S crkvenog aspekta, Gabrić je omogućivši hipoteke na imovini Zbora prebendara kako bi investitori podigli kredite prekršio dvije odredbe Zakonika kanonskog prava. Jedna od njih je članak 1389., koji glasi: '1. Tko zloupotrebljava crkvenu vlast ili službu, neka se kazni prema težini čina ili propusta, pa i oduzećem službe, osim ako je protiv te zloupotrebe već ustanovljena kazna zakonom ili zapovijeđu. 2. Tko pak zbog skrivljenog nemara nezakonito obavi ili propusti čin crkvene vlasti, služenja ili službe na štetu drugoga, neka se kazni pravednom kaznom.'

Prekršio je i članak 1377.: 'Tko otuđi crkvena dobra bez propisane dozvole, neka se kazni pravednom kaznom.'

Pravedna kazna u Gabrićevu slučaju je sedmogodišnja zabrana vršenja crkvene službe koja sadržava zadaću upravljanja crkvenim dobrima te petogodišnja zabrana istupanja u javnom prostoru o svim pitanjima vremenitih dobara Zbora prebendara.

Šest godina mora uplaćivati određeni iznos karitativnoj ustanovi, propisana mu je i pokora u molitvi, odlazak na duhovne vježbe te šestomjesečni post i nemrs petkom i utorkom.

Ipak, Gabrić, kao i ostali smijenjeni članovi Zbora prebendara, ima pravo na žalbu, a taj period je u tijeku. Stoga se niti Zagrebačka nadbiskupija o tome ne želi službeno očitovati dok je sudski proces u tijeku, kako su nam kazali.

No postavlja se pitanje što je sa svjetovnim zakonima. Odgovara li Gabrićev krimen kojem stavku Kaznenog zakona, posebice iz sfere gospodarskog kriminala?

Odvjetnik koji dobro poznaje imovinsko-pravnu tematiku što se tiče crkvene imovine, a koji je želio ostati anoniman, za tportal je kazao da tu nije riječ o kaznenom djelu. 'To je pitanje crkvenih odnosa i je li Gabrić trebao tražiti suglasnost nadređenih. Stavljanje hipoteke pitanje je poslovne odluke, što će se staviti pod hipoteku da se ostvari određeni projekt.'

Naglašava da nisu oštećeni ni investitor ni banka. Oštećena je jedino Crkva.

Odvjetnik Milan Ličina kazao nam je pak kako svi svećenici odgovaraju po Zakoniku kanonskog prava te povukao paralelu s tvrtkama. Ako se neki radnik ogriješi o disciplinski pravilnik, onda ga poslodavac kazni. Tako je u ovom slučaju poslodavac, tj. Crkva, kaznio zaposlenika Gabrića. 

Ličina smatra da je Zagrebačka nadbiskupija dužna o tome obavijestiti DORH kako bi oni utvrdili ima li elemenata za kazneni progon. Ako se to i ne dogodi, kaže Ličina, DORH sam može pokrenuti istragu temeljem medijskih napisa.

Na pitanje koje je to po njemu Gabrić prekršio članke Kaznenog zakona, kaže da je riječ o zloporabi povjerenja u gospodarskom poslovanju i nezakonitoj upotrebi tuđe imovine.

'Oštetio je Crkvu jer je opteretio njezinu imovinu hipotekama te je zlorabio povjerenje koje je uživao na svom položaju, a to je protuzakonito', uvjeren je Ličina.

Odvjetnik Branko Šerić smatra da je Gabrić 'čist' u dijelu u kojem je dopustio hipoteke nad crkvenim zemljištem. Problem je, kaže, što za te radnje nije tražio dozvolu nadređenih.

'U kreditnim obvezama moguće je dozvoliti nekome da se uknjiži na moje vlasništvo. Vi to možete dozvoliti bilo kome. Međutim je li to u okviru mojih ovlasti? Je li Gabrić mogao sam odlučivati i je li mu trebala suglasnost? To je pitanje koje će Crkva kao vlasnik nekretnina morati procijeniti, a radi se o nečem više u smislu kaznenopravne odgovornosti', kaže Šerić i dodaje da, u slučaju da Gabrić doista nije imao odobrenje, mogli bismo govoriti o kaznenom djelu.

Za razliku od Ličine, smatra kako Državno odvjetništvo u ovom slučaju ne mora samostalno postupiti. DORH-u Gabrića može prijaviti i Kaptol.

'To je sada u nadležnosti Crkve. Na njima je inicijativa', poručuje.