Žitelji županjske Posavine, a vjerojatno i drugi stanovnici područja koja graniče s BiH, svakog drugog ponedjeljka, kad hrvatska naftna kompanija Ina najavljuje korekcije cijena goriva, uglavnom preskoče tu vijest. Razlog je jednostavan – gorivo toče u susjednoj državi
Cijene su benzinskih i dizelskih goriva u susjednoj državi, baš kao i u Sloveniji i Srbiji, još uvijek niže nego u Hrvatskoj bez obzira na to što su Ina i druge naftne kompanije u posljednje dvije korekcije cijene goriva snizile iznos koji treba izdvojiti za litru benzina ili dizela. Učinile su to, doduše, vrlo simbolično – tek za nekoliko lipa. Konkretno, cijena goriva, bez obzira radi li se o benzinu ili dizelu, na prvoj benzinskoj crpki na koju se dolaskom iz Županje dođe prilikom ulaska u BiH, onoj kod gradića Orašja, iznosi 2,25 bosanskih maraka. Kad se to preračuna u kune, a uzimajući u obzir posljednje cijene u Hrvatskoj, na 95-oktanskom benzinu se uštedi najmanje kunu i 10 lipa, a na eurodizelu – 60-ak lipa.
'Zapravo i ne izgleda puno, ali kad natočite rezervoar od 50 litara to je, točno sam izračunao, najmanje 55 kuna. I da ništa ne kupim u obližnjim šoping centrima, koji nude i hrvatsku robu po znatno povoljnijim cijenama nego kod nas, mogu odvesti suprugu na ćevape. I još imati za piće, pa i kavu da joj platim', kaže Ivan iz Cerne, sela u županjskom kraju, koji redovito toči benzin u Orašju. Dodaje i kako je gorivo, ako se uđe malo dalje u teritorij susjedne države, posebice na crpkama u Republici Srpskoj ili Distriktu Brčko, čak i jeftinije, ali zahtijeva malo više kilometara, pa se i ne bi isplatilo.
Ivan nije nezadovoljan kvalitetom goriva, pokazujući i na registracijske oznake drugih automobila. Osim njegove, županjske registracije, tu su i oznake za Vinkovce i Vukovar, pa i Đakovo i Osijek. Otvara i prtljažnik pun kućnih potrepština – uglavnom hrvatskih etiketa. 'Sve se isplati – i kupiti špeceraj, naliti gorivo, pa i počastiti se u nekom manjem restoranu', dodaje njegova supruga Zorica. Jasno da je žiteljima pograničnog područja jednostavnije ići u šoping, no tvrdi da su gužve uglavnom u poslijepodnevnim satima, a posebice u danima vikenda. 'Tad ljudi odu i do tzv. Arizone, tržnice koju zovemo i Koridor, i tamo kupuju povoljniju odjeću i obuću, sve što im treba za kuću. Ista je roba i tamo, kao i na tržnici u Županji ili Vinkovcima. Nema velike razlike ni u onoj robi što nam skupo prodaju u radnjama velikih trgovačkih centara u Osijeku. Običan narod nema za takve avanture, iako jasno vidimo da je roba svugdje ista. Samo cijene nisu', žali se Zorica.
Olakotna okolnost hrvatskim kupcima je i mogućnost povrata PDV-a, koja se ne odnosi na cigarete i alkohol. Ipak se u prtljažnicima hrvatskih automobila nađu i dozvoljene količine cigareta (šteka cigareta stoji 80-ak kuna), alkoholnih pića, uglavnom piva (gajba je 60-70 kuna), i sokova kupljenih u BiH. Ima i onih koji pokušavaju preveslati carinike i policajce. U pravilu ne uspijevaju u svom naumu.
Doduše, nije neobično vidjeti ni automobile s BiH-oznakama kako hrle u Hrvatsku, prije svega u velike šoping centre, pa su 'susjedi preko Save' česti gosti u trgovačkim centrima u Županji. Ima i onih koji se zalete i do Vinkovaca, pa i do stotinjak kilometara udaljenog Osijeka. Ipak, mnogo su rjeđi nego automobili hrvatskih oznaka na drugoj strani Save. 'Ako već imam mogućnost birati i negdje uštedjeti koju kunu, iskoristit ću priliku koja mi se pruža. Takva su vremena', zaključuje Ceranac Ivan.