Prema ovakvom konceptu ideja da je svemir savršeno podešen da omogući nastanak ljudskog života mogla bi biti pogrešna.

Astronomi koji danas traže znakove vanzemaljskog života tragaju za egzoplanetima u nastanjivim, odnosno 'Zlatokosinim zonama' koje nisu ni previše blizu niti predaleko od matičnih zvijezda da bi u njima postojala tekuća voda, a time i uvjeti za život kakav poznajemo.

Međutim, svemir nije uvijek bio tako leden, kaže Abraham Loeb s Harvarda. U ranoj je fazi bio pun vrućih plinova, odnosno plazme koja se postupno ohladila i stvorila zvijezde i galaksije. Prema Loebovim proračunima 15 milijuna godina nakon velikog praska toplinsko je zračenje bilo dovoljno jako da je cijeli svemir mogao biti pogodan za život. Ta ugodna klima mogla je potrajati nekoliko milijuna godina, dovoljno da se razviju mikroorganizmi, ali ne i složeni životni oblici.

U ovom konceptu ipak postoje određeni problemi. Jedan je taj što su se prema suvremenoj kozmologiji prvi planeti na kojima je moglo biti kemikalija potrebnih za razvoj života formirali tek više stotina milijuna godina nakon velikog praska. No Loeb smatra da su u ranom svemiru mogla postojati gušća područja u kojima su se zvijezde i planeti mogli oblikovati mnogo ranije.

Drugi je problem taj što je za evoluciju prvih organizama trebalo proći dosta vremena, a i zvijezde su trebale biti dugovječnije i postojanije nego što se pretpostavlja da su bile u ranom svemiru.

Loeb ipak smatra da bi vrijedilo istražiti ovu pretpostavku jer ona baca sjenu sumnje na tzv. antopički princip koji iritira mnoge znanstvenike. Prema njemu su temeljne konstante u svemiru podešene upravo tako da mi danas možemo postojati kako bismo im svjedočili.

Primjerice, tzv. kozmološka konstanta koja odgovara konceptu svemira koji se širi zbog tamne energije manja je nego što to proizlazi iz fizikalnih teorija. Trebala bi biti mnogo veća.

Antropički princip rješava ovaj misterij tako što pretpostavlja da u različitim svemirima konstanta može imati različite vrijednosti te da može varirati s vremenom. U skladu s njim, u našem svemiru ona je poprimila upravo onakvu vrijednost kakva je bila potrebna da se stvore planeti s uvjetima koji su odgovarali razvoju života pa i čovjeka na Zemlji.

No brojni kozmolozi smatraju da je antropički način razmišljanja previše simplistički.

'Antropički argument nam daje izgovor da ne moramo tražiti temeljitije razumijevanje stvari', kaže Loeb. Po njemu je u ranom svemiru kozmološka konstanta mogla biti mnogo veća, a svemir mnogo gušći nego danas. U takvom svemiru život je mogao nastati čak i ako kozmološka konstanta nije bila pogodna za razvoj ljudi, zaključuje Loeb.