Usporedba cijena mjesečnih karti za javni prijevoz pokazuje da je vožnja tramvajima i autobusima u glavnom gradu Hrvatske dvostruko skuplja nego u glavnom gradu Austrije. Sami iznosi otprilike su jednaki: cijena mjesečne karte koju navodi bečki gradski prijevoznik Wiener Linien iznosi 51 euro, a ZET mjesec dana prijevoza po Zagrebu naplaćuje 340 kuna – preračunato, tek četrdeset kuna manje od Beča.

No u obzir je, naravno, potrebno uzeti i razine dohodaka koje se ostvaruju u ta dva grada. Prema posljednjim dostupnim podacima, prosječna neto plaća u Zagrebu kreće se oko 7200 kuna, što znači da Zagrepčani odvajaju oko pet posto plaće za mjesečnu kartu javnog prijevoza. U Beču se prosječna neto plaća kreće iznad 1900 eura, što znači da stanovnici tog grada za mjesečni javni prijevoz izdvajaju nešto manje od 2,5 posto svojih primanja. Ugrubo, upola manje nego u Zagrebu.

Unatoč njihovom relativnom odnosu, Zagreb i Beč zapravo se nalaze na sredini ljestvice svjetskih metropola po nominalnoj skupoći javnog prijevoza. Analiza cijena proizvoda i usluga po svjetskim metropolama koju je nedavno objavila Deutsche banka pokazuje da daleko najskuplji javni prijevoz u svijetu ima London, u kojem je za mjesečnu kartu potrebno odvojiti ekvivalent od 1180 kuna.

Koliko se britanska prijestolnica izdvaja od ostalih velikih gradova, dovoljno govori da se na drugom mjestu nalazi Dublin s mjesečnom kartom koja stoji oko 850 kuna, a cijene na toj razini imaju Tokio, New York i Sydney.

Analiza Deutsche banke otkriva i da najpristupačniji javni prijevoz ima Buenos Aires, u kojem mjesečnu kartu treba platiti tek stotinjak kuna, a malo višu cijenu imaju još i Mumbai i New Delhi te Mexico City i Prag.

Spomenute cijene proizlaze iz analize koju je napravio londonski ured Deutsche banke njihovim uspoređivanjem u pedesetak svjetskih metropola za tridesetak kategorija proizvoda i usluga i svodeći ih na dolarske iznose. Općenito gledajući, liste uglavnom ispunjavaju očekivanja: najrazvijenije i najbogatije države imaju najviše cijene, a gradovi u siromašnijim državama imaju niže. No postoje i interesantne pojedinosti od kojih smo izdvojili neke, istodobno preračunavajući cijene u kune kako bi ih bilo lakše usporediti s onima u Hrvatskoj.

Koliko ostane nakon stanarine

Jedna od važnijih statistika je raspoloživi dohodak za dvoje zaposlenih nakon prosječne stanarine. Taj iznos mnogo govori o skupoći stanovanja u pojedinim gradovima, dohocima, kao i o mogućnosti da se nešto i uštedi uz normalan život. Najviše u svijetu, čak i usprkos vrlo visokim cijenama nekretnina, ostaje stanovnicima San Francisca – čak 31.000 kuna mjesečno. U sličnom rangu nalazi se i Zürich, a pri vrhu je još nekoliko američkih (Chicago, Boston, New York) i australskih gradova (Sydney, Melbourne), u kojima zaposlenom paru ostaje između 16,5 i 22 tisuće kuna nakon što plate stan. Od europskih gradova izdvajaju se Oslo i Kopenhagen (oko 15.000 kuna). Na samom dnu liste, očekivano, nalaze se Kairo i Dhaka u Bangladešu. U Kairu, nakon što se plati stanarina, od dvije plaće preostaje tek 420 kuna, a u Dhaki nešto povoljnijih 1080.

Poželi li netko kupiti auto, ta će avantura daleko najskuplja biti u Singapuru. Grad-država, čijih pet i pol milijuna stanovnika živi na otoku koji je tek nešto veći od zajedničke površine Hvara i Cresa (na kojima ukupno živi petnaestak tisuća ljudi), oskudijeva s prostorom i ima posebne limite za to koliko se godišnje smije kupiti novih vozila. Zbog toga cijena prosječnog novog automobila srednje klase, bez specijalne dodatne opreme, premašuje čak pola milijuna kuna. Na drugom i trećem mjestu po skupoći nalaze se Kopenhagen i Oslo, u kojima je takav automobil upola jeftiniji, a nakon njih dolaze još neki napučeni gradovi jugoistočne Azije: Dhaka, Kuala Lumpur i Jakarta. Najjeftinije prolaze stanovnici nigerijskog Lagosa, u kojem jedan Golf stoji 68 tisuća kuna, te građani Indije u Mumbaiju, New Delhiju i Bangaloreu, u kojima cijena raste do 98 tisuća kuna.

Nakon kupnje automobila vožnja gradom najviše će stajati u Hong Kongu, u kojem se litra benzina prodaje za 13,5 kuna. U vrhu ljestvice po skupoći goriva, koju je objavila Deutsche banka, društvo Hong Kongu rade brojni europski gradovi (Oslo, Amsterdam, Milano, Helsinki, Atena) zbog činjenice da europske države solidan dio proračunskih prihoda ostvaruju upravo oporezivanjem goriva. Očekivano, najjeftiniji benzin je u gradovima naftom bogatih država. U Kairu, saudijskom Rijadu i nigerijskom Lagosu litra goriva stoji tek 2,6 kuna.

U vruće ljetne dane često se potrebno osvježiti bezalkoholnim pićem, a boca od dvije litre Coca-Cole najskuplja je u Oslu, u kojem se za nju mora izdvojiti čak 31 kunu. Norveški glavni grad odskače od ostalih metropola jer se na drugom mjestu liste nalazi Kopenhagen, u kojem je za dvolitrenu Coca-Colu potrebno izdvojiti dvadesetak kuna. Kod nas se, podsjetimo, cijena takve boce kreće uglavnom između 11 i 13 kuna, a spomenuti popularni napitak je najjeftiniji u Istanbulu, u kojem takva boca stoji čak i manje od pet kuna.

Istanbul je i najbolji grad za jeftin vikend izlet. Analitičari su u cijenu takvog izleta ubrojili dva luksuzna noćenja u hotelu od pet zvjezdica, četiri obroka u restoranima, unajmljivanje automobila na dva dana te još nešto usputne potrošnje. Prema toj računici, u najvećem turskom gradu za vikend se mora odvojiti sveukupno oko 4700 kuna. Slične cijene imaju i Kuala Lumpur te južnoafrički Johannesburg. Najskuplji takav izlet, gotovo četiri puta skuplji nego u Istanbulu, bio bi onaj u talijanski Milano, u kojem je za spomenuti standard potrošnje potrebno izdvojiti čak 17.800 kuna.

Nije ni čudo. Milano se nalazi na samom vrhu liste gradova po cijeni sobe s pogledom u hotelu s pet zvjezdica. Ondje je noćenje u takvoj sobi u prosjeku potrebno platiti 6350 kuna. Na vrhu liste nalaze se još i Madrid te Beč s malo umjerenijim cijenama (4750 kn), a iznenađuje da se odmah do njih nalazi i Buenos Aires jer se u drugim kategorijama potrošnje uglavnom nalazi među jeftinijim gradovima. Čini se da Argentinci vrlo skupo naplaćuju luksuz u hotelima. Najjeftinije sobe u luksuznim hotelima mogu se dobiti u Kuala Lumpuru (1080 kuna), Istanbulu (1200 kuna) i, začuđujuće, Bruxellesu (1280 kuna).

Paprene cijene cigareta u Sydneyju

Ovisnost o cigaretama najskuplja je za stanovnike gradova Oceanije, poznate po vrlo visokim davanjima na duhan. U australskom Melbourneu kutija popularnog Marlbora stoji čak 152 kune, a od cijene bi se pušačima moglo zadimiti pred očima i u Sydneyju (148 kuna) te novozelandskim gradovima Aucklandu (122 kuna) i Wellingtonu (118 kuna). Marlboro je najjeftiniji u Lagosu u Nigeriji, u kojem stoji 9,2 kune, te u Buenos Airesu, u kojem mu je cijena 10,5 kuna.

Alkohol, čiju konzumaciju muslimanima brani vjera, očekivano je najskuplji u Dubaiju, u kojem je za bocu piva potrebno izdvojiti oko 75 kuna. Skupi su još i Oslo, Kopenhagen, Hong Kong te Singapur, a najjeftinije pivo je u češkom glavnom gradu Pragu, u kojem cijena boce jedva prelazi desetak kuna. Slična cijena je u Manili na Filipinima, u Lagosu u Nigeriji te u Lisabonu u Portugalu.

Obični cappucino najskuplji je u Kopenhagenu i Dubaiju, u kojima mu cijena doseže 40 kuna, pokazuju podaci Deutsche banke, a najjeftiniji, očekivano, u Milanu, Rimu te Istanbulu, u kojima čak i u kafićima u koje zalaze stranci stoji između 11 i 13 kuna.

Sve navedene cijene potrebno je, naravno, gledati u odnosu na prosječne plaće koje se ostvaruju u velikim gradovima. Najviši mjesečni neto dohodak, od čak 43.000 kuna, ostvaruju stanovnici San Francisca. Na drugom mjestu nalaze se građani Züricha (38.900) te New Yorka (30.400). U Dublinu je, prema ovoj analizi, prosječna plaća oko 18.500 kuna, u Berlinu 16.300, Pragu 8300, a u Varšavi, Moskvi i Lisabonu između 7100 i 6700 kuna. Najniže plaće imaju građani Kaira i Lagosa, u kojima one u prosjeku redom iznose 1360, odnosno 1560 kuna.