Začudila se, kaže, kada je u nedjelju pročitala Granićev intervju u Jutarnjem listu, u kojem on Sanadera prikazuje kao osobu bez radnih navika, koja mu je zavidjela na ministarskoj poziciji, koja nije imala bitnu ulogu u radu ministarstva i s kojom je bio u hladnim odnosima.

Mate Granić naknadno je preko svojeg odvjetnika Veljka Miljevića reagirao tvrdeći da je s autorom tog intervjua, rumunjskim novinarom Danom Alexeom, razgovarao još prije šest mjeseci te da je objavljeni tekst neautoriziran i pun netočnosti, čime ga se želi diskreditirati kao svjedoka u procesu protiv Sanadera. Granić nije naveo koji su dijelovi teksta netočni, pa ostaje pričekati njegovo svjedočenje u petak kako bi pojasnio svoje odnose sa Sanaderom.

Sanaderova obrana na suđenju ovih dana nastoji ukazati da je upravo Granić bio ključna osoba za dobivanje kredita Hypo banke radi kupnje hrvatskih veleposlanstava 1994. godine, prilikom kojeg je isplaćena provizija zbog koje je Sanader optužen kao ratni profiter.

Spominjanjem Granićeve uloge obrana nastoji stvoriti razumnu sumnju da je osim Sanadera i netko drugi mogao stajati iza imena Eugena Laxe, na koje je provizija bila isplaćena. Pritom se ukazuje i na činjenicu da je Granić, koji nije samo započeo i odobrio taj kreditni aranžman s Hypo bankom, kasnije i službeno bio lobist Hypo banke, od koje je između 2006. i 2008. preko svoje tvrtke Magra naplatio stotine tisuća kuna, što Granića stavlja u dosta neugodnu poziciju.

'Prema onome što ja znam, odnosi između Sanadera i Granića bili su dobri. Možda se oni jesu međusobno doživljavali kao konkurencija, ali su dosta složno djelovali nama izvana. Po svemu, meni se čini da su oni tada morali znati što čini onaj drugi, no neka sada sud utvrdi što je tu bilo posrijedi', kazala nam je Škare Ožbolt, koja dobro poznaje obojicu, tim više što je nakon 2000. godine s Granićem osnovala Demokratski centar, dok je kasnije bila i ministrica pravosuđa u Sanaderovoj vladi.

Inače, sporna provizija Hypo banke nije jedina kreditna priča koja povezuje Sanadera i Granića. Nakon pada HDZ-a s vlasti 2000. godine otvorila se afera s niskokamatnim kreditima u ukupnoj visini od 1,4 milijuna maraka, koje su njih dvojica dodjeljivali zaposlenicima ministarstva. Za razliku od današnje situacije, tada se Granić od Sanadera nije ograđivao, već je javno branio i sebe i njega.

Druga, puno važnija kreditna poveznica Sanadera i Granića je činjenica da je Sanader 1997. godine postao jamac za kredit od čak 312.000 maraka koji je Granićeva supruga Jadranka podigla za gradnju kuće, što samo za sebe govori o tome u kakvim su odnosima oni bili tijekom 90-ih.

Bez obzira na autentičnost Granićeva intervjua, Škare Ožbolt u svakom slučaju tvrdi da Sanaderova funkcija dok je bio njegov zamjenik nije bila marginalna.

'Nikako ne bih rekla ni da je bio lijenčina, a dovoljan argument o njegovoj poziciji može vam biti to što je bio jedini zamjenik ministra koji je pozivan na sjednice Vijeća za obranu i nacionalnu sigurnost, dakle, bio je jak zamjenik ministra', kaže Škare Ožbolt.