Sudbina podmornice Dmitrij Donski izazvala je velik interes javnosti, osobito zbog aktualnog rata u Ukrajini. To ne treba čuditi jer je pri zaronu istiskivala 48.000 tona, što je tu klasu činilo jednom od najvećih podmornica na svijetu. Usporedbe radi, ona američke mornarice klase Ohio s nuklearnim balističkim projektilima ima istisninu od 20.664 tone, što je više nego dvostruko manje, iako je nešto manje od ruskog oponenta dužine 170 metara.

Jedina veća podmornica od onih iz klase Akula je podmornica Belgorod, dugačka 178 metara. No Belgorod je namijenjen za posebne misije te je jedinstven i pripada eksperimentalnoj klasi – tzv. Projektu 949A. Inače, klasu Akula/Typhoon ne treba brkati s klasom Šuka-B, koju NATO naziva klasom Akula.

Priča o klasi Akula (ajkula) datira iz posljednjih dana nekadašnjeg Sovjetskog Saveza. Kremlj je između 1981. i 1989. naručio samo šest podmornica te klase, ali je raspad države zaustavio rad na sedmom plovilu, djelomično izgrađenom, te je na kraju rashodovan. Akule su vizualno vrlo prepoznatljivog dizajna sa svojih 20 projektilnih cijevi namijenjenih za balističke projektile tipa R-39, raspoređenih na pramcu, te navigacijskim mostom pomaknutim prema krmi. Sve druge ruske podmornice imaju raketne cijevi iza navigacijskog mosta.

Filmska slava i mirna karijera tijekom Hladnog rata

Šest dovršenih Akula imalo je uglavnom mirne karijere tijekom Hladnog rata. Jedino je podmornica naziva Arhangelsk 1991. zamalo potonula nakon što je tijekom probnog lansiranja eksplodirao projektil R-39, a koji je trebao biti bez bojne glave. No hladnokrvni kapetan Igor Griškov i njegova posada uspjeli su održati podmornicu na površini Bijelog mora i ugasiti vatru, čime su spriječili nuklearnu katastrofu na sjeveru Europe.

Klasa Akula je zahvaljujući Hollywoodu postala jedan od legendarnih brodova sovjetske mornarice. Naime, uz Seana Conneryja i Aleca Baldwina imala je središnju ulogu u 'Lovu na Crveni oktobar', filmskoj adaptaciji romana Toma Clancyja. No fiktivna priča o podmornici Sudnjeg dana, čije ime evocira najslavniji mjesec komunističke revolucije, usredotočena je na poprilično modificiranu podvarijantu klase Akula.

Valja reći da je Moskva još do prije godine i pol namjeravala zadržati podmornicu Dmitrij Donski kao platformu za testiranje i obuku barem do 2026. U međuvremenu je Rusija krenula u otvorenu agresiju na Ukrajinu pa je njeno održavanje postalo nesnosno skupo. Ipak, podmornice su tradicionalno oružje najvišeg prioriteta u ruskoj vojsci pa je Moskva nastavila pokazivati predanost nabavi novih plovila klase Borej-A, a ona bi trebala biti više nego dostojna zamjena za Akulu. Čak se razmišlja o tome da bi jedna od ukupno 14 naručenih trebala nositi ime Dmitrij Donski.

Trenutno je aktivno šest podmornica klase Borej (bura), a njihova isporuka ruskoj ratnoj mornarici odgađana je u nekoliko navrata, što se protegnulo na više od dva desetljeća. Uz Akulu, trebale bi biti zamijenjene one klase Delta III i Delta IV. Borej se izrađuje u brodogradilištu Sevmaš u Sjeverodvinsku na obali Bijelog mora, a dizajneri iz konstruktorskog ureda Rubin omogućili su klasu podvodne autonomije ograničenu samo količinom ponesene hrane. Uz to, klasa Borej omogućila je ruskoj mornarici da nastavi sa strateškim patrolama u vodama južnih geografskih širina, a koje nisu zabilježile rusku podmornicu više od dva desetljeća.

Čak 600 kilometara žica u 17.000 tona metala

Borej je dvostruko manji od Akule i ima 107 članova posade, za razliku od povučene klase koja je brojila 160 mornara i časnika. Dužine je 170 metara, a maksimalna brzina pod vodom iznosi 25 čvorova, odnosno 46 kilometara na sat, te je opremljen plutajućom komorom za spašavanje u koju može stati cijela posada. Gledajući dostupne cijene, primjerak Boreja stoji oko milijardu dolara, što je dvostruko manje od američkog ekvivalenta iz klase Ohio.

Klasa Borej je u početku mogla nositi 12 projektila, ali su naknadnim modifikacijama pridodana još njih četiri zbog smanjenja mase 36-tonskog projektila Bulava, modificirane inačice interkontinentalne balističke rakete Topolj-M. Također, klasa je naoružana sa šest torpednih cijevi za krstareće rakete kalibra 533 milimetra i može polagati mine, a maksimalna dubina zarona iznosi joj 480 metara.

Borej ima kompaktan hidronimački trup koji smanjuje širokopojasnu buku, a ruski mediji tvrde da je pet puta tiša od Akule i dva puta niža od američke klase Virginia. Zapadni pak izvori ističu da hidrauličke pumpe kod Boreja postaju bučnije nakon relativno kratkog perioda rada, čime smanjuju prikrivene sposobnosti podmornice. Inače, svaki Borej se sastoji od 1,3 milijuna komponenti, a za njegovu izgradnju potrebno je 17 tisuća tona metala, što je dvaput više nego što je utrošeno za Eiffelov toranj. Ukupna duljina cjevovoda iznosi 109 kilometara, duljina ožičenja 600 kilometara, a trup je prekriven s desetak tisuća gumenih ploča. Prema planovima prije napada na Ukrajinu, Moskva je namjeravala izgraditi još dvije podmornice klase Borej s isporukama ruskoj ratnoj mornarici 2026. i 2027. godine. No taj plan bi se iz razumljivih razloga mogao izjaloviti.