Ljeto, pa makar kišovito i prohladno kao što je trenutačno naše, na društvenim mrežama obilježava specifična razina laganijeg ritma i stila komunikacije - većina odlazak na more iskorištava i za odmor od tehnologije odlažući 'pametne' mobitele i tablet računala, a ustupajući prostor razgovorima o posjećenim glazbenim, filmskim (...) festivalima. Ipak, povremeni izboji kreativne energije nepovratno usmjere naše uspavane timeline u smjeru složenijih i provokativnijih sadržaja. Upravo je takav bio jučerašnji utorak i bez smrti još pokojeg poznatog člana 'kluba 27'...

Ime Ivana Šarara prilično je zvonko većini 'tvitoslavenskih' korisnika Twittera s obzirom na to da nas dnevno ugnjavi ili obraduje, ovisno o interpretaciji, stavu i raspoloženju, s bar tridesetak tvitova. Očito zanimljivih, kada se korisničko ime @IvanSarar pojavljuje na timelineima 1.750 tviteraša. I upravo tu leži srž zanimljivosti jučerašnjeg utorka (O, Bože, ne mogu izbiti tupu Grašinu pjesmu iz glave...) u virtualnim hrvatskim sferama, ali i kulturi općenito. Naime, na tumblru, popularnoj blog platformi, Šarar je ispisao tekst pod nazivom 'Dupli K und K. ili Kazališne Kuće u sezoni Kiselih Krastavaca', a onda ga preko twittera plasirao masi svojih 'followera'.

Kroz naredna tri sata uslijedilo je gotovo 100 (!) ritvitanja, tvitova reakcije prema autoru ili ostalim tviterašima, a bit ću iskren, i moja osobna sreća - napokon zanimljivost dana, a nije razgovor o kišovitom ljetu i Zatvorenikovoj nozi! Informaciju o jednom 'običnom' blogu upravo su na temelju ubrzanog širenja putem Twittera kao relevantnu prepoznali i internetskih portali poput tportala i eZadra vidjevši u njoj vijest o 'bivšem letovcu koji optužuje za nepravdu u kulturi'. Prepričavati sadržaj ovdje neću, jer i prihvaćam, barem iz pristojnosti, autorovu početnu tvrdnju: 'Tekst bi trebao interesirati svakoga u Hrvatskoj, a naročito stanovnike Osijeka, Splita i Rijeke. ako mislite da se vas ovo ne tiče, to je samo znak da ste malodušni.' Pročitali? Možemo dalje. 

(Ne)sterilna prepiska

I u čemu je fora? Godine 2011. već smo se navikli na 2.0 svijet i mentalitet u kojem baš svatko može svoje misli ispisati u nekoliko minuta i plasirati ih internetskim masama. Šararov potez ipak je još jedan intrigantan korak u ispitivanju granica moći društvenih mreža, javnih interesa i nažalost obično mističnog pojma kulturne politike. Naime, prije svega on doista pokreće javni dijalog u značenju koje je prihvatljivo 2011. godine. - bez zavlačenja u pisanje nizova slabo čitanih reagiranja kroz tiskane medije koja zbog nemogućnosti daljnjeg komentiranja izgledaju sterilno i hermetičko. Prenošenjem stavova o izrazito relevantnim temama kao što su hrvatska kulturna politika, financiranje kulture i pitanje centralizacije u sferu društvenih mreža (npr. na Twitteru se okuplja cijeli niz kulturnjaka, kreativaca, umjetnika...) doista je moguće pokretanje punokrvnog razgovora. Pokazalo se pri tome da društvene mreže uključuju i pokreću reakciju ljudi koji su izrazito rijetko u samom kazalištu, ali posjeduju moć kritičkog promišljanja. Srećom, dobivamo dinamičan razgovor o temama kulture, a ne još jednu sapunicu Visković vs. Jergović.   

Ipak, ruku na srce, Šarar je odličan tviteraš, ali do jučer nepostojeći faktor na tumblru. Rekli bi pravi 'n00b'. Uz dva izrazito emocionalna teksta nabijena nostalgijom, njegov tumblr je tek danas dobio značenje. No riječi izrečene na njemu izrazito su provokativne za domaću kulturnu realnost jer doista ostaje visjeti pitanje - koji je uopće pravedniji i kvalitetniji sustav financiranja nacionalnih kazališnih kuća i kulture izvan Zagreba. Nadam se, stoga, da je ovo doista pozitivan nagovještaj iskrenog i produktivnog prakticiranja 'antibirokratskog' stava koji Šarar voli u razgovorima i tvitovima isticati, ali i poticaj ostalim formalnim kreatorima kulturne politike na sličnu metodu komunikacije. Tipke reblog i RT strpljivo čekaju.