MK: Evo već se jedno 10-ak dana pokušavamo 'uloviti' za ovaj razgovor. Vidim da ti je totalna ludnica. Što trenutačno radiš, kako ti izgledaju dani?

Yaya: Pokušavam se baviti umjetnošću između koncerata, pa tako slikam i izrađujem nakit, planiram izložbu u bliskoj budućnosti, pa malo probe, radimo na novom albumu.

MK: Znači krenuli ste?

Yaya: Pa da, kad je Lucija bila mala nisam mogla, a sad već mogu. Jedinica je, nije baš samostalna, mama je stalno bedina.

MK: U ovom suludom kapitalističkom svijetu jedno od najvažnijih oruđa za uspješno funkcioniranje je dobar raspored. Posebno kad imaš dijete. Frustrira li te to što sve uvijek treba biti k'o na traci?

Yaya: Bez mojeg rasporeda, Dudinog, Lucijinog, bez alarma i podsjetnika ne mogu funkcionirati. Dinamično je, ali lakše je kad je sve isplanirano. Cijeli dan mi je u rasporedu, nema deprice, razmišljanje o smislu života. Uspijem se distancirati od dnevne politike, recesije, loših napisa itd. Nemam vremena razmišljati kako je sve u banani. Tako da me svi vanjski ometači ne stignu izbaciti iz takta.

MK: Još k tome živite u oazi, nije vam loše?

Yaya: Lijepo nam je tu u Mlinovima. Imamo vrt, hlad i ne da nam se ići nikud.

(Ej cure di ste, šta ste se malo polijevale, ha? Lucija i frendica su imale piknik, totalno su mokre.)

MK: Lucija je jedinica baš kao ti i Dudo. Pila li vas ikad hoće li dobiti bracu ili seku?

Yaya: Jesi luda? Ona je to strogo zabranila.

MK: Imaš svoj atelje? Pretpostavljam da je to tvoja oaza mira? Kako bi opisala svoj nakit?

Yaya: Njegujem taj neki etno moment. Minimalizam mi ide na živce jer je to samo osnovni dizajnerski kod. Mislim da ima puno više prostora za dizajn osim samo u bauhouse-u ili u nekom minimalizmu. Kombiniram jako puno materijala, radim svakojake kolaže koje kasnije pretvaram u nakit. Sve je puno boja i elemenata. Jako puno istražujem.

MK: Kako si uopće započela dizajnirati nakit?

Yaya: Krenula sam još k'o klinka jer mi je s bendom bilo dosadno stalno isfuravati odjeću, tako da sam se često igrala s nakitom koji sam sama izrađivala. I danas volim iskombinirati običnu bijelu majicu i traperice s nekim komadom cool nakita. To mi predobro izgleda. Iako, rijetko nosim svoj nakit.

MK: Kakve ga žene kupuju, ili možda frajeri?

Yaya: Često mi ekipa pošalje svoju fotografiju ili horoskop. Volim stvarati nakit prema nekoj priči. Izazov mi ga je personalizirati. Često znam sa svojim klijentima izgraditi neki odnos. Veseli me jako što ga nerijetko kupuju i strankinje jer meni osobno puno znači da to 'sjeme' ide dalje po svijetu. Super mi je što je ta moja nekakva autorska nebuloza i zabava otišla npr. u Francusku, Španjolsku, Norvešku, Ameriku, Australiju i tko zna gdje još. Kupuju i frajeri, a radila sam jednu mušku seriju pa mi je muž rekao: 'Sad je to sve moje.'

MK: Čitala sam negdje da si upisala školu za dizajniranje interijera. Što si tamo naučila?

Yaya: Prije više godina upisala sam talijansku školu za dizajn Callegari i tamo sam završila prvi stupanj, za dizajnera interijera. Ono što nisam naučila na akademiji, a tamo sam savladala, je osjećaj za prostor. Još jedan benefit je i taj što sam tamo upoznala predivnu profesoricu Minju s kojom sad radim likovne radionice za djecu.

MK: Jesi uredila neki prostor do sada?

Yaya: Uredila sam svoj stan koji sam nasljedila od dede i bake. Nacrtala sam projekt, uz pomoć jednog frenda arhitekta. Dugo je trajalo, al' sam jako zadovoljna rezultatom. Svaki sam centimetar sama izmjerila i ispunila.

MK: Jel' istina da se uopće više ne šminkaš? Valjda su to te neke godine :D kad ti sve lagano dosadi; namontiravanje, make up, visoke potpetice?

Yaya: Dugo se već privatno ne šminkam. Malo obrve popravim i nekad malo oči istaknem. Nikakve podloge, ni pudere ne koristim jer mi to smeta. Šminkam se samo kad imamo koncert ili kad snimam nešto, a i onda se premalo našminkam. Štikle nikad nisam ni nosila. Obučem super cipele na potpeticu, ali dođem do izlaznih vrata i onda ih skinem.

MK: Pratiš li modu, koga gotiviš od hrvatskih ili svjetskih dizajnera?

Yaya: Dugo već surađujem s Ivonom Martinko. Imamo zajednički atelje, a u njenom dućanu držim svoj nakit. Jako se kužimo i stalno smo zajedno pa ljudi misle da smo sestre. Znamo se iz doba Tamo gdje je sve po mom kada nam je Ivona radila kostime. Tako je sve počelo.

MK: Kako bi svijet izgledao kada bi ti mogla vladati njime? Ti si glavna, imaš moć, bog i batina si, što se kaže. Možeš li se na trenutak staviti u tu ulogu?

Yaya: Okružila bih se samo pametnijima i stručnijima od mene. Potrudila bih se da ih sve zajedno povežem, radilo bi se puno na komunikaciji i iz toga bi sigurno nešto dobro ispalo. Tako bi trebala funkcionirati politika i u stvarnom životu. No nažalost, preveliki su interesi u pitanju.

MK: Što misliš koliko bi trebao trajati radni dan?

Yaya: Mislim da bi nekih pet sati bilo sasvim dovoljno kada bi ljudi bili efikasni. Ljubav prema radu. To je ono što najviše nedostaje. Ljudi su većinom nesretni jer rade poslove koje ne vole pošto nemaju drugog izbora.

MK: Misliš li da bi robna razmjena funkcionirala?

Yaya: Pa mislim da i u stvarnom svijetu funkcionira. U Hrvatskoj primjerice, jako uspješno funkcioniraju kompenzacije. Kad je sistem trul, onda ljudi počnu stvarati puno manjih sistema. Osim toga sve više me vesele ti mali OPG-ovi koji donose zdravu hranu na kućna vrata. Stalno iskaču neki mali sajmići, ljudi koji su okay i koji se bore za neku svoju pinku. Čini mi se da to super funkcionira. Tako bi trebalo biti u svemu.

MK: Što bi ti voljela proizvoditi, osim nakita i muzike?

Yaya: Uređivala bi interijere, bavila bi se dekoracijama, a mogla bi proizvoditi neke cool razglednice.

MK: Što bi sve legalizirala?

Yaya: Prostituciju i marihuanu jer bi to omogućilo bolju kontrolu, plaćao bi se porez, smanjio bi se kriminal. Mogao bi se izraditi registar uz pomoć kojeg bi se radilo na prevenciji. Uvela bih da djeca mogu birati kako će se školovati. Nije normalno da meni dijete sjedi u školi šest sati, pa onda dođe doma i uči još tri. Sustav je zastario, djeca su pasivni promatrači dosadnih predavanja, bole ih leđa, dosadno im je, iscrpljena su. To je kontraproduktivno. Nema potrebe da se tlačimo, a dosta se tlačimo, u svim mogućim sferama života.

MK: Vratimo se malo stvarnosti, ali onoj nekoj ljepšoj. U žiriju si ovogodišnjeg KARLOVAČKO ROCK OFF festivala. Odabrano je 17 najboljih hrvatskih mladih bendova? Što ti se čini kakva je pop-rock scena danas?

Yaya: Ima jako puno dobrih mladih bandova s različitim izričajima. Mladi su, entuzijastični, nisu još toliko zatrovani i to je jako lijepo vidjeti. Moram priznati da je bilo jako puno lijepih zvučnih slika i da nam je bilo poprično teško izabrati finaliste. Odlično mi je to što je ideja KARLOVAČKO ROCK OFF-a da obuhvati cijelu Hrvatsku, različite regije, manje i veće gradove. I što je dosta važno, objediniti različite stilove, što nam je pošlo za rukom i sad imamo TOP 17.

MK: Jeste li vi u vaše vrijeme imali slične platforme, kako su vas prepoznali?

Yaya: Nismo imali nikakve platforme, ali ima jedna anegdota iz vremena kad smo vježbali u Palmotićevoj kod Marijana, još nismo bili izdali ploču. Došla je policija u jednom trenutku i pitala nas zbunjeno: Jeste li vi državni ili privatni bend? Njima je bilo čudno da se tu neka ekipa skupila i da radi nešto besplatno, za svoj gušt. Ako si dovoljno ustrajan i ako to stvarno želiš, to će negdje isplivati, netko će te prepoznati i sigurno će uslijediti neka nagrada. Jedne smo godine dobili nagradu nekog francuskog radija. Naime, bio je nekakav natječaj koji je skužio naš tadašnji menadžer Alen Balen, s kojim opet danas radimo. On je znao francuski i prijavio nas je. Svako toliko su nam dolazila nekakva pisma da smo ušli u jedan krug, pa u drugi, pa u treći, dok nam nije javio da smo pobijedili. Bili smo šokirani. Nitko nije znao hrvatski, a opet su prepoznali našu muziku. To mi je i danas najveća nagrada. Onda smo dobili neku novčanu nagradu i svirali smo u Bukureštu.

MK: Ne znam hoćeš li se sjetiti, prije jedno 15 godina radili smo s vama intervju na jednoj splitskoj brucošijadi za emisiju Po ure torture. Možeš li povući neku paralelu s Jinxima iz tog vremena i danas?

Yaya: Ono kad je riknula struja..hahaha. Sjećam se. Promijenilo se najviše u tehnologiji i produkciji; imamo svoj kombi, svog tonca, što je veliki napredak. Hoteli su malo bolji. S godinama stekneš neki kredibilitet pa je s te strane malo ugodnije. Ali uvijek su iste stvari problem. Uvijek moraš dati sve sebe jer ljudi imaju očekivanja. S druge strane, imamo sreće što su te neke naše stvari ostale u vremenu, ljudi i dan danas odlično reagiraju na njih. Koliko god nama išle na živce i Na plaži ili Tamo gdje je sve po mom, sve te pjesme nas održavaju i onda dođu nove pjesme i tako produžavaš rok trajanja, ideš korak naprijed, da nisi uvijek isti. Kad su se Jinxi ponovo oformili odmah smo krenuli snimati nove stvari, nekako nam je bilo ispod nivoa svirati samo stare poznate stvari.

MK: Pristupaš li još uvijek entuzijastički svakom novom ulasku u studio?

Yaya: Bez toga nema ničega. Ja volim nove izazove jer tako preispitujem sebe: Jel ja to mogu? Možemo li mi to? Kad smo snimali zadnju ploču, nikome nismo htjeli govoriti što radimo nego tek kad smo vidjeli da će to biti okay.

MK: Jel' najnoviji album počeo poprimati neke obrise?

Yaya: Bit će veseliji i plesniji. Zahtjevniji je svirački i Coki se jako trudi oko stihova jer je prije znao biti nezadovoljan. Sad smo dosta zreliji i ne želimo si dopustiti neki gaf zbog brzine i brzopletosti. Zato je ustvari ova pauza između dvije ploče najduža do sada. Želimo biti sretni i reći za jedno 10-15 god: 'Vidi fakat smo to dobro napravili.'

MK: Kako te dečki u bendu 'drže'?

Yaya: Znamo se već 22 godine. Mi smo ti k'o burazi i sestre.

MK: Ovog ljeta nastupate u Splitu na za San Sustipanske noći. Raduješ li se?

Yaya: Da, jako se radujem. Sviramo na moj rođendan. I Dudin.

photo: Luka Nižetić

MK: Čekaj, onda slavite rođendane zajedno, pretpostavljam?

Yaya: Da, tradicionalno slavimo zajedno rođendane, u našem vrtu u kući.

MK: Što misliš ima li nešto u tom istom datumu rođenja? Nešto sudbinski? Koja je tvoja definicija uspješnog braka?

Yaya: Ah, sigurno ima. Formula je jednostavna. Ljubav je početak jedne velike avanture koja se zove partnerstvo. Pod tim mislim da se svaki projekt može održati pa tako i brak, ako ima jasne ciljeve i nekud stremi, te želi nešto sagraditi. Tu ima puno komunikacije i konflikata, lijepih i sivih trenutaka, ali ako su interesi isti, onda je sve super.

MK: Dan prije vas, na Sustipanu će nastupiti Amira Medunjanin, kraljica sevdaha. Slušaš li sevdah?

Yaya: Volim to čuti, mislim da je prekrasno, ali nikad se nisam ozbiljnije posvetila tome.

MK: Što slušaš zadnje virijeme?

Yaya: Pa uglavnom ono što imam u autu. To je manje više neka lektira: Bowie, Pixies, Cave, Hot chip, Grove Armada, Basement Jaxx, Queens of The Sone Age, Tv On The Radio, Shantigold. S njom sam se slikala. Žena je apsolutno fantastična.

Nadam se da ste guštali u razgovoru s divnom Yayom. Pratite Jinxe na njihovoj facebook stranicu Jinx, a već sutra vam donosim post s rasporedom koncerata u sklopu KALOVAČKO ROCK OFF ljetne turneje po Hrvatskoj u kojem ćemo dijeliti i neke ulaznice.

Stay tuned!