Odgovor na ovo pitanje kompliciran je zbog nemogućnosti da se iz prve ruke prati kako teče rat, ali i zbog vrlo komplicirane strukture libijskoga društva. Međutim, moguće je, na temelju povijesti, skicirati temeljne karakteristike tabora u libijskom ratu.

Na strani diktatora je njegovo pleme, Gadafi, treće po veličini, zastupljeno oko zaljeva Sirte, iz koje se regrutiraju javni službenici, odnosno pripadnici zrakoplovstva, te još jedno važno pleme, Magarha, drugo po veličini u zemlji, i prisutno na zapadu, još uvijek lojalno Gadafiju, iz koje dolaze mnogi časnici, pripadnici tajne službe i vojnici.

Pred Gadafijem se, pak, i to je ključan razlog njegova skoroga poraza, nalazi široka lepeza vrlo heterodoksne i komplicirane socijalne fronte, u koju spada većina stanovništva, umorna od represije. U tom se sektoru nalazi najveće pleme u zemlji, Warfallah, koji broji oko milijun ljudi (Libija ima oko šest milijuna stanovnika, od čega su dva milijuna stranci).

U redovima ovoga plemena ima najviše aktivnih mladića u pobuni te dezertera iz oružanih snaga. Pobuna je, znamo, krenula iz Bengazija, na istoku zemlje, gdje Gadafi već duže vrijeme protiv sebe ima gnjevnu populaciju. Ali ta se pobuna ne bi proširila da se dosad Gadafiju sklono pleme Warfallah nije odlučio suprotstaviti nasilju i ubijanju građana, što smatraju vrijeđanjem islama.

Vođe te grupe su pozvale Gadafija da napusti zemlju. Tada je pukovnik izgubio živce i održao onaj sedamdesetominutni govor u kojem prijeti i kaže da će umrijeti kao mučenik, to jest, ubijajući.

Budući da pleme Warfallah kontrolira Tripolitaniju, regija je ubrzo pala u ruke pobunjenika. zajedno s kasarnama, tako da su se protivnici režima mogli i jače naoružati.

To pitanje kome će se koje pleme prikloniti ključno je za razumijevanje situacije u Libiji, državi bez civilnoga društva i jakih državnih institucija u kojoj je Gadafi sve do prije nekoliko tjedana vladao trgujući koncesijama i povlasticama i održavajući jako suptilnu ravnotežu među plemenima. Koliko je to složen proces, govori podatak da su u oružanim snagama artiljerci iz jednoga plemena, a oni koji kontroliraju skladištenje municije iz drugoga.

Ipak, nije sve što je sada bitno shvatiti vezano uz borbu plemena. Tu su i neke islamističke organizacije koje su se pojavile devedesetih, a i važno pitanje raspada struktura oružanih snaga, pa nije više jasno koji su dijelovi uz Gadafija, a koji pak čekaju trenutak za obrat i obračun s pukovnikom i vođom revolucije.