Pitanje tzv. menstrualnog dopusta aktualiziralo se nakon jezivog slučaja u Nepalu, u kojem su se žena i njezino dvoje djece ugušili u tzv. kolibi za menstruaciju, koju su nastojali ugrijati vatrom. Menstruacija je u velikom dijelu svijeta još uvijek tabu tema, uz široku lepezu reakcija okoline - od protjerivanja žena iz njihovih domova do opskurne komunikacije. U primitivnim zajednicama žene s mjesečnicom izlažu se neljudskim uvjetima života, dok se u zemljama razvijenog Zapada upijajuća svojstva higijenskih uložaka u pravilu reklamiraju pomoću plave, umjesto crvene tekućine.

Menstrualni dopust zasad je ozakonjen uglavnom u Aziji - u svoje radno zakonodavstvo uveli su ga Japan, Južna Koreja, Tajvan, Indonezija, Filipini i Zambija - iako tamošnje žene rijetko koriste jedan ili dva slobodna dana mjesečno, koliko im je na raspolaganju. O plaćenom dopustu za žene s izrazito bolnim menstruacijama raspravljalo se u još nekim zemljama, pa su tako ruski parlamentarci odbacili prijedlog zastupnika Mihaila Degtjareva o dva dana plaćenog dopusta mjesečno, a odbijen je i prijedlog četiri talijanske parlamentarke o uvođenju tri dana takvog dopusta u njihovoj zemlji.

Pitanje menstrualnog dopusta - plaćenog ili neplaćenog - obilježeno je kontroverzama, između ostalog zato što bi takvo pravilo moglo rezultirati još većom diskriminacijom žena prilikom njihova zapošljavanja. Predlagatelji su se našli na meti kritika i zbog poticanja 'tradicionalnih rodnih uloga' te zato što se nisu potrudili na drugi način poboljšati radne uvjete žena.

Poslodavci pušu na hladno

Kompanija Nike prva je, 2007. godine, uvela plaćeni dopust za žene s bolovima za vrijeme menstruacije. Njezin primjer slijedilo je nekoliko azijskih tvrtki, a prva britanska tvrtka koja se odlučila na isti korak, Coexist, učinila je to potaknuta istraživanjem prema kojemu se produktivnost zaposlenica povećava kad su one svjesne energetske dinamike svog ciklusa i rade u skladu s njim. Bex Baxter, direktor Coexista, ustvrdio je da ne želi više gledati kako se žene po uredima previjaju od menstrualnih bolova, a ne žele ići kući jer nisu bolesne. Osim toga, 'neposredno nakon menstruacije žene su triput produktivnije nego obično'.

Prema britanskom istraživanju, 90 posto žena osjeća tegobe za vrijeme menstruacije, no samo dva posto njih osjeća jake bolove. To znači da poslodavci u startu ne bi trebali brinuti zbog masovnih izostanaka žena s posla, iako hrvatski poslodavci pušu i na hladno zbog zloupotreba radnih propisa. Nije isključeno da bi plaćeni menstrualni dopust nastojale koristiti i zaposlenice bez jakih bolova. S druge strane, u postojećoj situaciji upravo su žene s problematičnim menstruacijama prisiljene izostajati s posla i odricati se dijela plaće kroz institut bolovanja.

Prema Zakonu o radu, plaćeni dopust od sedam radnih dana godišnje osigurava se za 'važne osobne potrebe, a osobito u vezi sa sklapanjem braka, rođenjem djeteta, težom bolesti ili smrću člana uže obitelji'. No pravo na plaćeni dopust može se i drukčije urediti, kroz kolektivni ugovor, pravilnik o radu ili ugovor o radu. Uz navedene osobne potrebe, velike tvrtke kroz svoje kolektivne ugovore obično osiguravaju svojim zaposlenicima plaćeni dopust i u slučajevima posvojenja djeteta, elementarne nepogode, darivanja krvi, prvog dana škole prvašića... Bi li se tu trebalo naći mjesta i za menstrualni dopust?

Admira Ribičić, direktorica Odjela za zakonodavstvo i pravne poslove u Hrvatskoj udruzi poslodavaca (HUP), nema saznanja o tvrtkama koje bi u Hrvatskoj regulirale plaćeni dopust zaposlenicama temeljem menstrualnih tegoba. Ona podsjeća da se temeljem bolnih menstruacija može ići na bolovanje, a da se pritom poslodavcu ne iznosi razlog, jer se na liječničkoj doznaci ne navodi šifra bolesti, što osigurava privatnost. U slučaju eventualnog plaćenog dopusta, to bi bilo teže osigurati - iako se može pretpostaviti da bi žene u Hrvatskoj vjerojatno žrtvovale takvu privatnost za plaćeni dopust.

'Tada bi svaka žena trebala podnijeti poslodavcu zahtjev za plaćenim dopustom, jer bi se takav dopust morao odobriti. Mislim da bi to možda bilo doista dobro napraviti, ali na način da žene koje imaju takve probleme što ih onemogućuju u radu osiguraju liječničku potvrdu. U toj situaciji ženama je potrebno izaći u susret, ali treba promisliti kako to napraviti', kaže Ribičić za tportal.

Vikica Krolo, predsjednica Koordinacije hrvatske obiteljske medicine (KoHOM), kaže za tportal da već godinama nije imala slučaj da žena traži bolovanje zbog menstrualnih tegoba. Uz obiteljske liječnike, takvo bolovanje odobravaju ginekolozi.

Razlog bolovanja - tajna

'Napišemo šifru, ali se ona ne vidi u doznaci za bolovanje. To je zaštita prava pacijenata i vrijedi za bilo koju dijagnozu. Poslodavac ne mora znati zbog čega je pacijent na bolovanju, osim, naravno, ako je u pitanju nesreća na radu. U slučaju menstrualnih bolova obično se odobrava dan-dva bolovanja, ali ne sjećam se kad sam posljednji put dala bolovanje zbog bolne menstruacije. KoHOM je, inače, predlagao radnoj skupini za izradu Zakona o zdravstvenom osiguranju to da poslodavci mogu zaposlenicima davati do pet slobodnih dana godišnje upravo za ovakve slučajeve, kada ih boli želudac, imaju glavobolju ili bolnu menstruaciju, pa da za te kratke izostanke što manje dolaze nama. To je inače praksa u svijetu, ali nije odgovaralo ni poslodavcima ni HZZO-u', otkriva Vikica Krolo, obiteljska liječnica u Splitu.

Zagrebačka ginekologinja Ulla Marton kaže da žene jako rijetko traže bolovanje zbog menstrualnih tegoba iako bol može biti tolika da ne mogu ustati iz kreveta.

'Vrlo rijetko ćete naći ženu koja će se izravno obratiti poslodavcu, pogotovo muškom, i reći: 'Imam užasne menstrualne tegobe.' Na taj način u radnoj sredini ona je danas na neki način diskvalificirana', naglasila je Ulla Marton, gostujući svojedobno u RTL Direktu.

'Žene su u startu vrlo kompleksne, a i ovo je vrlo kompleksan problem koji nikako ne možemo gledati jednoznačno. Ako poslodavac legislativno može radnicama izići u susret, smatram da bi to bilo dobro', kazala je Marton, ističući da ima žena koje nisu dovoljno osviještene da bi uopće tražile medicinsku pomoć zbog bolnih menstruacija.

Aktivistkinja Sanja Sarnavka kaže za tportal da bi o ovoj temi ponajprije trebale govoriti upravo one žene koje redovito imaju problema s izrazito bolnim menstruacijama, iako je i sama, zbog jakog menstrualnog krvarenja, u dva navrata završila na kiretaži. Uostalom, danas postoje i izvrsne tablete protiv bolova, kao i pripravci koji mogu itekako ublažiti bol.

'Žene se već sada nerado zapošljava jer idu na porodiljni i uglavnom one idu na bolovanje kad su bolesna djeca, pa umjesto da se to pitanje regulira zakonom, bilo bi bolje da se žena s takvim problemima, ako je cijenjena u firmi, dogovori s poslodavcem ili da firme u kojima radi puno žena reguliraju to kroz vlastite pravilnike', rezonira Sarnavka.

Inzistiranje na zakonskom rješenju nije uputno u kontekstu borbe za ravnopravnost žena.

'Zbog 'bioloških ograničenja' dugo vremena sprječavali su žene da postanu pilotkinje, pa se pokazalo da su izvrsne i da u najmanju ruku jednako uspješno voze kao i muškarci. Žene su daleko požrtvovnije na poslu; moraju pet puta više raditi da bi eventualno postigle iole sličan uspjeh i plaću kao muškarci', napominje Sarnavka.

Kritičari menstrualnog dopusta kažu da bi se slobodni dani zbog menstruacije mogli koristiti upravo kao opravdanje za nižu plaću i teže zapošljavanje žena te u konačnici rezultirati njihovim manjim brojem na upravljačkim pozicijama. Takva politika išla bi na ruku i starim predrasudama, sugerirajući da su žene na neki način hendikepirane na tržištu rada i da je svaka žena u razdoblju menstruacije na neki način 'bolesna'.

Apsurdne rasprave

U Japanu je menstrualni dopust ozakonjen davne 1947. godine, a posljednja dostupna studija pokazuje da je postotak žena koje su ga koristile pao s 20 posto u 1960-ima na 13 posto 1981. godine, uglavnom zbog društvenih pritisaka. U Južnoj Koreji menstrualni dopust stupio je na snagu 2001. i otad pljušte kritike muškaraca koji ga doživljavaju diskriminatornim. Indonezijske vlasti dopustile su ženama s menstrualnom boli dva slobodna dana mjesečno, ali se ta mogućnost slabo koristi.

Akanksha Seda, zaposlenica indijske tvrtke Culture Machine, ocijenila je za New York Times da su apsurdne rasprave o menstrualnom dopustu. 'Kada na svijetu ne bi bilo muškaraca, kada bi samo žene radile, nitko se ne bi bunio zbog slobodnog dana na početku mjesečnice', kazala je Seda, koja radije koristi menstrualni dopust nego da radi pod utjecajem snažnih analgetika.