Smrt dviju sarajevskih studentica, 20-godišnje Selme Agić i 21-godišnje Edite Malkoč, koje je na pješačkom prijelazu ispred Zemaljskog muzeja 10. listopada usmrtio podivljali vozač Sanjin Sefić, odavno poznat policiji po nizu prekršaja, tek je jedan u nizu svakodnevnih događaja koji svjedoče da je glavni grad Bosne i Hercegovine postao prijestolnica uličnog kriminala na Balkanu. Kadrovski potkapacitirana policija je nemoćna uspostaviti osjećaj sigurnosti u Sarajevu, lokalni političari nisu sposobni uhvatiti se u koštac s ovim izazovom, dok građani povremeno i uzaludno prosvjeduju
Pljačke, razbojništva, krađe automobila, provale u stanove, obračuni hladnim oružjem, divljanje na cestama, premlaćivanja bejzbolskim palicama, pucnjave, pokušaji otmica, prijetnje, homofobni incidenti i napadi postali su svakodnevica Sarajeva. Glavni grad Bosne i Hercegovine u proteklih se nekoliko godina suočava s velikim porastom kriminala, kakav je bio nezamisliv u prvih nekoliko postratnih godina. Nekad je bilo moguće bez straha usred noći prošetati od centra grada do Grbavice, danas je to poprilično hrabar čin koji vrlo lako može završiti time da vas presretne jedan ili više mladića i olakšaju vas za novčanik i mobitel. Prije se i znalo da su opasni dijelovi grada kvartovi Alipašino polje i Ilidža, danas je cijelo Sarajevo postalo jedan veliki opasni kvart
Razloga za takav razvoj situacije je mnogo, a jedan od njih su i promjene u kriminalnom miljeu grada, koji je iz rata izišao s klanovima koji su se međusobno koliko-toliko uvažavali i imali podijeljena područja djelovanja. Ta je era neupitno završila s ubojstvom Ramiza Delalića Ćele 2007., koji se ‘proslavio’ ubojstvom 'srpskog svata' Nikole Gardovića na Baščaršiji u ožujku 1992., što se od bosanskohercegovačkih Srba često spominje kao povod za početak rata u BiH. Kao i mnogo drugi sarajevski kriminalci, Delalić je rat proveo u vojsci, a sarajevski mediji su pisali i o njegovim vezama s vrhom tadašnje, ali i sadašnje bošnjačke politike. Za Delalićevo ubojstvo optuženi su plaćeni ubojice s Kosova, a o naručiteljima se također naširoko spekuliralo, ali se na sudu na kraju ništa nije dokazalo.
U svakom slučaju, sarajevsko podzemlje je u jednom trenutku uzavrelo od ambicija svih onih koji su željeli biti Ćelo poslije Ćele, što se prelilo na ulice grada i razne nasilne incidente. Eskalacija nasilja je u međuvremenu postala svakodnevica.
Ništa manje važan aspekt loše sigurnosne situacije u Sarajevu je i siromaštvo koje vlada u dijelovima grada, kao i sve vidljivije ekonomske razlike između onih koji su se, žargonski rečeno, snašli u ratu i postratnoj tranziciji te simuliraju sarajevsku verziju jet seta te većine raje koja ‘jedva spaja kraj s krajem’. Dogodio se i slom starih socijalističkih vrijednosti, njegovanja života u susjedstvu i zajednici, što je zamijenio sirovi materijalizam, koji si većina sa svojim plaćama ili nezaposlenošću ne može priuštiti. Tražeći rješenje problema mnogi posežu za time da opljačkaju lokalnu kladionicu ili poštu.
Povrh toga, policija je izgubila dobar dio autoriteta među građanima, koji svakodnevno svjedoče nedodirljivosti novobogataških elita i političara optuženih za višemilijunske malverzacije i kriminal. Svemu ne pomažu ni sarajevski političari, trenutno utjelovljeni u liku i djelu premijera Sarajevskog kantona Dine Konakovića (SDA), bivšeg košarkaša koji se otkako se bavi politikom, najviše istaknuo kao plejboj. Javnost pamti i prati njegove ljubavne afere, jer pamtljivih političkih poteza koji su poboljšali živote Sarajlija baš i nije imao, što se jasno vidjelo po izostanku adekvatne reakcije kantonalnih vlasti na pojavu otrovnog smoga koji je prošle zime gušio glavni grad BiH
Nefunkcionalnost institucija se pokazala i u slučaju smrti dviju studentica. Osumnjičeni Sanjin Sefić uspio je pobjeći preko granice u Srbiju i to satima nakon što se vijest o tome kako je jurcajući ulicom ubio Selmu Agić i Editu Malkoč proširila i medijima i društvenim mrežama. Kantonalno tužiteljstvo je optužilo policiju za propuste u radu, policija se obrušila na tužiteljstvo, a od svega je ruke oprala i Konakovićeva vlada, simulirajući kako će nešto poduzeti. Traže međusobno ostavke, ali ih sami odbijaju podnijeti.
Najtragikomičniji primjer institucionalne nesposobnosti ovih je dana pružio zastupnik SDA Elvedin Okerić, inače i predsjednik Komisije za sigurnost Skupštine Kantona Sarajeva. Spomenuta je komisija zasjedala u povodu sigurnosne situacije u gradu, nakon čega je Okerić pokušao dati izjavu za medije u vezi tri zaključka koja su donijeli. Ispostavilo se da za to nije sposoban te da ne uspijeva artikulirati u nekoliko rečenica tri zaključka komisije kojom predsjedava! Snimak te blamaže postao je hit na društvenim mrežama u BiH, no istovremeno je i reprezentativan primjer intelektualnih kapaciteta sarajevske političke elite.
Da stvar s Okerićem bude još luđa, dotični je prošle godine - kako je pisao portal Klix - na sjednici skupštine Kantona Sarajevo postavio gnjevno pitanje tadašnjem ministru unutarnjih poslova kako je bilo moguće da ‘dana 26. 9. 2015. godine, 3. dana Kurban Bajrama glavnim sarajevskim ulicama i tržnim centrom BBI bude pronesen ogroman penis u sklopu nekog preformansa’. Zastupnik SDA još je zgroženo dodao da su performeri ‘bez stida i straha paradirali ulicama Sarajeva’, implicirajući kako bi se trebali plašiti, da bi na kraju svojeg zastupničkog pitanja zaključio da je ‘sa stanovišta opće kulture, poštovanja ljudi, obzira prema našim najmlađim bićima, to nedopustivo’. Ukratko, penis kao rekvizit u performansu je problem koji muči SDA-ovu mladu nadu Okerića, dok oko ubojstva građana ne uspijeva složiti ni pet suvislih rečenica.
Kako su prije par mjeseci upozorili mediji, do 20. travnja ove godine u Sarajevu se dogodilo čak 20 slučajeva razbojništava. ‘Od pljački kladionica i marketa pod prijetnjom oružjem, do otimanja mobitela i novca, što sve češće na svojoj koži iskuse i strani turisti. Nedavno su nepoznate osobe napale troje turista na Trebeviću i pod prijetnjom nožem opljačkale, dok su u strogom centru grada u Titovoj ulici napali državljanina Norveške i oteli mu fotoaparat prijeteći fizičkom silom. U prilog osjećaju nesigurnosti idu i statistički podaci koji govore da je od ukupnog broja razbojništava i razbojničkih krađa na području Federacije BiH, više od 60 posto počinjeno u Kantonu Sarajevo’, izvijestila je Slobodna Europa. Navedeni primjeri su više nego reprezentativni za svakodnevicu grada.
Policija je tada na sve to reagirala statističkim podacima koji pokazuju da u 2016. godini ipak ima manje kriminala u Sarajevu nego u 2015., demonstrirajući još jednom da ne shvaćaju (ili ih nije briga) kako je sigurnosna situacija i stvar percepcije građana, a ne tek suhe statistike. Jer, ako ove godine u Sarajevu statistički ima malo manje kriminala, a građani bijesno prosvjeduju zbog loše sigurnosne situacije u gradu, pa koliko je opasna bila prošla godina?
Inače, 25-godišnji Sanjin Sefić, osumnjičen za ubojstvo dviju studentica, nakon par dana predao se policiji u Srbiji te je vraćen u BiH. Hoće li on i njegovi pomagači u bijegu na kraju biti osuđeni na odgovarajuće kazne, zasad je pod velikim upitnikom. Poslovična nekompetentnost bh. institucija se nastavila i u ovom slučaju: Kantonalni sud u Sarajevu nije odredio pritvor osobama osumnjičenim da su pomagale Sanjinu Sefiću, a ovu odluku donio je bez održavanja ročišta po zahtjevu Tužiteljstva KS za određenje pritvora, javlja portal Depo.
Uzimajući sve zajedno u obzir, zasad nema razloga vjerovati da će se stanje sigurnosti u glavnom gradu BiH poboljšati.
