Iako ima nešto apsurdno u zgražanju nad činjenicom da bankari nisu ljudi od velikog poštenja, u Velikoj Britaniji je u tijeku izražavanje kolektivnog javnog šoka zbog toga što se otkrilo da su i njihove banke sklone raznim namještaljkama.

Ministar Vince Cable iz Liberalne stranke govori o 'endemskoj korupciji', dok premijer David Cameron poručuje šefovima moćnog Barclay'sa 'da ima stvari za koje moraju odgovarati', a sve to zahvaljujući otkriću da su najmoćnije britanske banke – iste one zbog kojih Cameron odbija uvođenje poreza na financijske transakcije – manipulirale i namještale kamate protivno zakonu.

Riječ je o tzv. skandalu Libor, a Libor je kratica za London Interbank Offered Rate, odnosno prosječna kamata koju banke jedne drugima međusobno naplaćuju pri posuđivanju novca. Zato je zastrašujuće što je anonimni insajder ispričao Daily Telegraphu, između ostaloga kako je na sastancima gdje se zapravo dogovaralo manipuliranje kamatama 'sjedilo i do 30 ljudi', a svi su se pravili kao da u tome nema ništa ilegalno. Dapače, često se govorilo da 'svi to rade', a 'diskusije su bile toliko otvorene da se uopće ne može govoriti kako se to radilo u tajnosti'

U vremenu krize banke Cityja su zato odlučile povećati kamate svojim korporativnim klijentima, i to inzistirajući da se svaka sitnica iz ugovora ispunjava do kraja i u zadanom roku, što u takvim odnosima u praksi i nije slučaj, a sve kako bi se bankama priskrbilo više novca.

Klijentima su se povećavale kamate na svaki mogući način.

Bankar koji je svoja iskustva ispričao Daily Telegraphu danas kaže kako se 'duboko stidi svojih postupaka', koje objašnjava 'naivnošću'. Tvrdi da bi postao zviždač da je znao kako je riječ o ilegalnim aktivnostima, 'ali uprava je o svemu bila toliko otvorena da nije bilo sugestije tajnog dogovaranja'. No nije li uvijek manje-više tako kada je riječ o bankovnim skandalima – sve se svima odvija pred očima i problem nastaje tek kad netko bankrotira, a dok novca ima, svi su 'naivni'.