U neposrednoj blizini Hrvatske smještene su dvije nuklearne elektrane, Krško u Sloveniji i Paks u Mađarskoj. Dok se Krško prije nekoliko godina, nakon nuklearne havarije u Fukushimi, okitilo titulom najsigurnije europske nuklearke, ona u Mađarskoj, udaljena tek 70 kilometara od hrvatske granice, poprilično je zastarjela.

Za razliku od Krškog, koje se bazira na američkoj tehnologiji, Paks je perjanica tehnologije istočnog bloka, a glavni hrvatski grad nalazi se na rubu druge i treće zone oko nuklearke.

Slovencima podijeljene tablete kalij jodida

Prva zona obuhvaća područje deset kilometara oko nuklearke, druga 25 kilometara. Za svaku od tih zona postoji protokol djelovanja u slučaju radijacije, a u prvoj zoni primjenjuju se hitne mjere.

Na teritoriju Slovenije u slučaju nuklearne nesreće stanovništvo u prvoj zoni mora biti hitno evakuirano, a učinak radijacije na ljudski organizam smanjio bi se uzimanjem profilakse joda, tj. kalij jodida.

Riječ je o tabletama koje su prije nekoliko godina osigurane za stanovnike tog područja i koje je financirao NE Krško. Godine 2013. spominjalo se da bi se jodna profilaksa trebala dijeliti i onima s hrvatske strane granice, a koji su na rubu prve zone. No to se nije dogodilo.

Nakon katastrofe u japanskoj nuklearki Fukushima 2011. zaključeno je kako je prevencija potrebna u radijusu do 25 kilometara. Prema tome, Zagreb je s udaljenošću od 26 kilometara zračne linije na rubnom području.

Pavle Kalinić, pročelnik Ureda za hitne situacije Grada Zagreba, 2013. je rekao: 'Za Zagreb nema opasnosti, ali za Krapinsko-zagorsku i Zagrebačku županiju trebale bi postojati mjere. Pitali smo Ministarstvo zdravlja koliko imaju zaliha kalijeva jodida. To su tablete koje se ne mogu kupiti, već ih treba naručiti i ciklički mijenjati. Najbolje bi bilo da svatko u rizičnom području nosi tabletu u novčaniku.'

Kalij jodid na skladištu u Zlataru i Zaprešiću?

Iako stručnjaci savjetuju da profilaksa ima najbolji efekt ako se uzme odmah poslije izbijanja nuklearnog incidenta, tablete joda nisu podijeljene građanstvu na ugroženom području u Hrvatskoj. Kod nas postoji Standardni operativni postupak o opsegu i načinu provedbe jodne profilakse u slučaju izvanrednog događaja u Nuklearnoj elektrani Krško.

U ovom je dokumentu definirano korištenje joda u slučaju radijacije iz Krškog te je navedeno na koji će način stanovništvo tada doći do tableta. U njemu se pak spominje da se zona primjene hitnih mjera zaštite i spašavanja oko Nuklearne elektrane Krško proteže u radijusu od 25 kilometara, no to područje dijele na dvije podzone, onu od 15 kilometara od nuklearke, i onu od 15 do 25 kilometara.

U Republici Hrvatskoj određena su dva skladišta pripravaka kalijeva jodida u zoni primjene hitnih mjera zaštite i spašavanja u slučaju nesreće u nuklearki Krško: u Zavodu za javno zdravstvo Krapinsko-zagorske županije sa sjedištem u Zlataru i u Zaprešiću. Ako dođe do nuklearne havarije u Krškom, stanovnicima najzapadnijih dijelova Zagrebačke i Krapinsko-zagorske županije trebale bi biti podijeljene tablete te je definiran lanac odobravanja korištenja tih tableta.

U slučaju da se procijeni da je kalijev jodid potrebno dati stanovništvu koje nije u području zahvaćenom hitnim mjerama, Ministarstvo zdravstva kreće u nabavu dodatnih doza. Primjena pripravaka kalijeva jodida predviđena je samo za osobe mlađe od 40 godina. Za osobe starije od 40 godina rizik od raka štitnjače uzrokovan radioaktivnim jodom znatno opada te za tu populaciju nisu ustanovljeni medicinski razlozi uzimanja kalijeva jodida, osim u slučaju izuzetno visokih doza.

Zanimljivo je kako u ovom dokumentu objavljenom u Narodnim novinama 2015. stoji da 'neinformirani i needucirani građani mogu odbiti uzeti pripravke, mogu popiti doze za više dana odjednom ili mogu izbjegavati preuzimanje samih pripravaka' te kako takav rizik treba smanjiti ciljanom kampanjom pomoću letaka, medija, tribina i drugih načina komunikacije o neštetnosti pripravaka, o njihovom korisnom učinku te o potrebnom doziranju i pridržavanju uputa o doziranju'.

U Poljskoj nakon Černobila podijeljeno 18 milijuna doza

Dr. Zdenko Franić, koji je na Institutu za medicinska istraživanja i medicinu rada radio i 1986., u vrijeme katastrofe u Černobilu, te kao mladi inženjer mjerio rast radioaktivnog joda kako se radioaktivni oblak širio Europom, a kasnije je proučavao posljedice černobilske katastrofe na našem području, bavio se i pitanjem efikasnosti uzimanja tableta kalij jodida.

Učinkovitost je, kaže, najveća ako se primijeni neposredno prije ili najkasnije sat do dva sata poslije izloženosti radioaktivnom jodu. U svom je istraživanju naveo iskustvo Poljske nakon černobilske katastrofe, kada je podijeljeno 18 milijuna doza kroz bolnice, domove zdravlja, ambulante, škole, dječje vrtiće i slično.

Naglašena je, piše Franić, potreba uskladištenja dostatnih zaliha na većem broju lokacija, kako bi u slučaju potrebe bile lako dostupne. Od 18 milijuna primijenjenih doza, bila su samo dva slučaja popratnih reakcija. 'Poljska iskustva ujedno ukazuju na to da je brz odgovor na nesreću ovoga obima ujedno ozbiljan sociologijski, a ne samo zdravstveni ili znanstveni problem. U takvim se prilikama zahtijeva brza organizacija velikog broja ljudi i ustanova. Budući da je u slučaju nuklearne nesreće esencijalna brzina, mora postojati dobro isplaniran i učinkovit sustav unaprijed isplaniranih akcija za slučaj kriznih stanja uzrokovanih nuklearnom, odnosno radiološkom nesrećom', poručuje Franić.

Kako se zaštititi od zračenja?

Zagrebački Ured za upravljanje u hitnim situacijama ranije je tiskao i distribuirao kućanstvima letak o zaštiti od zračenja. U njima navode što građani trebaju poduzeti u slučaju nesreće: ne smiju konzumirati vodu iz otvorenih izvora i mlijeko porijeklom iz ugroženog područja, dok svježe prehrambene proizvode iz ugroženog područja treba konzumirati prema uputama nadležnih institucija.

Mjere zaštite i spašavanja dijele se na preventivne (edukacija stanovništva), hitne i dugoročne. Hitne mjere su zaklanjanje, tj. zadržavanje stanovništva u zatvorenim prostorima, stanovima, kućama, podrumima ili pak atomskim skloništima. Pitanje stanja atomskih skloništa u Zagrebu je 2012. aktualizirao Pavle Kalinić zaključivši da su neodržavana i nesvrhovita.

Tportal je tada obišao jedno od njih na Gredicama. U tom samostojećem atomskom skloništu zatekli smo nimalo zadovoljavajuću situaciju. Sklonište je unajmio stolnoteniski klub te je inventar, poput kreveta i sanitarnih čvorova, razmješten u niz prostorija. Filtri za zrak datiraju iz 1989. godine, a u požutjeloj knjizi nadzora zadnja upisana godina je 1995.

Osim zaklanjanja, među hitnim mjerama je jodna profilaksa kalij jodidom te evakuacija stanovništva. U dugoročne pak mjere spada privremeno i trajno preseljenje, kontrola prekograničnog prometa roba i ljudi te različite dekontaminacijske mjere u poljoprivredi.