Neredi u pariškim predgrađima Clichy-sous-bois i Montfermeil iz 2005. čine bitan dio suvremene francuske povijesti, točnije pokazuju se prije svega kao neuspjeh socijalne integracije imigrantske populacije.

Šest godina nakon nereda izašla je studija cijenjenog politologa Gillesa Klempela koji je sa skupinom istraživača nastojao istražiti kako uzroke, tako i posljedice nereda u dvama pariškim predgrađima. Dok se uzroci mogu bez puno premišljanja pronaći u iznimno loše vođenoj socijalnoj politici koja je dovela do osjećaja izoliranosti te je lišila dobar dio populacije jednakih prilika za napredovanje, posljedice su dovele do jačanja islama u pariškim predgrađima. No novi religiozni zamah ne očituje se samo u pojačanim odlascima u džamiju, već i u čitavom nizu svakodnevnih navika.

Na uzorku dva pariška predgrađa došlo se do zaključka kako su vrijednosti republike zamijenjene religioznim vrijednostima islama. Na pitanje što danas određuje socijalni život predgrađa, koja su mahom naseljena imigrantskom populacijom, religijski element dobrano preteže nad republikanskim.

Kulturna reislamizacija

Osjećaj izdvojenosti, koji se u slučaju imigrantske populacije zapravo prati još od perioda nakon Drugog svjetskog rata, doveo je posebice u posljednjih šest godina od izbijanja nereda do jačanja religioznih praksi, što se vidi i na veoma konkretnim primjerima iz svakodnevnog života, kao što je konzumiranje školskih obroka. Naime, pad broja učenika koji konzumiraju obrok u školi može se donekle pripisati slabijem imovinskom statusu roditelja, no to je tek dio uzroka. Dok je prva generacija imigranta upisivala djecu u školu uz upozorenje da izbjegavaju svinjetinu, druga generacija ignorira školske kantine zbog poštivanja halala, onog što je dozvoljeno prema Kuranu. A upravo se kroz zajednički školski obrok, upozoravaju istraživači, djeca uče navikama društvenog ponašanja u republici. Inače, škola se redovito percipira kao najomraženija ustanova, tako da služba profesionalne orijentacije ima još niži ugled od policijskih snaga.

Također, u borbi protiv droge i nasilja puno su se efikasnijim pokazale religiozne udruge no mehanizmi lokalne vlasti i policija, a islam je upravo tako zadobio jači socijalni i duhovni legitimitet u zajednici. Zapravo, središnja teza novog istraživanja jest da je islam pružio 'kompenzaciju' za manjak socijalnog i ekonomskog dostojanstva lokalnog stanovništva. Jačanje islama čita se prije svega kao posljedica nereda, a ne kao njegov uzrok. Naime, život pod okriljem islama nije se razvio naspram vrijednosti republike, već upravo zbog njihove odsutnosti. Aktualni statistički podaci iz dva predgrađa i dalje ne daju nikakvu naznaku da je u posljednjih šest godina došlo do ikakvih bitnijih promjena. Stupanj nezaposlenosti i siromaštva i dalje je najviši u čitavom Ile-de-France, a došlo je i do epidemije tuberkuloze pred kojom su se zdravstvene ustanove pokazale poprilično bespomoćnima. Iako je nakon nereda država utrošila znatna sredstva u novu izgradnju stambenih blokova, ekstenzivni građevinski pothvat ostao je bez one nužne socijalne komponente integracije.

Zaključak studije govori o nužnosti stvaranja nove srednje klase u predgrađima, iz koje bi se moglo birati buduće gradonačelnike i državne funkcionare, koji bi mogli ravnopravno sudjelovati u javnom životu. Plan je to koji bi se, u optimističnom scenariju, mogao ostvariti tek u trećoj generaciji.