I već na početku – povijesna izjava. Ruski RBC javlja da je pred dvije tisuće delegata aktualni predsjednik Kine Hu Jintao izrazio želju za pomirbom s vodstvom Tajvana, odcijepljene otočke državice koju je nekada vodio Čang Kaj Šek i koju danas formalno priznaju tek 22 svjetske držav(ic)e. Vlada na Tajvanu je u drugoj polovici 20. stoljeća osporavala suverenitet komunističkog režima u Pekingu, ali se s vremenom morala zadovoljiti pretvaranjem Tajvana i okolnih otočja u iznimno propulzivnu poslovnu zonu - de facto u jednu od najbogatijih svjetskih država.

U svom govoru Hu Jintao je, doduše, ponovio davno zacementiranu poziciju Pekinga po kojoj NR Kina 'nikada i pod nikakvom prisilom neće dozvoliti secesiju Tajvana' (čitaj: priznanje). Novost u retorici jednog kineskog vođe jest zalaganje za mirovni sporazum, poziv na pregovore i pacifističko razvijanje bilateralnih odnosa. Ranije je, kako piše ruski RBC, službeni Peking zastupao isključivo vojne metode rješavanja polustoljetnog spora. Na tako nešto ipak se nije odlučio jer Tajvan ima dobre odnose s ostalim svjetskim silama, poput SAD-a

No između dviju zemalja posljednjih su godina uspostavljene prometne, poštanske, pa čak i trgovačke veze.

Što se tiče ostalih dijelova govora, Hu Jintao je najavio rat režima protiv korupcije, koju je nazvao 'smrtnom opasnošću za partiju i državu'. No bez obzira na tu prijetnju, Hu se odao poluvjekovstoljetnim planovima: do 100. godišnjice Komunističke partije Kine (2021. godina) obećao je stvaranje srednje klase. A do stotog dana državnosti Narodne Republike Kine kao države (2049. godine) obećao je stvaranje 'bogate, moćne, harmonične, demokratske, civilizirane, osuvremenjene socijalističke države'.

Saziv u Pekingu, 18. po redu, trebao bi trajati cijeli tjedan i navodno ga osigurava čak 1,4 milijuna 'dobrovoljaca'. Očekuje se da će glavni rezultat skupa biti smjena vlasti, koja se u novijoj povijesti Kine uspostavlja na rok od deset godina.

Tako bi mjesto predsjednika države od Hu Jintaoa trebao preuzeti Si Činpin, iskusni financijaš tijekom čije bi vladavine Kina mogla poduzeti još dublju transformaciju u tržišno gospodarstvo i pokušati uspon na sam svjetski vrh u sferi ekonomije i financija – uključujući i pretvaranje juana u konvertibilnu valutu koja bi na svjetskim tržištima novca trebala konkurirati američkom dolaru.

U tom smislu moglo bi se reći da se i u Pekingu bira 'vladar svijeta' - s takvom pretencioznošću je, naime, nedavne izbore u SAD-u naslovio HTV.