radi o vrlo jednostavnim rješenjima koja se katkad, kako kaže slikovito, doimaju kao da su 'skinuta s televizije'.

'Kada govorimo o sustavu HIMARS, recimo, ne uzima se u obzir da su oni trenutno jako 'u modi' i da postoji ogroman red čekanja za njihovu isporuku - nije to komad tehnike koji se može platiti danas i preuzeti sutra. Ili recimo tenkovi Leopard - oni su izuzetno skupi, a puno zemalja trenutno čeka vidjeti kakav je odgovor proizvođača na izazove s kojima se suočavaju na ratištu u Ukrajini. Pitanje jest je li najbolje vrijeme za kupovinu novih tenkova prije nego što se pronađe tvornički odgovor na, primjerice, problem bespilotnih letjelica', kaže Tabak.

Ovaj vojni analitičar upozorava da najmanje naznaka ulaganja postoji oko 'klasičnih neuralgičnih točaka' hrvatskih oružanih snaga, a to su nedostatak protuzračne obrane srednjeg i dugog dometa, te svakako Hrvatske ratne mornarice čija flota danas svakako ne izgleda najbolje, no svejedno nikako ne uspijeva doći na red.

'Ministarstvo obrane prestalo je objavljivati čak i osnovne podatke - recimo brojno stanje, godišnje izvješće o javnoj nabavi i slično, a više nema čak ni javnog potpisivanja ugovora s domaćom vojnom industrijom. Dvadeset godina sustav se reformirao kako bismo dosegli NATO standarde, a sada je sve pušteno niz vodu', kritičan je Tabak.

On objašnjava da se vojne potrebe najprije treba definirati u strateškim dokumentima - ovi koji su još uvijek na snazi, primjerice, govore da je konvencionalni ratni sukob 'moguć, ali malo vjerojatan' - te da se umjesto ozbiljne diskusije o tome danas 'puštaju priče po novinama'.

'Što bi nam, primjerice, značilo tih sedamdesetak tenkova M 84B koje danas imamo, odnosno tridesetak Leoparda koje bismo kupili? Na ratištu poput onoga u Ukrajini oni bi 'umrli' u roku od nekoliko dana, a brojke su zapravo simbolične čak i u kontekstu Domovinskog rata. S druge strane, one su sasvim u redu za mirnodopsko vrijeme - a Hrvatska nije u ratu, nije u prvom redu bilo kakvih sukoba i nije izvan sigurnosnih organizacija', kaže Tabak.

'Neki bivši ministri obrane nisu mogli ni početi svoje govore bez da spomenu dugoročni plan razvoja Oružanih snaga, a danas smo po svemu sudeći odustali od reda i plana. U takvoj situaciji djeluje se stihijski pa su u sve nabavke opreme i naoružanja moguće - posebno ako se ne objavljuju njihovi detalji', zaključuje sugovornik tportala.