Danas je razvijenim zemljama praksa da se praktički sva hrana - od mesa i suhomesnatih proizvoda preko gaziranih pića i sokova do voća i povrća koja dolazi u velike trgovačke lance obrađuje i pakira u sintetičke ambalaže i omote.

Prema komentaru, objavljenom u novom broju časopisa Journal of Epidemiology and Community Health koji je dio British Medical Journala, maleni dio tih kemikalija ulazi u hranu i pića. One u takvim neznatnim količinama ne predstavljaju opasnost za zdravlje, međutim nitko ne zna kakav učinak mogu imati ako smo im izloženi cijeli život.

Jedan od primjera su ftalati koji se nalaze u platičnim omotima, a izazivaju neravnotežu u stvaranju hormona. Drugi je formaldehid kojeg ima u bocama gaziranih pića, a može uzrokovati rak.

Nitko također ne zna kako ove kemikalije mogu utjecati na embrije u maternici.

Autori studije ističu da se u industriji hrane i pića koristi više od 400 spojeva čije djelovanje nitko ne zna jer se istraživanja ne provode dovoljno dugo da bi dala neke jasne rezultate. Za tako nešto trebalo bi pratiti ispitanike kroz više desetljeća.

'Budući da se većina hrane pakira cijela populacija će biti izložena kemikalijama pa je izuzetno važno da što prije popunimo rupe u znanju', upozoravaju autori.

Odgovore traži program REACH

Naš ugledni toksikolog prof. dr. sc. Franjo Plavšić, bivši ravnatelj Hrvatskog zavoda za toksikologiju i antidoping kaže da ova upozorenja nisu neka novost.

'Upravo zbog toga je stvoren REACH, novi sustav Registracije, evaluacije, autorizacije i restrikcije kemikalija. On je pokrenut jer su stručnjaci svjesni da će proces istraživanja dugoročnog djelovanja kemikalija jako dugo trajati, najmanje do 2018. godine', rekao je Plavšić.

Plan REACH-a je da se ispita učinak kemikalija koje se koriste u količinama koje su veće od tone. Takvih kemikalija, kaže Plavšić, ima dosta. Trenutno mi jako malo znamo o kemikalijama.

'Mi ne poznajemo djelovanje mnogo više od 400 kemikalija. Na europskom tržištu ih ima oko 110.000, a o većini njih nemamo pojma. Kroz REACH ćemo istražiti oko 3.000 pa ćemo o njima nešto više znati. Tog problema su svi svjesni no ne znamo kako ga razriješiti. Nekih šteta će sigurno biti. Epidemiološka istraživanja pokazuju da stalno raste učestalost raka i autoimunih bolesti poput alergija. Za to su barem dijelom, ne sasvim, krive kemikalije. Mi smo s REACH-em na početku. Kada istraživanje bude dovršeno bilo bi dobro da bude što više ograničenja i eventualno zabrana. Danas je sve važnije da djelujemo po načelima predostrožnosti. Ako sumnjamo da negdje postoji problem, treba nešto poduzeti. Bolje je biti čovjek i ograničiti neku kemikaliju za koju postoji sumnja da je štetna nego poslije snositi odgovornost za posljedice. Ovaj novi članak je svakako primjer moralnog razmišljanja odgovornih ljudi koji potiče na oprez', zaključio je Plavšić.