Europska unija možda nema internih granica, ali ima itekako internih zjenica. Nizozemski ministar je objeručke podržao projekt instaliranja sigurnosnih kamera na ključne prometnice koje vode iz Belgije i Njemačke i koje će pratiti vozila za koja se sumnja da prevoze ilegalne imigrante
Nizozemski ministar unutrašnjih poslova u pismu Europskoj komisiji argumentira da postavljanje sigurnosnih kamera na prometnice u Nizozemskoj ne krši Šengenski sporazum. Kamere koje se koriste vojnom tehnologijom bit će sposobne skenirati registracije, baš kao i tipove i boje vozila. Obrazloženje glasi da se ilegalni imigranti najčešće prevoze u bijelim kombijima pa će uz pomoć kamera biti lakše presretati sumnjiva vozila, umjesto da se, kao dosad, vrše sporadične fizičke kontrole na granicama koje inkomodiraju legalne i dobrodošle putnike.
Nadzorni sustav će, prenosi Euobserver, omogućiti lakše detektiranje noću, kada se i odvija većina prijelaza ilegalnih imigranata, a bit će postavljen na mjesta na kojima takva vozila najčešće prolaze. Kamere su već u funkciji na desetak mjesta u Nizozemskoj 20 kilometara od granice, a sprema se njihova instalacija i na pet autocesta iz smjera Njemačke i Belgije.
Indikativno ili ne, pismo nizozemskog ministra odgovor je na zahtjev Europske komisije s obzirom da je čitava priča procurila kao usputna informacija koju je načuo povjerenik Stefano Manservisi u razgovoru s nizozemskim vlastima.
Zasad se ne zna koji će biti službeni stav Komisije, tj. hoće li zaključiti da postavljanje nadzornih kamera krši Šengenski sporazum o slobodnom kretanju, no Unija već dulje vrijeme brodi prema redefiniciji Schengena, za koju se dosad najglasnije založio Nicolas Sarkozy. Danska, Italija i Francuska već su uvele dodatne kontrole na granicama, a francuski ministar unutrašnjih poslova Claude Gueant je krajem prošle godine izjavio da zemlja treba bolje kontrolirati ulaz imigranata, tj. smanjivati njihov broj iz godine u godinu.
Nije da Francuska nije iznašla metodu kako to već sada postići. Program izgona Roma u punom je jeku, makar se o njemu više ne priča pretjerano. Deportacijska kvota Roma je u 2010. premašena za 4000, a prošle godine njih je 32.000 bilo prisiljeno napustiti zemlju u pravcu Bugarske i Rumunjske. Osude Ujedinjenih naroda i potpredsjednice Europske komisije Viviane Reding da je riječ o diskriminaciji na rasnoj i etničkoj osnovi u Parizu u najbolju ruku shvaćaju kao čovjekoljubivu poeziju.
