Povratak mjere zaključivanja ocjena na polugodištu u osnovnim i srednjim školama, na način na koji to predlaže Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta (MZOS), eklatantan je primjer toga kako se u Hrvatskoj ozbiljnim stvarima pristupa na neozbiljan način, upozorava predsjednik Sindikata zaposlenika u hrvatskom školstvu Željko Stipić, najavljujući da kao član radne skupine za izmjene zakona o školstvu neće dići ruku za taj prijedlog
U posljednjim danima mandata aktualne vlasti ministar znanostiPredrag Šustar odlučio se na maestralan zahvat izmjena i dopuna Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi. U nizu stvari zrelih za promjenu, zaključili su u MZOS-u, uvršten je i prijedlog da se vrati zaključivanje ocjena na polugodištu, što je naprasno ukinuto prije četiri godine, u mandatu SDP-ovog ministra Željka Jovanovića.
Radna skupina, imenovana krajem rujna, do 15. listopada trebala bi predložiti izmjene i dopune zakona, nakon čega će krenuti javna rasprava u trajanju od mjesec dana, a predložene promjene potom će se servirati novim saborskim zastupnicima. Stipić upozorava da je i postojeći zakon donesen na brzinu te je doživio 10-ak promjena, a neke odredbe su takve da ih mogu pratiti isključivo upućeni pravnici. Sada se sprema isti ad hoc scenarij.
Hoće li se na Sveticama konačno urazumiti?
'Kada je ukinuto ocjenjivanje, tada nije bilo radne skupine. To je zapravo bio jedan od prvih poteza ministra Jovanovića, koji nije vjerovao u radne skupine i napravio je to naprečac, da nije nikoga pitao. Ta promjena bila je potpuno nepripremljena, kao što se i sad nepripremljeno vraćaju ocjene. Nema tu nikakve razlike, to je eklatantan primjer toga kako se ozbiljnim stvarima pristupa na neozbiljan način', upozorava Stipić u razgovoru za tportal.
Kad se zakoni rade na brzinu, dodaje, onda se radi o nekvalitetnim zakonima. 'Vratilo bi se ocjenjivanje učenika na polugodištu, a nije provedena ni studija učinaka mjere neocjenjivanja. Dok se ne utvrde učinci, bolje je zadržati postojeće rješenje', ocjenjuje Stipić, u nadi da će se na Sveticama (gdje je sjedište MZOS-a) urazumiti i shvatiti da ne treba po svaku cijenu gurati predložene promjene.
Sukobljeni interesi
Radnu skupinu čine predstavnici čak četiri interesne skupine - sindikati, udruge ravnatelja, osnivači škola – zajednica županija te prosvjetne vlasti - i svaka strana pokušava progurati svoja rješenja, što znači da neće biti postignuto suglasje. Uz ocjenjivanje na polugodištu, vlast želi zadržati produžnu nastavu, koja se učiteljima ne plaća, i uvodi dodatni administrativni kaos u procesu zaključivanja ocjena; ravnatelji žele promijeniti način izbora na tu funkciju, sindikati bi osnažili županijske komisije za zapošljavanje tehnoloških viškova, dok bi osnivači škola rezali broj članova školskog odbora sa sedam na pet.
'Uvođenju neke mjere treba prethoditi evaluacija – kako se ta mjera reflektirala na uspjeh učenika, na ponašanje, na savladavanje gradiva, na odnose unutar škole. Morate vidjeti pretežu li pozitivni ili negativni aspekti, procijeniti učinke, kao i u gospodarstvu i bilo gdje drugdje. Ali to se sad radi pod pritiskom nekakve 'zainteresirane javnosti'. A 'zainteresirana javnost' svodi se na nekoliko novinskih tekstova ili priloga, u kojima se tvrdi da je nešto neophodno. U Ministarstvu kažu da su im se žalili roditelji, a kad pitate koliko roditelja, nećete dobiti odgovor', napominje Stipić.
Birokratska umotvorina
Neprihvatljivo mu je i službeno obrazloženje zašto je potrebno vratiti ocjenjivanje, u kojemu stoji da 'postoje jasne naznake da predložena mjera nije polučila željeni učinak, odnosno da donošenje te mjere nije cjelovito promišljeno, niti je bilo utemeljeno u praksi'.
Stipić upozorava da niti mogu postojati 'jasne naznake' - jer ako je nešto naznaka, onda to nije jasno - niti je riječ o 'predloženoj' mjeri jer je ona na snazi već četiri godine. Važnije je, međutim, to što MZOS ne objašnjava ni što je bio 'željeni učinak', a sporan je i zaključak da 'odluka neće biti proizvoljna, već će biti rezultat analitičkog pristupa i suglasja sa strukom'. Kako je to moguće postići u tri tjedna rada netom sklepane radne skupine?
'I to je jedino obrazloženje, temeljem kojeg bismo sada trebali podići svoje ruke za taj prijedlog. To ne dolazi u obzir', izričit je sindikalac.
Sindikati u neobranom grožđu
Kaže da su se sindikati našli u neobranom grožđu jer im se zamjeralo da su sudjelovali i u ukidanju ocjenjivanja na polugodištu.
'Sindikati su sugerirali određena rješenja koja nisu prihvaćena, a sada bi trebali nositi odgovornost za nešto što je odlučio netko drugi. Zato smo pozvali da stvar ne prelamamo preko koljena, do idućeg petka, nego da se to napravi u nekakvim razumnim rokovima', ističe Stipić.
On će se založiti da se sada mijenja samo ono što je nužno zbog prilagodbe ranije određenih rokova, poput licenciranja ravnatelja koje je zakonski predviđeno do 1. siječnja 2017., a niti jedan od 1.300 ravnatelja još nije licenciran. No sve ono što se tiče upravljanja, zapošljavanja, ocjenjivanja valja prepustiti novom ministru ili, još bolje, ministrici, kaže Stipić.
Vrijeme je za ministricu znanosti, obrazovanja i sporta
Objašnjava da na čelu MZOS-a preferira ženu iz dva razloga.
'Mislim da mnoge stvari u ovoj zemlji ne idu dobro, između ostalog i zato što nedovoljno koristimo naše skromne resurse, a ja imam izuzetno visoko mišljenje upravo o upravljačkim sposobnostima žena. Kako mi u našem sustavu imamo 82 posto zaposlenih žena, mislim da bi bilo normalno da nakon sedam ministara dobijemo - ministricu', razložio je Stipić.
Od ukupno 19 ministara obrazovanja, koliko ih se izmijenilo od 1990. godine, tim resorom kormilarile su svega četiri ministrice (Ljilja Vokić, Vesna Girardi Jurkić, Milena Žic Fuchs i Nansi Ivanišević), pri čemu je posljednji 'ženski' mandat odrađen prije punih 16 godina.
