Na krađu prilikom gradnje autocesta u medijima se upozoravalo godinama. Istraga je započela tek prije tjedan dana, a s njom su isplivali i detaljni troškovi pojedinih dionica. Tportal donosi cijene ugovora za gradnju 1.066 kilometara autocesta i troškove aneksa ugovora za koje se sumnja da su izvor najvećih i 'najkreativnijih' prijevara
Samo na dodatke ugovora za gradnju autocesta potrošeno je od 2005. do 2010. godine oko 2,3 milijarde kuna. Za usporedbu, danas bi ta cifra pokrila dvije trećine sanacije zdravstvaili 17 posto trenutnog deficita u proračunu, a tim novcem moglo bi se izgraditi 116 vrtića u vrijednosti od 20 milijuna kuna.
Šef Nezavisnog cestarskog sindikata Mijat Stanić, koji je upozoravao na udruživanje u zločinačku organizaciju zbog pljačke u cestogradnji, uvjeren je da se iz HAC-a najviše novca izvlačilo upravo preko aneksa ugovora, odnosno izvanrednih radova koji bi 'iskrsnuli' usred gradnje dionice. 'Svi aneksi ugovora su sumnjivi i spadaju u sivu zonu. Cijene tih dodatnih radova su upitne, a pitanje je jesu li ti radovi uopće napravljeni', kaže Stanić.
Prema podacima stručnjaka bliskih HAC-u, najviše dodatnih radova izvodilo se na sljedećim dionicama: čvor Sveti Rok – Dugopolje, Dugopolje – Ploče, Rupa – Žuta Lokva, Zagreb – Goričan i Zagreb – Macelj.
Jedna od najskupljih dionica bila je Dugopolje – Ploče (98 kilometara), a u početku je, prema osnovnim ugovorima, koštala 7,3 milijarde kuna. Cijena je tijekom godina narasla za 9,82 posto odnosno začak 719,2 milijuna kuna.
Mijat Stanić kaže da su se osnovni ugovori sklapali napamet, da su se natječaji raspisivali bez projektne dokumentacije te uz paušalne i često prenapuhane cijene. Zato je, kaže, pri gradnji bilo 'potrebe' za aneksima ugovora u kojima se često mijenjala sama tehnologija građenja. 'Najčešće su izvođači radova tražili više novca, a kada su i smanjivali troškove, onda su od HAC-a tražili da podijele razliku. Primjerice, ako je vijadukt koštao 100 milijuna kuna u osnovnom ugovoru, a izvođač kaže da će ga napraviti za 80 milijuna, tada bi tzv. uštedu od 20 milijuna podijelili HAC i izvođač', objašnjava Stanić za tportal
Posjedujemo tablicu koja prikazuje sve zahtjeve i potpisane dodatke ugovora za dionicu Dugopolje - Ploče. Tvrtke koje su sudjelovale u gradnji ove dionice bile su izrazito zainteresirane za dodatne radove na njoj pa je tako od 2005. do 2009. godine podneseno 139 zahtjeva za nepredviđene radove. Na toj je dionici, kaže Stanić, plaćeno rušenje nepostojeće šume i nikada izgrađenog prijelaza za životinje.
Prema našim podacima, u listopadu 2006. godine Konstruktor Inženjering d.d. Split tražio je 16 milijuna kuna za postavljanje cestovne rasvjete, a HAC im je odobrio aneks ugovora za nepredviđeni rad od 11,6 milijuna kuna. 'Nije moguće da se u osnovnom ugovoru nije znalo da će se morati postavljati rasvjeta na autocesti. Ja sumnjam da je ta rasvjeta dva puta plaćena', kaže Stanić.
Gotovo istu prijevaru Stanić vidi i u primjeru ugovora s Dalekovodom koji je 2007. godine dobio milijunski ugovor zbog 'nepredviđenih radova' na prometnoj signalizaciji. HAC je Dalekovodu platio 4,5 milijuna kuna za 'nepredviđenu' signalizaciju.
Konstruktor inženjering 2006. godine dobio je i ugovor na 9,2 milijuna kuna za 'priznavanje troškova uklanjanja stabala'. 'Ta stabla nisu postojala, a i da jesu, takva šuma nije mogla biti naknadno primijećena. Ako je postojala, njezino rušenje moralo je biti predviđeno u osnovnom ugovoru, a ne kao nepredviđeni rad', tvrdi Stanić.
Rekorder u aneksima ipak je čvor Sveti Rok – Dugopolje (170 kilometara). Na osnovni ugovor o gradnji koji je koštao 5,3 milijardi kuna odobreni su dodatni radovi u iznosu od 941,5 milijuna kuna. Prema izračunima koje posjedujemo, cijena tog čvora kroz godine je narasla za 17,69 posto kroz dodatnih 128 ugovora, najviše na poslovima gradnje i opremanja.
Dionica Rupa – Župa Lokva (72 kilometra) druga je po povećanju cijene dionice kroz anekse, i to za 15,81 posto. Prema osnovnim ugovorima dionica je trebala koštati oko 609 milijuna kuna, a kroz dodatke ugovorima cijena je narasla za 96 milijuna kuna.
Deset dionica autocesta kroz osnovne ugovore koštalo je 31,5 milijardi kuna, a ako ubrojimo dodatke ugovorima, ukupna cijena autocesta u tih šest godina bila je 33,7 milijardi kuna. U prosjeku, jedan od ovih 1.066 kilometara autoceste koji su se gradili od 2005. do 2010. godine, porezne obveznike je koštao 31,7 milijuna kuna, odnosno 4,2 milijuna eura
Ukupne iznose osnovnih ugovora i aneksa pogledajte na tablici ispod:
