Kobni let JP 1308 iz Ljubljane za glavni grad Korzike Ajaccio i natrag istog dana unajmila je slovenska turistička agencija Kompas, navodeći da će za njega koristiti zrakoplov McDonnell Douglas DC-9 s kapacitetom od 115 do 135 mjesta. Opća uprava za civilno zrakoplovstvo 16. studenoga odobrila je let, no avioprijevoznik Inex-Adria je zbog pomame za promotivnim letom odlučio da će putnici letjeti tek nabavljenim MD-81. U avion su se nakon nekoliko mijenjanja konačnog popisa putnika ukrcala 173 putnika, uglavnom Slovenci, koji su planirali na jedan dan skoknuti do Korzike, obaviti šoping i istu večer vratiti se u Ljubljanu.

U prijavi leta prvotno je bilo naznačeno da će Inex-Adrijin MD-81 prevoziti 130 putnika, no u avion se ukrcalo dodatnih 43 putnika, uglavnom zaposlenika Inex-Adrije i Kompasa i njihovih obitelji te poslovnih partnera tih socijalističkih giganta bivše države. Među putnicima je trebao biti i proslavljeni gimnastičar i dvostruki zlatni olimpijac Miroslav Cerar s obitelji, ali kako se njegova tada jednogodišnja kći Vesna razboljela, Cerarovi su otkazali putovanje, što im je spasilo život.

Zrakoplov, registriran u bivšoj Jugoslaviji kao YU-ANA, isporučen je Inex-Adriji 11. kolovoza 1981. godine i u trenutku nesreće imao je samo 683 sata letenja, a zadnja provjera obavljena je četiri dana prije kobnog pada. Inex-Adrijinim avionom upravljao je Zagrepčanin, kapetan Ivan Kunović (55), koji je do 1970. godine bio vojni pilot lovac. Nakon što je letio lovcima tipa F-84, T-33 i F-86, Kunović je prešao u civilno zrakoplovstvo i zaposlio se u Inex-Adriji kao kapetan zračne plovidbe obučavan u Sjedinjenim Državama za let na MD-81. Kunović je u trenutku nesreće imao ukupno 12.123 sati naleta, od čega 5675 sati leta na DC-9 i 188 sati na MD-81.

Dječji glas u kokpitu

Kunovićev kopilot bio je tada 40-godišnji Franc Terglav iz Ravneg na Koroškem, koji je prošao jednogodišnju obuku u nekadašnjoj Školi rezervnih oficira avijacije (ŠROA) i bio osposobljen za letenje na manjim civilnim avionima. Terglav je prije Inex-Adrije letio kao pilot na poslovnom mlažnjaku Cessna Citation 500 u vlasništvu tvrtke Gorenje, a u trenutku nesreće imao je ukupno 4213 sati naleta, od čega 746 na DC-9 i 288 sati na MD-81, točno stotinu sati više od svojeg zapovjednika na njihovom zadnjem letu.

Inex-Adrijin MD-81 na letu JP 1308 poletio je iz ljubljanske zračne luke Brnik u 6 sati i 41 minutu, a već u 7 sati i 28 minuta kapetan Kunović je, pokazala je snimka 'crne kutije', zatražio od kontrole leta u Rimu odobrenje za spuštanje. Kunović je još jednom upitao kontrolu leta imaju li dozvolu za spuštanje, na što je kontrolor odgovorio potvrdno, ali i dodao da pričekaju provjeru stanja na aerodromu u Ajacciju. Posada je potvrdila primitak informacije, zahvalila kontroloru i nastavila krstariti zrakom prema otoku na kojem je rođen Napoleon.

Tri minute kasnije kontrolor je potvrdio posadi leta JP 1308 spuštanje na razinu leta FL270 (27.000 stopa ili 8200 metara nadmorske visine) pa je Kunović uzvratio da je razumio potvrdu i izvijestio Rim kako napušta razinu FL330 (33.000 stopa ili 10.574 metara) i počinje sa spuštanjem. Kontrolor u Rimu također je pojasnio Kunoviću i Terglavu da će letu biti odobreno postupno spuštanje na razinu FL190 (19.000 stopa ili 5800 metara) nakon što prolete otok Elbu. Snimač glasa u kokpitu (CVR), pokazala je kasnije istraga, zabilježio je zvuk sličan aktiviranju znaka 'zavežite pojas', a čulo se i kako je kapetan Kunović zadužio kopilota Terglava da izračuna parametre slijetanja. Uz to, u kokpit je ušla stjuardesa te je zamolila časnike da smanje temperaturu, što je Terglav i učinio.

Kontrola leta je u 7 sati i 33 minute odobrila letu JP 1308 spuštanje na razinu FL190 iznad grada Bastije, a nakon ponovne provjere proračuna Kunović i Terglav odredili su prilazne brzine koje su varirale od krstareće brzine od 221 čvora (409 kilometara na sat) do prilazne brzine od 124 čvora (230 kilometara na sat). U jednom trenutku, zabilježila je 'crna kutija', začuo se dječji glas koji je pitao kada će se avion spustiti. Kasnije se otkrilo da je kopilot Terglav pustio u pilotsku kabinu jedanaestogodišnjeg sina Tomaža, ali da taj potez nije imao utjecaja na nesreću.

Koban lanac nesporazuma

U 7 sati i 35 minuta posada aviona zatražila je od kontrole leta spuštanje na razinu FL190 u smjeru Ajaccija i daljnje smanjenje visine. Kontrolor je Kunoviću i Terglavu poručio da i dalje održavaju razinu FL190. Pet minuta kasnije posadi je odobreno spuštanje na FL110 (11.000 stopa ili 3350 metara). Dajući dopuštenje za spuštanje, kontrolor je upotrijebio nestandardnu terminologiju 'očišćeno 110', o čemu su Kunović i Terglav neko vrijeme raspravljali što bi to moglo značiti. Zatim je posada započela postupak za instrumentalno slijetanje na pistu 03, a 'crna kutija' zabilježila je glas djeteta koje komentira obližnji nazubljeni vrh planine.

Fokusirajući se na nadmorsku visinu zračne luke u Ajacciju, koja iznosi 16 metara, posada je u 7 sati i 43 minute izvijestila da leti na razini FL110 na udaljenosti od 28 milja od Ajaccija te da se prebacuje na radionavigacijski sustav zračne luke radi određivanja pristupnog položaja. Kontrolor iz tornja u Ajacciju dao je potom posadi kratko izvješće o vremenskim uvjetima na pisti 21, na koju je naknadno predviđeno slijetanje, te je Kunoviću i Terglavu dao uputu da ostanu na razini 110.

Kunović je zatim u 7 sati i 49 minuta odgovorio tornju da je avion preletio Ajaccio i da traži daljnje upute o parametrima spuštanja. Time je započeo lanac nesporazuma između kontrolora u Ajacciju i Inex-Adrijine posade jer je kontrolor vjerovao da će piloti nastaviti s izravnim pristupom na predviđenu pistu, a ne letjeti ovalnim kursom, kojim lete zrakoplovi dok čekaju odobrenje za slijetanje. Međutim kapetan Kunović, koji nikada prije nije letio za Ajaccio, ušao je avionom u ovalni kurs brzinom od 240 čvorova iako je za taj manevar propisana brzina od 150 čvorova, što je dramatično povećalo radijus ovalnog kursa.

Kontrolor je zatim dopustio spuštanje na 3000 stopa (914 metara), ali je zakomplicirao proces slijetanja dodajući posadi suvišnu informaciju o tlaku i visini uzletno-sletne staze, što je povećalo njeno mentalno opterećenje. Pored toga, izbio je nesporazum oko minimalne visine zadržavanja iznad aerodroma na visini od 6800 stopa (2072 metara) te odobravanja spuštanja do 3000 stopa, što je u konačnici i dovelo do pada.

Sablastan zvižduk

Posada naime nije razumjela dvije ključne informacije - da im je kontrolor dozvolio da se izravno spuste na određenu pistu i da ne kruže iznad aerodroma. Korištenje nejasnih izraza 'radijalno' u civilnoj avijaciji, u kojoj se uglavnom koristi tristotinjak standardnih termina na engleskom jeziku, dodatno je opteretilo posadu za koju je kontrolor vjerovao da slijedi uputu o izravnom slijetanju. Riječ je o relativno maloj pogrešci u komunikaciji, ali je ona ipak pridonijela zbrci u kabini Inex-Adrijina aviona i kobne nesreće u konačnici.

Kunović je 7 sati i 50 minuta obavijestio kontrolu da se zadržava iznad Ajaccija i zatražio da ga izvijesti o kružnom prilazu pisti. Kontrolor je odgovorio tek s običnim 'roger', što znači da je u potpunosti razumio drugu stranu. Dvije minute i 15 sekundi kasnije Kunović javlja kontroli leta da skreće ulijevo, ali je kontrolor pogrešno shvatio misleći da let JP 1308 skreće desno i prilazi aerodromu iznad mora.

'Okrećemo se prema Ajacciju', izvijestio je Kunović kontrolu koja je, vjerujući da avion ulazi izravno u konačni prilaz, potvrdila slijetanje te izvijestila Kunovića i Terglava o površinskom vjetru od 20 čvorova. Bila je to zadnja točka u kojoj je posada mogla spriječiti nadolazeću katastrofu. Četrdesetak sekundi kasnije 'crna kutija' je zabilježila turbulencije dok je Inex-Adrijin avion letio iznad planinskih vrhova.

Snimač razgovora u kabini potom je zabilježio upozorenje koje ukazuje na prebrzo približavanje tlu pa je Kunović u 7 sati, 53 minute i 17 sekundi naredio Terglavu da pojača snagu motora i popne se iznad vrhova. Tri sekunde kasnije lijevo krilo MD-81 udarilo je u goli vrh planine San Pietro na visini od 1360 metara i tako oštećen prešao je još nekih 700 metara. Zatim se avion prevrnuo na leđa i urušio u klanac s druge strane planine. Sekundu kasnije iz aviona je do prilazne kontrole u Ajacciju dopirao sablasni zvižduk. Kontrolor je pokušao kontaktirati s posadom četiri puta, ali uzalud. Preostalo je jedino obavijestiti sve dostupne hitne službe za spašavanje.

Nacionalni dan žalosti

Hitna potraga započela je u osam sati, ali na pogrešnom mjestu jer je kontrolor vjerovao da se let JP 1308 srušio u more. Prvi dijelovi palog aviona pronađeni su pretragom iz zraka tek pet sati kasnije, a spasioci su na mjesto nesreće, zbog neprohodnog terena, stigli dan kasnije. Po oštećenosti aviona i tijelima poginulih razbacanih po stijenama mogli su samo zaključiti da nema preživjelih. Među poginulima bilo je mnogo djece, a ljubljanska obitelj Zorman izgubila je čak šest članova. Poginuo je i svjetski viceprvak u kanuu Dare Bernot i 14-godišnja Špela Robolj, jedna od najperspektivnijih plivačica bivše države koja je zbog nesreće 4. prosinca 1981. proglasila dan žalosti.

Sućut Jugoslaviji uputili su francuski predsjednik François Mitterrand i glavni tajnik Ujedinjenih naroda Kurt Waldheim, a koji je godinama skrivao da je kao nacistički obavještajac planirao ratne operacije protiv jugoslavenskih partizana.

Naknadna istraga katastrofe otkrila je da je kontrola leta u Ajacciju vjerovala da se Inex-Adrijin avion nalazi iznad mora, a ne iznad korzikanskih planina, pa je naložila Kunoviću i Terglavu da počnu s postupnim spuštanjem aviona bez rizika od udara o tlo, ali i da posada nije poznavala pristupe aerodromu, kao i da nije računala na planinske obronke. Da je MD-81 letio samo dva metra više, do nesreće ne bi došlo, pokazala je opsežna istraga. Uz to, utvrđeno je da je značajnu ulogu u njoj imao neprecizan jezik koji su podjednako koristili posada i kontrola leta. Francuzi su pak priznali da je izvor nesreće nedovoljno opremljena radarska služba na aerodromu u Ajacciju.

Iako se radilo o nesreći nemjerljivih razmjera, mjesto pada je zbog nepristupačnosti duže vrijeme bilo neistraženo, a na planini su još uvijek ležala raspadnuta tijela, osobni predmeti i prtljaga putnika i članova posade.

Tek je 2008. godine, na inicijativu slovenske televizije POP TV, pokrenuta akcija pronalaska posmrtnih ostataka do kojih spasilačke službe nisu mogle doprijeti. U akciji su sudjelovali slovenski vojnici alpinisti, a u lokalnoj crkvi provedena je identifikacija putnika čija tijela nisu pronađena u akciji pokrenutoj 27 godina ranije. Također je prikupljeno 27 i pol tona ostataka aviona, a na vrhu planine postavljena je spomen-ploča na nesreću u kojoj je poginulo deset čitavih obitelji. Kontrolor leta je iz Ajaccija premješten u drugu kontrolu leta, a odgovora na pitanje tko je sastavio posadu od neiskusnih pilota na MD-81 još uvijek nema.