U Banskim dvorima, kao i u Ministarstvu vanjskih i europskih poslova, podignut je zid šutnje oko vjerojatnog skorog imenovanja karijernog diplomata Branka Baričevića na funkciju šefa budućeg Predstavništva Europske komisije u Hrvatskoj. Vijest o izglednom izboru Baričevića na tu prestižnu poziciju otvorila je, međutim, i pitanje kadroviranja unutar institucija Europske unije koje se ne mogu podičiti osobitom transparentnošću
Dok visoki izvori iz Vlade i institucija EU-a u Zagrebu već danima bruje o tome da Europska komisija za svog prvog čovjeka u Hrvatskoj postavlja Branka Baričevića, aktualnog veleposlanika u Portugalu i bivšeg veleposlanika RH pri Europskoj komisiji, još uvijek se taji informacija jesu li hrvatske vlasti suglasne s tim imenovanjem. Prema diplomatskom običaju, dovoljna je usmena suglasnost, ali informacije o tome što se događa na relaciji Bruxelles - Zagreb čvrsto su čuvana tajna.
Uskraćivanje bilo kakvih neslužbenih informacija novinarima, što odskače od prakse aktualne Vlade, upućuje na zaključak da se prije očitovanja o osobi koja će neposredno diktirati odnose Bruxellesa i Hrvatske ipak čeka formalna potvrda Europske komisije o imenovanju. Može se, međutim, pretpostaviti i da odabir Baričevića nije sasvim usrećio službeni Zagreb, kao i da su se oko te funkcije ukrstila koplja unutar vladajuće koalicije.
Baričević - rođeni diplomat
Podsjetimo, na tu funkciju pretendirala je Kolinda Grabar-Kitarović, pomoćnica glavnog tajnika NATO-a za javnu diplomaciju i nekadašnja ministrica vanjskih poslova, ali nije dobila zeleno svjetlo kod predsjednika Europske komisije Josea Manuela Barrosa. Umjesto nje, Barroso se priklonio Baričeviću, dermatovenerologu po struci, koji je strelovito napredovao u diplomatskoj karijeri od 1995. kada je postao načelnik Odjela za humanitarna pitanja MVP-a u mandatu ministra Mate Granića.
'Gospodin Baričević odličan je profesionalni diplomat i siguran sam da će svoju novu funkciju odlično obavljati', komentirao je Granić za tportal.
I drugi izvori u vrhu hrvatske diplomacije kažu da je Baričević veoma susretljiv, komunikativan i obrazovan. Nije čudo što je, kao takav, već 1996. avansirao u načelnika Odjela Državnog protokola pri MVP-u. Od 1998. do 2001. bio je zamjenik veleposlanika Miomira Žužula u Washingtonu. U koalicijskoj vladi od 2002. bio je pomoćnik ministra Tonina Picule za Diplomatski protokol, a 2005. imenovan je veleposlanikom RH pri Europskoj uniji. Početkom ove godine, preuzeo je veleposlanstvo u Portugalu, a od 1. srpnja postat će najviše rangirani djelatnik Europske komisije u Zagrebu.
O Baričeviću, rođenom Osječaninu, nije se mnogo pisalo. U medijima se uglavnom spominjao kao dugogodišnji bliski Žužulov suradnik, koji je na službenim putovanjima znao činiti društvo bivšem premijeru Ivi Sanaderu. Baričevićevo imenovanje šefom Misije pri EU-u bilo je plod trgovine Sanadera i tadašnjeg predsjednika Stjepana Mesića oko novih hrvatskih veleposlanika. U travnju 2011, prilikom Barrosovog službenog posjeta Zagrebu, Baričević je, između ostalog, šefu Europske komisije poslužio i kao vodič u šetnji centrom grada.
O jedinoj poznatoj mrlji u Baričevićevoj karijeri, ako se to u današnjem profesionalnom svijetu uopće može smatrati mrljom, prošle su godine izvijestili tjednici Forum i Nacional. U sklopu WikiLeaksa otkriveno je, naime, da je Branko Baričević, kao šef Misije RH u Bruxellesu, bio izvor privatne američke obavještajne agencije Stratfor.
'Je li taj veleposlanik pri Europskoj uniji bio samo lajav ili je svjesno surađivao sa Stratforom, vjerojatno nikada nećemo doznati, ali informacije koje je plasirao toj kompaniji vjerojatno su utjecale na mišljenje brojnih američkih biznismena i političara', pisao je Nacional.
Uobičajeni kanali zapošljavanja
U iščekivanju službene potvrde imenovanja Baričevića šefom Predstavništva EK u Hrvatskoj, Hina je objavila da je taj 'izbor... proveden na temelju natječaja na koji su se hrvatski državljani s traženim kvalifikacijama mogli javiti do 19. travnja'. Istovremeno, tportalu je iz Komisije poručeno da je obavijest o tom slobodnom radnom mjestu poslana stalnom predstavništvu Hrvatske, kao i stalnim predstavništvima svih 27 država članica u Bruxellesu.
'Po ustaljenoj praksi, stalna predstavništva pozvana su da kroz svoje uobičajene kanale osiguraju da svi potencijalni natjecatelji budu upoznati s obaviješću o tom slobodnom radnom mjestu', navela je Mina Andreeva, glasnogovornica potpredsjednice EK-a i povjerenice za pravosuđe Viviane Reding
Uobičajeni kanali 'igraju', čini se, i na nešto nižim razinama zapošljavanja u institucijama Europske unije. Kako je poznato, Delegacija EU-a u Hrvatskoj, koja je uspostavljena nakon parlamentarnih izbora 2000. i demokratskih promjena, zatvara se 30. lipnja, dan uoči otvaranja Predstavništva koje će Bruxellesu dostavljati političke informacije i analize, nastupati u ime Komisije kao poveznica s nacionalnim, regionalnim i lokalnim vlastima u RH, te medijima.
Delegacija danas zapošljava 70-ak osoba, većinom hrvatskih državljana, dok će Predstavništvo zapošljavati svega 18 djelatnika, uključujući formalne službenike Europske komisije poput šefa političkog tima, voditelja odjela za medije i komunikaciju s građanima, kao i ugovorno tehničko-administrativno osoblje. Sve nove pozicije popunjene su 'starim' djelatnicima Delegacije. Novi je samo šef Predstavništva, koji se imenuje na četiri godine.
Predstavništvo će se smjestiti tik do Trga bana Jelačića, na prvom katu novoizgrađenog stambeno-poslovnog objekta Ban centar, u kojemu se ono malo preostalog uredskog prostora u veljači iznajmljivalo po cijeni od 22 eura po četvornom metru. Europe House, kako će se zvati Predstavništvo, prostirat će se na oko 1.700 četvornih metara, što bi značilo da najam mjesečno košta više od 37.000 eura. U sklopu tog Europskog doma bit će smješten i Ured za informiranje Europskog parlamenta, koji u Zagrebu djeluje od veljače ove godine.
Sadašnji zaposlenici tog Ureda izabrani su temeljem natječaja za zapošljavanje hrvatskih građana, objavljenom na internetskoj stranici Europskog ureda za odabir osoblja (EPSO), koju prate uglavnom već registrirani kandidati i aktualni zaposlenici europskih institucija. Drugim riječima, iako su natječaji formalno javni, oni se ne oglašavaju u hrvatskim medijima, kao ni na službenim internetskim stranicama EU-a u Hrvatskoj. Bruxelles, po svemu sudeći, takvu praksu neće mijenjati, što znači da hrvatskim građanima, zainteresiranim i kvalificiranim za rad u europskim institucijama, ostaje samo da redovito provjeravaju stranice EPSO-a, gdje je trenutačno otvoreno ili je u tijeku nekoliko natječaja za hrvatske građane
