Tihomir je u ranim četrdesetim godinama i radi kao sveučilišni profesor, a Tomislav je desetak godina mlađi i radi u izdavaštvu. U vezi su oko pola godine, a osim što od hrvatske uobičajenosti odskaču činjenicom da su istospolni par, tu je i činjenica da je Tihomir HIV-pozitivan. Zamolili su da im imena za ovaj tekst budu izmijenjena (dakle, zapravo se ne zovu Tihomir i Tomislav), no sve ostalo su odlučili ispričati bez zadrške, odgovarajući i na pitanja koja se tiču prilično privatnih stvari. No prije nego što smo došli do u hrvatskom društvu i javnosti i dalje potpuno tabuizirane teme ljubavne veze dvije osobe od kojih je jedna HIV-pozitivna, bilo je potrebno vratiti se malo više u prošlost i saznati kako je uopće išao proces njihove spoznaje o vlastitoj homoseksualnoj orijentaciji.

Obojicu sam pitao kako su uopće shvatili da su gej i koliko se njihov stav prema vlastitoj homoseksualnosti od tada do danas promijenio. Tihomir kaže da je to bilo odmah na početku puberteta, 'kad su proradili hormoni': 'Znao sam da to sredina ne prihvaća pa sam svoje seksualne porive skrivao duboko u sebi, a seksualni život mi se, praktički do kraja studija, svodio na samozadovoljavanje. Čak sam se nastojao preobratiti i zavoljeti cure ali, dakako, bez uspjeha. Onda sam se prije petnaestak godina autao prvo dragim prijateljima, a onda i najužoj rodbini i to mi je, iako je bilo vrlo stresno, otvorilo vrata u normalan ljubavni i seksualni život. Danas svoju homoseksualnost ni ne primjećujem, ona je nerazdvojivi dio mene i ne bih htio mijenjati svoju seksualnu orijentaciju čak i kad bi to bilo moguće.' Tomislav je također 'na neki način osjećao da je gej od puberteta', ali je prošao mnogo dulji proces autanja samom sebi: 'Tada sam to potiskivao i priznao si tek prije desetak godina, što je rezultiralo prilično velikim šokom za kojim je uslijedilo nekoliko godina borbe za prihvaćanje samog sebe – sa sretnim ishodom. S time da nisam imao loš stav prema homoseksualnosti općenito – naprotiv – samo se iz nekog još mi nedokučivog razloga nisam dugo mogao pomiriti s vlastitom. Danas ne samo da je prihvaćam, nego sam i sretan s njome i ponosan na sebe što sam izrastao u normalnog pedera. Nisam sto posto zadovoljan npr. razinom svoje autanosti, koja bi mogla biti i bolja, ali sam sa sobom živim u miru.'

Zanimalo me je i kakve razlike primjećuju u društvenom odnosu prema gej ljudima u odnosu na vrijeme njihova odrastanja, na što Tihomir odgovara da se 'referendumu usprkos, s legislativne strane jako puno napravilo pa se ipak osjeća puno zaštićeniji i prihvaćeniji nego prije dvadesetak godina kad je biti gej bilo ekvivalentno pripadanju nekoj mračnoj sekti koja truje našu mladež', te izdvaja napose Zakon o suzbijanju diskriminacije i Zakon o životnom partnerstvu. Ističe da mu je ipak važnija životna strana priče, jer neposredno povećava kvalitetu svakodnevice, a i tu su se stvari promijenile na bolje: 'Prije par tjedana uvidio sam da sam se konačno riješio autocenzure pa mi razmjenjivanje nježnosti i poljubaca na javnom mjestu više ne predstavlja tabu. Nažalost, taj prostor slobode osvojio sam si samo u Zagrebu dok se u ostalim dijelovima zemlje ipak ne bih osjećao tako ugodno.'

'Strah me da nova vlada ne poduzme nazadne mjere protiv prava LGBT osoba'

Tomislav i Tihomir izražavaju zabrinutost promjenom vlasti. 'Strah me da nova vlada ne poduzme nazadne mjere poput ukidanja stečenih prava LGBT osoba ili, još gore, ukidanja besplatnog liječenja za HIV-pozitivne osobe', kaže Tihomir.

To se čini kao pravi trenutak za pitanje Tihomiru kako je postao HIV-pozitivan, na što on reagira konstatacijom kako se 'smatra nepristojnim takvo što pitati HIV-pozitivnu osobu', ali ipak odlučuje detaljno odgovoriti: 'Za produženi vikend otišao sam s društvom u posjet jednoj europskoj metropoli, više u cilju razgledavanja znamenitosti nego neke zabave. Jednu večer zabrijao sam sa simpatičnim tipom kojeg sam upoznao u vrlo popularnom gej baru. Imali smo samo oralni seks koji je inače vrlo siguran, no poslije mi je taj detalj izronio iz sjećanja, napravio sam jednu kardinalnu grešku: trljajući oči vjerojatno sam unio njegovu spermu u sluznicu oka. Napominjem da sam oduvijek bio kondom nazi i znam da su sluznice prozor mikroorganizmima u naše tijelo. Ali moramo biti svjesni toga da stopostotna sigurnost ni čemu ne postoji, nemoguće je u životu biti oprezan i racionalan u svako vrijeme i na svakom mjestu. Tip vjerojatno nije znao da je HIV-pozitivan, nije još bio na terapiji, pa je stoga imao visoku razinu virusa u krvi i bio je iznimno zarazan.' Nakon što je ispričao kako je HIV ušao u njegovo tijelo, Tihomir naglašava: 'Bez obzira na koji način neka osoba postane HIV-pozitivna, bilo to nesretnim slučajem kao kod mene, bilo da to zaradi nezaštićenim odnosima s mnogobrojnim partnerima u nekoj orgiji, ta osoba zaslužuje jednaku zdravstvenu skrb kao i bilo tko drugi. Krivo je upasti u zamku katoličkog svjetonazora koji nam usađuje krivnju zbog uživanja u seksu.'

Kako si reagirao na taj podatak, jesi li bio potresen, pitam Tihomira, koji kaže da mu je dijagnoza HIV-a zapravo 'bila veliko olakšanje jer su simptomi zbog kojih sam otišao liječniku bili vrlo slični jednoj vrsti raka'.

'Lov na vještice sport je kojeg se hrvatsko društvo nije riješilo'

'Nakon mjesec dana neizvjesnosti znao sam da imam tek kroničnu bolest s kojom se uz sadašnju naprednu antiretroviralnu terapiju može imati visoku kvalitetu života i doživjeti gotovo isti životni vijek kao i ostali ljudi. Dapače, nisam uzeo nijedan dan bolovanja za sve to vrijeme otkad sam HIV-pozitivan', kaže s određenim ponosom Tihomir i dodaje kako su njegova iskustva s hrvatskim zdravstvenim sustavom po tom pitanju odlična, da je 'čitav pristup na svjetskoj razini'.

Tko od ljudi iz Tihomirove okoline zna da je on HIV-pozitivan, pitam. 'Obitelj ne zna, zasad. Znaju samo najbliži prijatelji, Tomislav i ljudi s kojima sam imao odnos u vrijeme kad sam već bio pozitivan, a nisam toga bio svjestan. Iako sam par mjeseci bio vrlo zarazan, nisam nikoga od tih dragih ljudi zarazio jer smo se štitili. To bi mi bio gori teret nego to što sam ja pozitivan', odgovara Tihomir te naglašava kako ne bi volio da se sazna za njegov HIV status, jer hrvatsko društvo ima iskustva u lovu na vještice i tog se sporta nažalost nije riješilo.

Što bi rekao onima koji misle da je HIV/AIDS Božja kazna za homoseksualce? 'Ako je HIV stvorio Bog da bi potamanio pedere, zašto onda virus prelazi s HIV-pozitivne trudnice na novorođenče koje nije ništa nikom skrivilo? Zašto su onda u Africi većina HIV-pozitivnih osoba heteroseksualci? Je li taj isti Bog i protiv crnaca?' odgovara protupitanjima Tihomir.

Tomislav je vrlo brzo saznao da je Tihomir HIV-pozitivan, objašnjavaju mi. Upoznali su se preko zajedničke prijateljice, kaže Tomislav, koji se ovako sjeća trenutka kad je saznao da je muškarac koji mu se sviđa HIV-pozitivan: 'Kad smo zapodjenuli razgovor koji je prirodno prešao u nešto ozbiljnije, čim je postalo jasno da to nije samo prijateljski razgovor, palo je priznanje. Praktički prije ikakvog fizičkog kontakta. Zaprepastilo me u prvi čas, zatim me rastužilo, ali me Tihomir uvjerio da je sve u redu s njime i tada smo se prvi put zagrlili. Oduševilo me – i još me oduševljava – koliko se dobro s tim nosi. Rekao je, pa ništa strašno, vidiš da sam i više nego dobro. Meni je u tom času bilo tužnije nego njemu! A to je priznanje jako pomoglo uspostavljanju povjerenja među nama.' Tihomir govori da su se nakon upoznavanja jako brzo skompali: 'Vidio sam da bi između nas moglo biti nešto, i tada sam mu rekao sve. Prije prvog poljupca. Sjećam se, vidio sam ispred nas jednu veliku, uzbudljivu avanturu. Nisam je htio već u početku kontaminirati tom tajnom.'

Tomislav napominje da je i prije no što je upoznao Tihomira bio prilično dobro upoznat s temom HIV/AIDS-a: 'To mogu najviše zahvaliti prijatelju koji se iz profesionalnih razloga tom temom intenzivno bavio te smo vodili više razgovora. Preko njega sam saznao da je u razvijenom svijetu to danas dosadna kronična boljka. Ipak me rastužuje pomisao da će mi dečko još dugo biti ovisan o lijekovima i nadam se da će uskoro biti konačnog lijeka.' No je li imao dvojbi oko toga da bude u ljubavnoj vezi s muškarcem koji ima HIV, želim znati od Tomislava, a on kaže: 'Možda u prvih sekundu-dvije nakon što sam saznao. Ali kad me Tihomir pogledao u oči i rekao mi nadam se da me nećeš zbog toga odbiti, dvojbi više nije bilo. Mislim da se ne bih u zrcalo mogao pogledati da sam dozvolio da nekakva hrpica RNA stane između nas. Jesam bio svjestan da će neke stvari biti malo teže, ali sam se ugodno iznenadio koliko smo brzo savladali te prepreke.'

'Virusu ne smijemo dozvoliti da nas ometa da uživamo u životu'

O kakvim je preprekama riječ, jesu li ljudi iz Tomislavova socijalnog kruga reagirali negativno na njegovu vezu s čovjekom kojima ima HIV? Naime, ono što se baš i ne shvaća u hrvatskom društvu jest koliku društvenu podršku i socijalnu infrastrukturu imaju raznospolne veze, dok istospolni parovi mnoge stvari koje heteroseksualni uzimaju zdravo za gotovo - poput poziva na obiteljski ručak - moraju u mnogo slučajeva mukotrpno izboriti. Tomislav kaže da je bilo svakakvih reakcija: 'Otkrio sam to samo ljudima u koje imam maksimalno povjerenje. Od reakcija bilo je tu svašta, od u čemu je problem, pa stavljate kondome, ne, do debilu, sad imaš sidu. Neki su me ljudi neugodno iznenadili svojim neznanjem – ali iskupili su se kada su poradili na njemu, bilo da su se sami informirali ili da sam im ja objasnio neke stvari. Na sreću, tko god bi uživo upoznao Tihomira, nije pokazao ni traga zazora.'

A je li Tihomirov HIV status prepreka u njihovom seksualnom životu, indiskretno pitam Tomislava. Kako funkcionira seks s muškarcem koji je HIV-pozitivan, na što treba paziti? 'Da je partneru lijepo i da obojica uživamo, da nam seks ne bude puka mehanika. Dakle, kao i seks s HIV negativnim muškarcem. Uz par tehničkih detalja više - staviti kondom, paziti da ne pukne, i da sperma jednog ne završi gdje ne bi trebala. Kondomi su nužno zlo. Nama dobrano idu na jetra, ali nikada nam ih ne nedostaje u kući. Generalno, svatko neka odvagne što mu je draže, bolji seks ili zdravlje. Može tu netko reći da ima načina da izbjegneš čak i mogućnost zaraze, nemoj ovo i ono, ali to je kao da osobi koju je udario auto kažeš da nije trebala izlaziti iz kuće. U redu, možeš se zaključati u kuću, ne moraš ništa u životu, ne moraš živjeti. Virusu ne smijemo dozvoliti da nas ometa da uživamo u životu!' smatra Tomislav.

Važno je pridržavati se pravila sigurnog seksa

S obzirom na to da se HIV većinom prenosi seksualnim odnosom, odlučujem se nastaviti kopati po toj intimnoj i škakljivoj temi, pa pitam Tihomira smatra li da to što je HIV-pozitivan podrazumijeva određenu dodatnu odgovornost u seksualnim i ljubavnim odnosima s drugim ljudima.

On odgovara: 'Svakako. Na primjer, ja sam apstinirao od seksa prvih par mjeseci sve dok terapija nije smanjila koncentraciju virusa na nemjerljivu razinu – undetectable na engleskom. Htio sam biti što sigurniji da neću nikoga zaraziti. Studije pokazuju kako je vjerojatnost da će čovjek s nemjerljivom količinom HIV-a zaraziti nekoga čak i pri nezaštićenom odnosu vrlo mala, a ako se pritom držite i pravila sigurnog seksa, čega se ja striktno držim, ta vjerojatnost postaje zanemariva, manja od vjerojatnosti da ćete doživjeti avionsku nesreću. No nesreće se događaju i siguran seks može postati nesiguran bez vaše volje. U tom slučaju, smatram odgovornim ponašanjem partnera upoznati s vašim statusom jer pravovremenom terapijom (PEP) može se spriječiti da uopće dođe do zaraze.'

To što Tihomir ima nemjerljivu količinu virusa znači, kaže Tomislav, 'i to da ne moramo paranoizirati oko svake sitnice. Znamo se u nekim situacijama sjetiti nesretnog načina kako je on dobio HIV, ali zaključimo da doista nema smisla paničariti. Jer i terapija je oblik zaštite i drastično smanjuje šanse za zarazu'. Tomislav je postojano negativan: 'Evo baš sam se neki dan testirao.'

'HIV status zapravo je nebitan za vezu ako su obje strane normalni ljudi'

Tomislav kaže da mu se ponekad čini kao da ih taj virus još jače povezuje, a istovremeno je Tihomirov HIV status zapravo nebitan za vezu ako su obje strane normalni ljudi. 'Samo jedan od nas navečer pije par tableta, a drugi ga podsjeća na to ako zatreba. I seks nam je možda malko kompliciraniji. Sve drugo je manje-više isto kao i kod ostalih parova', poručuje Tomislav koji kaže da mu se Tihomir sve više sviđao što su se bolje upoznavali: 'Bio sam zapanjen što sam upoznao nekoga s kime se odlično slažem u gotovo svemu, tko me stalno oduševljava, s kim mogu razgovarati o bilo čemu, na koga se mogu osloniti, s kim mi je lijepo svake minute – a još nam je i seks fenomenalan. Baš imam onaj osjećaj da se radi o nečem posebnom. A dobro smo se snalazili i u lijepim i u ružnim trenucima. I u jednom času sam shvatio da sam jako, jako zaljubljen, došlo mi je posve prirodno.'

Tihomir pak otkriva da se zaljubio nakon dva mjeseca poznanstva, a da se, kako kaže, zatreskao do ušiju, pokazuje i poetičan način izražavanja o Tomislavu: 'Njegove velike, snene oči koje radoznalo vrludaju prostorom bacile su iskru. Tjedni koji su došli otkrili su mi njegovo tijelo, njegove osobine, interese i stavove i sve mi se sviđalo. Najvažnije, ni u jednom trenutku mi s njim nije bilo dosadno.'

Za kraj pitam Tihomira što iz njegovog životnog iskustva u praksi znači fraza 'živjeti s HIV-om'.

'Ako se infekcija otkrije dovoljno rano, a to je moguće ako se redovito testirate, biti HIV-pozitivan znači imati kroničnu bolest koje ćete se sjetiti jedanput dnevno - kada uzimate terapiju. Ja osobno nisam nikad bio zadovoljniji, i dalje imam aktivan sportski, društveni, emocionalni i napose seksualni život. Možda zato što sam u zrelim godinama, možda zato što mi je virus pomogao da shvatim koji su mi prioriteti u životu, ali sigurno zato što imam Tomislava koji me prihvatio kakav jesam', konstatira Tihomir.