PITALI SMO POLITIČARE SENIORE

Jeste li se prije 23 godine nadali boljoj Hrvatskoj?

08.10.2014 u 08:00

Bionic
Reading

Povodom Dana neovisnosti, razgovarali smo s nekoliko veterana političke scene tražeći odgovore na pitanja gdje je Hrvatska danas u odnosu na vrijeme od prije 23 godine. Je li današnji smjer kojim države ide onaj o kojem su 'maštali' početkom devedesetih? Je danas bolje od očekivanja ili lošije?

Povjesničar, političar i aktivist Ivo Banac kaže da je današnja Hrvatska u njegovom slučaju ispod očekivanja koja je imao, ali i da je aktualna situacija rezultat različitih političkih, socijalnih i gospodarskih uvjeta. Banac je optimističan i vjeruje da će se situacija promijeniti nabolje u relativno kratkome vremenu.

'U mom slučaju prije 23 godine imao sam samo dvije želje vezane uz budućnost Hrvatske, demokraciju i nezavisnost i da ne bude diktature. Možda sada vama to zvuči smiješno, ali ovo što smo dobili je iznad perspektive očekivanja iz 1990. godine', kazao nam je ipak nezadovoljni Banac. Za nezadovoljstvo trenutačnom situacijom u društvu krive su druge stvari koje su poremetile dobitke. 'Ne radi samo o ratu, nego o društvenoj eliti koja se pokazala više nego nesposobnom voditi ovu zemlju', poručio je Banac.

Stjepan Mesić bio je aktivnu sudionik zbivanja iz 1991. godine. U vrijeme proglašenja neovisnosti, obnašao je funkciju predsjednika Predsjedništva Jugoslavije gdje ga je nominirala tadašnja nova HDZ-ova vlast. Žali što se tadašnja jugoslavenska kriza nije mogla riješiti bez rata i što je proliveno toliko krvi. 'Tadašnja Jugoslavija počivala je na tri integrativna faktora: Titu, partiji i armiji. Prvoga više nije bilo, drugi je bio u raspadu, a treći – armija je tražila sponzora. Pronašla ga je u najmoćnijem tadašnjem srbijanskom političaru Slobodanu Miloševiću koji nije htio nikakav novi politički dogovor o budućnosti jugoslavenske federacije iako je bilo jasno da ne funkcionira', kazao je Mesić. Njegov je prijedlog bio taj da se ide u konfederaciju. 'Republike proglase nezavisnost i odmah sutra potpišu ugovor o konfederaciji na tri do pet godina. I onda ako ide, ide, ako ne ide, bože moj, svatko svojim putem', prisjeća se Mesić raspada bivše države. Ideja je propala, jer je Milošević htio Veliku Srbiju, a ratom je želio ostvariti političke ciljeve.

Dalje znamo kako se sve odvijalo. Na dan kada je istekao moratorij na proglašenje nezavisnosti, 7. listopada 1991., zrakoplovi Jugoslavenske narodne armije (JNA) bombardirali su tadašnju rezidenciju hrvatskoga predsjednika dr. Franje Tuđmana, Banske dvore, u kojima je predsjednik Tuđman razgovarao s predsjednicima ondašnje jugoslavenske države i Vlade - predsjednikom Predsjedništva SFRJ Stjepanom Mesićem i predsjednikom Saveznoga izvršnog vijeća Antom Markovićem

'Da su nas tada ubili, u Hrvatskoj bi nastao kaos, a na moje mjesto u predsjedništvu SFRJ došao bi Branko Kostić, koji je bio Srbin veći od svakog Srbina iako je Crnogorac', kazao je Mesić. U takvoj situaciji, kad nema političkog dogovora, kaže, koristi se Ustav. 'A ustav SFRJ iz 1974. pozicionirao je republike kao države koje kako su se mogle udružiti u Jugoslaviju isto tako su se mogle i razdružiti od nje i to je Hrvatska iskoristila i proglasila neovisnost', kazao je Mesić. Gledajući danas na događanja prilikom raspada Jugoslavije, naravno, nabolje bi bilo, kaže Mesić, da smo mogli rat završiti s manje žrtva.
'Dok su neki branili domovinu na fronti, drugi su otimali od domovine privatizacijom. Branitelji su se s fronte vratili bez radnog mjesta, firme su otišle u stečaj, a radnici na ulice', nezadovoljan je Mesić time kako se sve rasplelo.

Bivši predsjednik smatra da Hrvatsku danas treba reindustrijalizirati. 'To je bio zadatak i one vlade prije i ove sadašnje i one koja će doći. 'Ne može se živjeti samo od turizma; Hrvatske treba proizvoditi. Vidjet ćemo što može napraviti u ovo malo vremena što je ostalo', kazao je Mesić s dozom skepse.

Davorko Vidović, koji je u politici je od početka devedesetih, a i aktivno je sudjelovao u Domovinskom ratu, smatra da je Hrvatska napravila velike iskorake u protekla dva desetljeća, iako je svjestan, razgovarajući svakodnevno s ljudima, toga da je mnogo jadnih i razočaranih koji su izgubili povjerenje u institucije države.

'Ako se usporedimo s drugima na globalnoj razini, mi ipak pripadamo zajednici najrazvijenijih država na svijetu. U mnogim smo područjima napredovali u ljudskim pravima, ali u ekonomiji nismo bog zna što učinili, jer nam je BDP već 30 godina na istoj razini', rezonira Vidović i dodaje da smo u međuvremenu postali i članica EU-a, što ne znamo prepoznati kao vrijednu činjenicu i iskoristiti perspektive koje nudi. Kaže da je učinjeno možda manje nego što su tada zamišljali, jer su zamišljali bogatije i prosperitetnije društvo. 'Država je priznata i obranjena, ali u drugom je planu ostalo razvijanje društva', kazao je Vidović.
Ocjena nije jednoznačna, u nečemu smo napredovali, negdje nismo, ali ne bi trebao biti razloga za veliki pesimizam. 'Potencijal postoji i vjerujem da će biti iskorišten', nada se Vidović.