'Deset godina bio sam zaposlen, a već sam dvanaest godina na burzi. S nezaposlenom suprugom i troje djece živim od 375 eura mjesečne naknade za nezaposlene. Kako s time preživjeti? Tu i tamo radim na crno, ali takvih poslova je malo...

Da nije riječ o Giancarlu Sicilianu, 43-godišnjem radniku propale ljevaonice Pertusola u Crotoneu, glavnom gradu pokrajine Kalabrije na jugu Italije, vjerojatno biste pomislili da je riječ o sumornoj priči rezigniranog Hrvata, možda jednog od 46.331 nezaposlenog stanovnika Splitsko-dalmatinske županije. Za razliku od nekog Splićanina bačenog na cestu nakon brojnih stečajeva, Sicilianu se barem pruža prilika da pohađa tečajeve za promjenu zanimanja. Školovao se za električara, vrtlara i neka druga zvanja, iako zna da ni s time u Crotoneu neće naći posao, ali će mu država za redovito pohađanje nastave isplatiti 300 eura.

Italiju pere dužnička kriza. U trećem najvećem gospodarstvu u Europskoj uniji i sedmom najvećem na svijetu s današnjih 1.800 milijardi eura duga i četiri milijuna radnika na crno, treba preživjeti s prosječnom plaćom od 900 eura. Ili bez plaće, kao u Crotoneu, u kojem 29-godišnji Giovanni Foti u razgovoru za La Stampu danas kaže:
'Radim od svoje šesnaeste godine, promijenio sam stotinu poslova, ali nikada nisam dobio radni ugovor. Nemam pojma kako izgleda regularna plaća.'

Umor Milana juga

Ne tako davno grad na dnu Čizme, na obali Jonskog mora bio je perjanica talijanske industrije. Baš kao Split za Hrvatsku. Ali dva mediteranska grada danas dijele sličnu sudbinu. Zbog žive industrije i poduzetničkog duha, Crotone su nekoć ponosno nazivali industrijskim Milanom talijanskog juga, a danas je zoran primjer onoga što ne valja u talijanskom gospodarstvu.

Kao Split i okolica u kojem su tvrtke poput Dalmacijavina, Konstruktora i škvera, Adriachema u obližnjem Kaštel Sućurcu i Jadrankamena na nedalekom Braču osiguravali kruh tisućama obitelji, tako je u Crotoneu metalurška tvrtka Pertusole zapošljavala 1.300 radnika, tvornica gnojiva i deterdženata Montedison imala je 1.000 zaposlenika, stotine kemičara je razvijalo bogatu paletu proizvoda u tvornici papira Cellulosa, a ugledni Tehnički institut Croton Donegani brinuo se za školovanje potrebnih kadrova. Puno za grad od šezdesetak tisuća žitelja.

Šezdesete i sedamdesete bile su zlatno doba, naročito za tvornicu Pertusole, proizvođača cinka, germanija, indija i drugih derivata, koja je tijekom Hladnog rata obilno opskrbljivala SSSR sirovinom za vojnu industriju. Kada je toga nestalo, počela je kriza i Pertusole je krajem devedesetih zauvijek zatvorio vrata povukavši za sobom Montedison, Cellulosa je bankrotirala, a ogorčeni radnici okupirali tvornice i zapalili strojeve.

Doduše, u početku je, kao sa splitskim škverom ili Dalmacijavinom, bilo mučnog natezanja oko traženja novoga vlasnika, ali nakon svega ostala je tek dugogodišnja pravna bitka oko zbrinjavanja kancerogenog tvorničkog otpada i sramota grada nakon otkrića da je u međuvremenu navodno 350.000 tona te ekološke bombe, koja sadrži arsen, cink, olovo, živu i druge štetne tvari korišten za gradnju škola, igrališta i kuća za odmor.

'Jedina ostavština Magne Grecie su nesreće', kazao je zdvojno 38-godišnji Raffaele Scavelli, četiri godine bez posla i perspektive, podsjećajući na povijesni značaj Crotonea kao najvažnijeg antičkog naselja na tim prostorima. Početkom novog milenija radio je u novoj tvornici crijepa Gres 2000, pokrenutoj novcem iz fondova EU, ali kada je novac ispario, isparila je i tvornica i s njome 250 radnika.
I tako su stanovnici Crotonea mukotrpno shvatili ono što su Hrvati u posljednja dva desetljeća naučili trenirajući privatizaciju: najsigurniji je kruh u javnom sektoru.

Skroman, ali redovit pa sada u njemu radi svaki pedeseti građanin. Sa 1.586 zaposlenih, lokalne zdravstvene ustanove su najveći poslodavac, sa 390 zaposlenih službenika slijedi ih pokrajinska javna uprava, čak je i u državnom Centru za prihvat ilegalnih imigranata prava lutrija dobiti posao. Mještani to zovu 'sigurnosnim ventilom za socijalni mir'.

Prema službenoj statistici, u Crotoneu se od 2008. do 2010. nezaposlenost smanjila za 0,3 posto, ali se stopa stvarne zaposlenosti istodobno povećala za 4,3 posto. Zašto? Zato što više nitko ne traži legalan posao, a talijanska novinarka Nunzia Penelope, autorica prošlogodišnjeg hita 'I soldi rubati' (Ukradeni novac), knjige u kojoj raščlanjuje uzroke talijanske krize, tvrdi kako je siva ekonomija teška 350 milijardi godišnje (korupcija 60 milijardi). U Crotoneu zapravo i ne znaju točan broj nezaposlenih, 10, 15 ili više posto?

Razlog tome su tzv. 'radnici 151'. To su oni koji na obližnjim poljima pokrajine Kalabrije rade 151 dan (takvih je u veljači bilo 32.025), maksimalno koliko poslodavci mogu zadržati radnika bez obveze primanja u stalni radni odnos. Sljedećeg, 152. dana, radnik se prijavljuje na burzu, gdje narednih šest mjeseci prima naknadu za nezaposlenost, nakon čega je ponovno primljen na privremeni rad i tako može godinama.

Naknade za nezaposlene u Italiji su između 2009. i 2010. narasle za 155 posto, ali kresanjem državnog budžeta, i one će se strmoglaviti. Ovogodišnje rezanje budžeta ministarstava iznosi milijardu eura, dogodine 3,5, a 5 milijardi 2014. godine, plaće se u javnom sektoru zamrzavaju do 2014., izdaci za zdravstvo 2013. umanjuju za 2,5 milijarde i pet milijardi godinu dana poslije, pa će paket štednje vrijedan 70 milijardi eura kojim Talijani nastoje izbjeći dužničku krizu i izbalansirati budžet do 2014. godine, dodatno oljuštiti i Crotone.

Pitagorin grad duhova

Nakon teške industrije, grad u kojem je djelovao Pitagora, rođena u antičkom svijetu čuvena škola medicine i slavni atletičari, pobjednici na grčkim Olimpijadama, pokušava se ubaciti u turizam gradnjom kompleksa Holiday Valley. No u prilog im ne ide afera oko zbrinjavanja industrijskog otpada te činjenica da je prošle godine tek svaki peti Talijan bio na ljetovanju, da se strani turisti ovdje rjeđe zalijeću, a turistički sektor moli milost jer se boji kolapsa.

I dok neki Splićani tvrde da se srce Dalmacije pretvara u grad duhova, ni u Crotoneu ne vide izlaz iz krize. Iskusnoj braći u stečaju tako ostaje da dnevne probleme utope u belkantu i nogometu. Doduše, splitski je HNK do daljnjega odgodio događaj sezone, Verdijeve 'Sicilijanske večernje' (I vespri siciliani), a Hajduk je svako malo u blokadi koja prijeti i konačnim stečajem. Ali za utjehu: i neznatno mlađi kalabrijski drugoligaš Crotone osnovan 1923., dvaput je bio u bankrotu. Prvi put koncem sedamdesetih godina prošloga stoljeća, drugi put devedesetih. Pa ipak se izvukao.