Ušli smo u Međunarodnu godinu šuma. Početak će službeno biti proglašen na 9. zasjedanju Foruma za šume Ujedinjenih naroda (UNFF), koje će se od 24. siječnja do 4. veljače održati u sjedištu Svjetske organizacije u New Yorku.

Hrvatska je tako dočekala ostvarenje svoje inicijative o proglašenju Međunarodne godine šuma, pokrenute u UNFF-u još 2005, a njome se – kako kažu u Ministarstvu regionalnog razvoja, šumarstva i vodnoga gospodarstva – željelo ukazati poštovanje prema šumskim ekosustavima i njihovoj važnosti za opstanak planete. Na taj simboličan način Hrvatska nastoji pojačati napore u promoviranju održivog gospodarenja šumama, njihovom razvoju i očuvanju diljem svijeta.

Velika inicijativa male Hrvatske

U odnosu na 800 milijuna hektara šume, koliko ih broji Ruska Federacija ili brazilskih 480 milijuna hektara, Hrvatska je u UNFF-u doista patuljak, ali odnos prema tom neprocjenjivom prirodnom blagu očito se ne mjeri samo hektarima, pa Hrvatska kao zemlja sa 250-godišnjom tradicijom šumarske struke i znanosti nije slučajno inicijator takve akcije.

Šume i šumska zemljišta u nas pokrivaju gotovo 2,7 milijuna hektara ili 48 posto kopnene površine, a bogate velikom raznolikošću staništa i s više od 60 različitih šumskih zajednica, u svijetu su poznate zbog prirodnog sastava u 95 posto površine i velike raznolikosti biljnih i životinjskih vrsta, što je poglavito rezultat dosadašnjeg iskustva i održivog gospodarenja.

Geslo Međunarodne godine glasi 'šume za ljude', a logo je deblo s krošnjom ispunjenom simbolima koji govore o šumi kao čuvarici stabilnosti klime, izvoru biološke raznolikosti, hrane, lijekova i pitke vode. Njima je prekriveno 31 posto kopna na Zemlji, 36 posto od toga su prašume i u njima se održava 80 posto biološke raznolikosti. Dom su za 300 milijuna ljudi, 30 posto ih se ekonomski iskorištava u izradi drvenih predmeta i kao sirovina za druge proizvode, a samo 2004. dale su plodova u vrijednosti od 327 milijardi dolara.

U 15 godina nestale šume površine Njemačke

No, Međunarodna godina je znak za uzbunu, upozorenje da je u zadnjih petnaest godina nestalo šuma površine cijele jedne Njemačke, da se nemilice sijeku zbog proširenja poljoprivrednih površina, izgradnje prometnica, dalekovoda, naftovoda i prijeti zbog uzgoja žitarica za proizvodnju biogoriva. Brišu je katastrofalni požari poput prošloljetnog u Rusiji, koji su posljedica nekontrolirane klime, dok je jedan od uzroka podivljale klime nekontrolirana sječa šuma, pa se vrtimo u krugu.

Uz sve to, prognoze kažu da će sljedeće dvije dekade stanovništvo rasti za više od 100 milijuna ljudi godišnje, pri čemu će ih se više od 95 posto rađati u zemljama u razvoju, ionako siromašnima obradivom zemljom i vodom. Međunarodnu zajednicu stoga očekuje golemi izazov: nahraniti sva usta, a istodobno sačuvati prirodne izvore, pa će u Međunarodnoj godini šuma – najavljuju u UNFF-u – među mnogobrojnim temama jedna od glavnih biti i tzv. agrošumarstvo.

Pod agrošumarstvom podrazumijeva se sadnja drveća na poljoprivrednim zemljištima, objedinjavanje uzgoja usjeva, stoke i drveća, čime se omogućava raznovrsnija i učinkovitija proizvodnja hrane, krmiva i gnojiva u ekološki prirodnijim uvjetima. Budući da se šume sve više smanjuju, sadnja drveća na farmama, ali i izvan njih, postaje sve dragocjenije ne samo zbog ekonomskih razloga, nego i zbog spašavanja ekološke ravnoteže jer se računa da bi se investiranjem u agrošumarstvo sljedećih 50 godina iz atmosfere moglo ukloniti 50 milijardi tona ugljičnog dioksida.

Zeleni pojas dr. Wangari Maathai

Negdje na tom tragu 'holističkog pristupa održivom razvoju' našla se nobelovka dr. Wangari Maathai, kenijska znanstvenica, sveučilišna profesorica i političarka, kada je još sedamdesetih godina osnovala pokret Zeleni pojas sa sjedištem u Nairobiju.

U nastojanju da ublaži uništavanje okoliša u Africi, Maathai je preko Zelenog pojasa organizirala sadnju 40 milijuna različitih vrsta stabala. Tih je godina, naime, u svojoj zemlji svjedočila da se sve više golemih farmi za uzgoj kave širilo na račun šumskih površina, a erozija tla uništavala okoliš i egzistenciju seljaka. S obzirom na to da su im zemlju pretvarali u farme, seljaci su morali kupovati hranu, a kako više nije bilo šuma, kilometrima su pješačiti da dođu do drva, jedinog izvora energije u kućanstvu. Usto je i voda bila zagađena zbog korištenja umjetnih gnojiva. Kako su za kućanstvo vezane žene, dr. Maathai je krenula u kampanju da svaka oko svoje okućnice zasadi autohtono drveće (zeleni pojas), koje će štititi tlo i osigurati gorivo.

Rat za svako drvo, dr. Maathai je brzo nastavila ratom protiv industrije kave i drvne industrije koja je favorizirala samo uvezene četinare i eukaliptus. Zeleni pojas je s vremenom prerastao u snažan pokret protiv tragičnog uništavanja i pustošenja afričkih šuma, zbog čega je dr. Maathai bila politički bojkotirana i nekoliko puta zatvarana.

Ali, ideja 'zelenog pojasa' usvojena je i u drugim zemljama, a Nobelovom nagradom za mir 2004. međunarodna zajednica je prepoznala borbu za okoliš ove jedinstvene žene, pa ju je i ugledni Financial Times nedavno uvrstio među deset najutjecajnijih žena u svijetu protekle dekade, koje su najviše obilježile svoju okolinu.

Dr. Maathai je mislila globalno, a djelovala lokalno, obrazlagali su u Stockholmu dodjelu prve Nobelove nagrade dodijeljene jednoj Afrikanki, pa je i njezin primjer zasigurno jedan od putokaza koji će biti spominjan tijekom Međunarodne godine šuma.