Budući da se svako glazbeno desetljeće dosad, barem od sedamdesetih nadalje, uvelike referiralo na periode dvadesetak godina unatrag – ono što se već dugo vremena pitam je: kako će zvučati revival(i) devedesetih u ovom desetljeću koje smo jedva načeli ('desete', je l' ih tako zovemo)?

Stvarno nisam fan osamdesetih i da mi je netko prije desetak godina, u doba punog zamaha electroclasha, rekao da je to tek početak opsežnog dugogodišnjeg prekapanja po ostavštini osamdesetih iz gotovo svih mogućih perspektiva - ja bih bio pao u komu od depresije. Međutim, unatoč površinskim sličnostima u zvuku, osamdesete a la nulte su sve u svemu bile dovoljno različite od osamdesetih a la osamdesete da je čak i teži hejter poput mene našao tu štošta za sebe! Zbog toga imam vjere u nove i buduće glazbene snage, da će znati preranžirati puzliće devedesetih u nešto neočekivano svježe i sočno.

Što se zasad nazire na obzorju?

Lounge

Željeli smo živjeti poput Jamesa Bonda šezdesetih (u onim trenucima kad nije u smrtnoj opasnosti nego samo čila, pije martinije, vozika se na vespi po rivijeri itd.), zabavljali smo se tražeći što opskurniji easy listening po tatinim pločama i second-handovima i to je trajalo par godina u devedesetima, da bi se onda odjednom manje-više svi odrekli toga i počeli sa snobovskih visina sažalijevati ljude koji su nastavili kupovati nove volumene 'Buddha Bara'. Čini mi se da za revival revivala loungea fali euromantike u zraku, koncept EU i nije baš nešto na cijeni, no svašta je moguće: iako je očito uzletjela na krilima Amy Winehouse i Adele, sve popularnija Nizozemka Caro Emerald podosta baca na lounge devedesetih, prije svega zvukom, a katkad i tekstom (u šarmantnoj drmalici 'Stuck' egzotiku nalazi u plažama Saint-Tropeza i 'palači u Ženevi sa savršenim pogledom').

Shoegaze

Bio sam doživio to da među mladima nultih poznavanje kataloga Gang of Four postane stvar prestiža, pa ću valjda doživjeti i to da se u desetima isto dogodi i sa Slowdive! Malen je korak od sanjivosti chillwavea do mutnih zidova slatke gitarske buke, tako da je revival Shoegazea praktički zicer.

Britanski rave

Plesna elektronika stalno samoj sebi grize rep, i suptilno i manje suptilno, tako da se i natruhe ovoga mogu čuti već neko vrijeme... No tek zadnjih godina je uočljivije eksplicitno pozivanje na ono što je uslijedilo nakon 'drugog ljeta ljubavi', od producenata poput Lonea pa do novog spota Friendly Fires, sastavljenog od snimki sa starih rejvova.

Grunge

Nad američkim mainstream-rockom se i dalje, petnaestak godina kasnije, nadvijaju čemerni oblaci grungea (tj. onoga u što su ga pretvorili Creed) – ta koliko je moguć' revival nečega što nije uopće ni pošteno utihnulo? Padaju mi na pamet dvije moguće opcije: jedna je rekontekstualizacija (u stilu revivala post-punka, koji je u nultima lišen političke crte i pretvoren u čistu party-mjuzu), a druga povratak korijenima prvog, izvornog vala (kao u slučaju nahajpanih mladih Engleza Yuck, zaljubljenih u Dinosaur Jr. i My Bloody Valentine).

Jungle

Bilo je još u nultima priča o propalim pokušajima dogovora prvaka drum'n'bassa da svi skupa srežu tempo na humaniju mjeru iz devedesetih; ne pratim drum'n'bass pa ne znam je li se u međuvremenu što od toga ostvarilo (pretpostavljam da... nije? Barem ne u mainstreamu d'n'b-a?), ali je po BPM-ovima i odzvucima Jamajke ionako puno logičnije da se na te staze počne vraćati tzv. UK bass-ekipa, kao što su to već učinili, primjerice, dubstepper Ramadanman s 'Don't Change for Me' te reperica Mz Bratt s odličnim prošlogodišnjim singlom 'Selecta'.

Big beat

Ulogu i funkciju big beata su u drugoj polovici nultih preuzeli fidget i nu-rave, a temelji za nove klince koji bi se palili na zlatne godine Skint Recordsa i Wall of Sounda se poslaguju s laganim povratkom breakbeatova u modu, od housea (Dave Spoonov nenadjebivi remiks 'Fruit Machine' Ting Tingsa) pa sve do popa ('Only Girl in the World'!).

Francuski/filter-house

Kao što rekoh, u plesnoj elektronici malo što ikada uistinu zamre, te se shodno tome svako toliko dalo naći ovakvog zvuka i u nultima... No da se mene pita trebalo bi ga se nalaziti NON-STOP, jerbo nikako da ga se zasitim! Bilo da u veš-mašinu gura disco (šema 'Homework'), bilo da u nju gura pop osamdesetih (šema 'Discovery' – okej, da, sad sam već malo iskočio iz devedesetih, sori!).

Trip hop

U nedavnoj kolumni sam se osvrnuo na par izvođača kod kojih sam osjetio vibru trip hopa (Jamie Woon, The Weekend), a ako toga bude još (a moglo bi biti) – očekujem da će se novi trip-hoperi, za razliku od oriđiđija iz devedesetih, prije inspirirati ekscentričnim R&B-jem negoli ekscentričnim hip hopom?