Tri dana zaredom, podignutom desnicom pozdravljao je Breivik okupljene u sudnici na najšokantnijem suđenju u povijesti norveškog pravosuđa. Sucima koje ne priznaje jer im, objašnjava, 'mandat određuju multikulturalizmu sklone političke stranke', Breivik je spremno otvorio dušu, iznoseći detalje o motivima, pripremama i samom izvršenju masakra. Detaljno je objašnjavao i vlastitu misiju europskog križara, napominjući da bi zločin ponovio kada bi za to imao priliku.

Breivikov postulat o prekobrojnoj muslimanskoj imigraciji u Norveškoj ne drži vodu – muslimana je 1,8 posto, a čak 94,4 posto stanovnika izjašnjava se Norvežanima (za usporedbu, Hrvatima se izjašnjava 89,6 stanovika RH, prema popisu stanovništva iz 2001). Stoga kritizira medije koji, po njemu, ignoriraju nasilje muslimana u Norveškoj, a saveznicima je maltene proglasio Angelu Merkel, Nicolasa Sarkozyja i Davida Camerona zbog njihovih izjava o propasti multikulturalizma.

'Važno je vidjeti razliku između političkog ekstremizma i ludila u kliničkom smislu', rekao je Breivik, tvrdeći da nije psihijatrijski slučaj, već draga i potpuno razumna osoba. Iskazom obojenim kontradiktornostima - veličanjem Al Kaide i mržnjom prema muslimanima, usporedbom 'indoktriniranih' mladih laburista s Hitlerovom mladeži i tvrdnjom da je Hitlerov režim bio posljednja stvarna demokracija u Europi - nastoji izbjeći doživotno zatvaranje u psihijatrijsku ustanovu, čega se, navodno, najviše pribojava. Kao ubrojiv, dobio bi maksimalno 21 godinu zatvora, iako ga i tamo mogu držati do smrti, na temelju procjene da je opasan po okolinu.

Transparentnost suđenja i učtivo ophođenje prema Breiviku, koji bi u sudnicama većine drugih zemalja imao sasvim drukčiji tretman, zapanjuje sve one koji se pitaju zašto tom zločincu otvoreno davati ono što mu najviše treba - nepomućenu pažnju medija. Može li Breivikov iskaz potaknuti još nekoga da posije smrt u ime bijelih kršćana? Treba li mu dopustiti klevetanje ubijenih i ranjenih, koje nanosi novu bol njihovim obiteljima?

Prvog dana svjedočenja, piše Sydney Morning Herald, Breivik se okomio na norvešku novinarku Marte Michelet, istaknutu kritičarku islamofoba čiji je životni partner Ali Esbati, porijeklom Iranac, preživio masakr na Utoyi gdje je držao predavanja sudionicima laburističkog omladinskog kampa. Breivik je rekao da je Michelet 'ekstremna marksistica', usto i 'izdajica' zbog toga što s Esbatijem ima dijete.

Esbati, pak, staje u obranu Breivikova suđenja, poput mnogih Norvežana koji smatraju da je Breivikovo svjedočenje trebalo biti prikazano na televiziji (osim Breivikovog iskaza, ne prenose se ni svjedočenja žrtava, kao ni snimke s mjesta zločina). On smatra da je važno čuti Breivikovo rezoniranje jer ono nije usamljeno u Europi: 'To su ekstremna razmišljanja, ali u europskim političkim raspravama ona se normaliziraju i sele u područje mainstreama: ideje da su muslimani problematični sami po sebi, tvrdnje da u europskim zemljama ima gotovo ratnih situacija i da bi protiv toga trebali poduzeti političku akciju.'

'No-Breivik' opcija

Uoči početka suđenja, pokazala su istraživanja, trećina Norvežana smatrala je da se Breiviku daje previše prostora u medijima, a dnevni list Dagbladet ponudio je opciju 'no-Breivik' na svojoj internetskoj stranici. Prije nego što je pobio 77 ljudi, Breivik je napisao da je svrha suđenja nekome poput njega osvajanje što više simpatizera.

Norvežanka Asne Seierstad, ugledna ratna reporterka, smatra da suđenje Breiviku daje upravo ono što je želio - 'pozornicu, propovjedaonicu, očaranu publiku'. 'Jesmo li lutke na koncu ili radimo ono što je ispravno i nužno?' pita Seierstad.

Jon Johnsen, profesor prava za Sveučilištu u Oslu, objasnio je za Herald da je takva otvorenost u skladu s norveškim zakonom i da će pomoći u razobličavanju mitova koji bi, u suprotnom, mogli biti stvoreni o Breivikovoj motivaciji. 'Naravno da su njegova mišljenja uvredljiva, no pitanje je postaju li ona opasnija ako ih slobodno iznese ili ako mu se to zabrani.'

Thomas Mathiesen, profesor sociologije prava na Sveučilištu u Oslu, napominje da Breivik nije uspio izopačiti otvorenost norveškog sustava zbog toga što ono što kaže filtriraju odvjetnici, novinari i sami Norvežani, koji su prema njemu 'izrazito kritični, što znači da on ne uspijeva prenijeti svoju poruku'.

Suđenje će trajati još devet tjedana.