Zbog čega se koronavirus u nekim državama više širi te zbog čega je u nekim državama veća smrtnost, pitanja su oko kojih se gotovo svaki dan pojavi neka teorija. Sociolozi posljednjih dana raspravljaju o još jednoj, a to je da broj zaraženih možda ovisi o tome koliko dugo djeca ostaju živjeti s roditeljima, piše New York Times
Franceso Moro ne može sa sigurnošću reći kako se njegov 65-godišnji otac zarazio koronavirusom, ali vjeruje da je to povezano s tim što su se i on i njegov brat razboljeli tjedan ranije. Iako su braća odrasli ljudi, žive s roditeljima u Bergamu, epicentru zaraze u Italiji.
Moro pojašnjava kako su kuhinja i dnevni boravak koje najčešće dijele vrlo maleni te da je mogućnost transmisije puno veća.
Primjer Francesca Mora, New York Times navodi kao pokazatelj teorije koja bi mogla objasniti zašto je epidemija koronavirusa bila toliko smrtonosna u Italiji i Španjolskoj. Naime, u te dvije države odrasla djeca još uvijek u velikom broju žive s roditeljima i veća je mogućnost da unesu virus u dom te na taj način zaraze svoje starije roditelje.
vezane vijesti
No ova teorija predmet je žestokih rasprava, a i same Italija i Španjolska odbacuju pomisao da bi element kulturnog ponosa, a to je da nekoliko generacija iste obitelji živi pod jednim krovom, mogao biti smrtonosni rizik.
Prema podacima Eurostata, u deset godina nakon globalne financijske krize 2008. postotak Talijana između 25 i 29 godina koji žive s roditeljima porastao je na 67 posto s 61 posto, dok je u Španjolskoj porastao s 51 na 63 posto.
Istraživanje koje je smrtnost i život s roditeljima uopće dovelo u korelaciju rad je dvojice ekonomista sa Sveučilišta u Bonnu, Christiana Bayera i Moritza Kuhna. 'Nemamo potpune dokaze, ali pokazali smo indiciju da bi moglo biti povezanosti između smrtnosti i odrasle djece koja žive u roditeljskom domu', kaže Kuhn.
Slične pokazatelje dobio je i suradnik Instituta za međunarodnu ekonomiju Peterson iz Washingtona Jacob F. Kirkegaard, čiji su podaci pokazali da mlađe odrasle osobe u Italiji i Španjolskoj češće žive s roditeljima nego one u Njemačkoj, Francuskoj i Velikoj Britaniji.
Međutim ovakvu teoriju odbacilo je pet znanstvenika iz Italije i Španjolske te upozoravaju da će bilo kakvo uspoređivanje podataka iz raznih država sigurno rezultirati greškama. S obzirom na razlike u broju testiranja od države do države, teško je, kažu, uopće uspoređivati stope smrtnosti.
Općenito, znanstvenici se u većini slažu da su u slučaju Italije brzom širenju pogodovale neke druge stvari. Od toga da je sjever Italije, koji je postao žarište, jako povezan s Kinom, do guste naseljenosti koja je pomogla u širenju virusa. Uz to, navodi se kako se Italija oslanja na velike centralizirane bolnice koje također mogu biti žarišta zaraze, a spominje i činjenica da se Talijani u socijalnim prilikama ponašaju druželjubivije, odnosno da imaju naviku dodirivati druge i grliti se.
Znanstvenici iz Italije i Španjolske smatraju da se bez detaljnih podataka na mikrobazi ne može dolaziti do zaključka da je smrtnost veća jer odrasla djeca dulje žive u roditeljskoj kući. Dapače, smatraju opasnom takvu tezu koja bi dovela do toga da se roditelje izdvoji iz domova i premjesti u ustanove za starije, u kojima bi bio još veći rizik za širenje virusa.
