Kaos na svim stranama svijeta:

Brexit drma Europu, džihadisti Afriku, a u španjolskoj probleme stvara brončani Lucifer

20.01.2019 u 09:24

Bionic
Reading

U najvećoj zračnoj luci u svijetu u Atlanti pripadnici službe sigurnosti ne rade zbog neisplaćenih plaća. Sigurnjaci na njemačkim aerodromima prosvjeduju zbog niskih plaća. U Nairobiju se broje žrtve džihadističkog divljanja. Nakon Trumpove odluke o povlačenju američke vojske iz Sirije, s obrazloženjem da su ekstremisti istrijebljeni, u gradu Manbiju ubijeno 19 osoba, među njima i četiri pripadnika američkog vojnog konvoja. Rusi i Japanci prošlog tjedna dogovarali pregovore o sklapanju mira nakon završetka Drugog svjetskog rata…O događajima tjedna čitajte u pregledu Davorke Grenac

Mayday, mayday... riječ je hitne procedure koja se koristi na međunarodnoj razini kao signal za pomoć ugroženima ili unesrećenima u radiokomunikacijama. Ali mayday, mayday se prošlog utorka čuo u britanskom parlamentu, kada je Brexit tonuo u kaos, a Theresa May doživjela ‘povijesno poniženje’. Znalo se da sporazum o razvodu s EU-om u aranžmanu premijerke May neće biti izglasan, ali se ipak nije vjerovalo da će to biti (432 glasa protiv i 202 za) najveći poraz vlade u britanskoj povijesti.

Protivnici Brexita prosvjeduju pred britanskim parlamentom
  • Prosvjed pred britanskim parlamentom
  • Prosvjed pred britanskim parlamentom
  • Prosvjed pred britanskim parlamentom
  • Protivnici Brexita prosvjeduju pred britanskim parlamentom
  • Prosvjed pred britanskim parlamentom
    +12
Brexit - prosvjedi pred britanskim parlamentom Izvor: Pixsell / Autor: Victoria Jones/Press Association/PIXSELL

Koliko je otpor premijerkinim rješenjima bio žestok, dokazuje slučaj laburističke zastupnice Tulip Siddiq koja je odgodila zakazano rođenje sina carskim rezom i na glasanje došla u kolicima.

Što sad? Theresa May je sutradan tankom većinom preživjela glasanje o povjerenju, vlada nije pala, premijerka do ponedjeljka mora izaći s rezervnim planom povlačenja, može doći i do odgode izlaska nakon 29. ožujka, o čemu mora reći svoju i EU, a ako se pak izađe bez valjanog plana i dogovora, bit će to katastrofa u kojoj bi se osim Britanaca teško snašlo 3,5 milijuna građana EU-a koji žive i rade na Otoku. Ukratko, kulminacija je to dvogodišnjeg političkog kaosa nakon referenduma o Brexitu, u kojemu niti jedno rješenje ne jamči dobar ishod, te njemačka komentatorica Barbara Wesel zaključuje: ’To dokazuje nevjerojatnu destruktivnu moć Brexita koji ne razdvaja EU onako kako se očekivalo, nego razdire Britaniju.'

Neopisiv kaos događao se prošlog vikenda u najvećoj međunarodnoj zračnoj luci u svijetu, Hartsfield-Jacksonu u Atlanti, kada je američka savezna vlada ušla u četvrti tjedan privremene obustave rada. Zbog zatvaranja zona za sigurnosnu provjeru putnika, jer sigurnjaci ne dobivaju plaće pa dobar dio njih ne dolazi na posao, nije se znalo koji terminal radi, ispred otvorenih se čekalo tri sata, da bi mnogi putnici u konačnici promašili let. Kroz aerodrom inače prolazi 100 milijuna putnika godišnje.

Neki su terminali također bili zatvoreni u međunarodnim zračnim lukama u Houstonu i Miamiju. Bolovanje je prijavio svaki dvadeseti od 51.000 sigurnjaka, na obustavu rada spremaju se kontrolori leta na aerodromu Dallas/Fort Worth, a njihov sindikat na saveznoj razini podnio je tužbu protiv Donalda Trumpa i njegove administracije. Na graničnim prijelazima s Kanadom pak kanadski pripadnici službe sigurnosti i carinici donose pizze američkim kolegama u znak solidarnosti.

Unatoč neisplaćenim plaćama, unatoč kaosu i nezadovoljstvu većine Amerikanaca zbog cijele te situacije, neki sigurnjaci ipak podržavaju inaćenje predsjednika i želju da izgradi zid na granici s Meksikom, a Kongres mu za to uporno odbija odobriti pare.

Kaotično je također bilo prošlog utorka u najvećoj njemačkoj zračnoj luci, Frankfurt Internationalu, zbog otkazanih 570 od planiranih 1200 letova uslijed 18-satnog prosvjeda djelatnika službe sigurnosti zbog niskih plaća. Prosvjedu se pridružilo još osam aerodroma uključujući berlinski, a na cjedilu je ostalo 220.000 putnika. Sindikat zvani Verdi (zastupa interese 23.000 sigurnjaka) prosvjedom je htio ubrzati uspavane pregovore o povišenju cijene rada na 20 eura po satu i izjednačavanje plaća djelatnika u istočnom s višima u zapadnom dijelu zemlje.

Ni 2019. nije počela bez krvi i džihadističkog divljanja. Ovaj put bombaš samoubojica iz islamske ekstremne grupe Al Šabab, povezane s Al Kaidom, uz podršku naoružanih kompanjona ubio je 21 i ranio 28 osoba u luksuznom hotelskom kompleksu u glavnom gradu Kenije, Nairobiju. Kenija je meta Al Šababa od listopada 2011. godine, kada je poslala svoju vojsku u Somaliju da njihovoj vladi pomogne u borbi protiv te terorističke skupine koja kontrolira južni i središnji dio zemlje.

Ekstremne grupe tako ipak nisu poražene, kako to Donald Trump kaže. Samo koji tjedan nakon njegove iznenadne odluke da povuče američku vojsku iz Iraka, jer su, objasnio je, ekstremisti potučeni do koljena, bombaš samoubojica se prošle srijede raznio u restoranu Princezina palača u gradu Manbiju i ubio 19 gostiju, među njima četvoricu pripadnika američkog vojnog konvoja koji su svratili na ručak. Odgovornost za napad preuzela je tzv. Islamska država. Kritičari, pa i neki iz predsjednikove administracije, upozoravali su Trumpa na takav scenarij. Nažalost, od njegove odluke do danas dogodilo se šest napada, od kojih je ovaj u Manbiju bio najkrvaviji.

Tko se normalan, razuman i samokritičan može po svaku cijenu gurati u drugi predsjednički mandat nakon što mu je zbog gladi i bolesti iz države pobjeglo tri milijuna građana, hiperinflacija dosegla milijun posto, a u zemlji nafte ne možete kupiti litru benzina? To može biti samo predsjednik Venezuele Nicolas Maduro, ponovno inauguriran 10. siječnja. Ali on očito nije normalan, razuman, ni samokritičan te ga je kongres prošlog tjedna proglasio nelegitimnim, pokrenuvši plan za stvaranje privremene vlade dok se ne održe novi izbori. Razmatraju se mjere kojima bi se od desetaka stranih vlada tražilo zamrzavanje bankovnih računa pod kontrolom Madurove vlade, a njega su ionako već osporile neke zemlje poput SAD-a, Kanade i južnoameričkih susjeda.

'Zašto je Japan jedina zemlja na svijetu koja ne može u cijelosti prihvatiti ishod Drugog svjetskog rata?', pita ruski ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov, pozivajući prošle srijede Tokio da konačno sjednu za stol i potpišu mirovni sporazum. Kamen spoticanja su Shikotan i Habomai, dio Kurilskih otoka, vulkanskog arhipelaga između Kamčatke i japanskog otoka Hokkaido koji odvaja Ohotsko more od Tihog oceana, a Crvena armija ih je okupirala zadnjih dana rata. Godine 1956. dvije su zemlje izdale zajedničku izjavu da ih je tadašnji Sovjetski Savez voljan ustupiti Japanu, ali od tada - muk. Čini se da je ‘ustupanje’ sporna riječ, s kojom se Japanci ne mire. Prošle godine Putin i Abe dogovorili su se oko ubrzanja pregovora, ali izbili su prosvjedi na obje strane: u Rusiji se prosvjedovalo protiv ustupanja otoka, a u Japanu pozivalo vladu na povrat teritorija. Novi krug pregovora dogovoren je u Moskvi sljedećeg tjedna.

P.S. Španjolski grad Segovia ponosi se jednim od najbolje očuvanih rimskih akvadukta u zapadnoj Europi. Da na njega privuku pozornost što više turista, gradski oci su na udarnom mjestu postavili i jednu skulpturu. No prošlog tjedna 5400 Segovijaca potpisalo je peticiju za njezino uklanjanje jer vrijeđa vjerske osjećaje katolika. Naime, autor Jose Antonio Abella instalirao je 1,7 metara visokog, šeretski nasmijanog i nagog brončanog Lucifera s kopitima koji sjedi na zidu s pametnim telefonom u desnoj ruci i klika selfie s pogledom na grad, ali uzrujani građani tvrde da Sotona ne smije biti zavodljiv i dobroćudan debeljko. Nije pomoglo ni Abellino objašnjenje u El Paisu da je riječ o citatu legende o tome da akvadukt nisu izgradili Rimljani, nego sam Mefisto, kojega je uspio prevariti jedan lukavi Segovijac. Sudac je naredio uklanjanje kipa dok gradski sud ne odluči o tome je li doista riječ o napadu na vjerske osjećaje.