Naime, službeni stav resornog ministarstva školama i roditeljima šalje nedvojbenu poruku da se oko kupnje udžbenika snalaze sami jer, kako stoji u odgovoru na upit Novog lista, 'Jedini kriteriji za dodjelu besplatnih udžbenika ove godine su socijalni i braniteljski, pa će stoga iz proračuna, i to preko Ministarstva branitelja, odnosno Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi, a ne preko Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta, besplatne udžbenike dobiti samo oni slijepi i slabovidni učenici koji su ujedno obuhvaćeni tim kriterijima'.

Dakle, bez obzira na to koliki stupanj slabovidnosti učenici imali, ako njihove obitelji ne nose još i breme socijalne ugroženosti ili pak roditelji ne spadaju u braniteljsku kategoriju – na nikakvu državnu pomoć za kupnju udžbenika, čija cijena premašuje dvije prosječne hrvatske plaće, ne mogu računati.

Unatoč činjenici da su si pojedini nakladnici, pod izlikom velikih troškova pripreme za malu nakladu, ove godine dali maha i cijene udžbenika na brajici podigli na peteroznamenkaste brojke, resorno ministarstvo očito nije prepoznalo činjenicu da cijena normalnog udžbenika od nekoliko desetaka kuna nije isto što i cijena udžbenika na brajici od desetak tisuća kuna, ističe Novi list.

Jedino u koga se roditelji slabovidne i slijepe djece mogu pouzdati, kaže ravnateljica Osnovne škole Pećine Irena Margan, u čijoj se školi obrazuju upravo slijepi i slabovidni učenici, su jedinice lokalne samouprave, koje su i dosad podmetale svoja leđa kada je trebalo nabaviti skupe naslove na brajici.

Međutim, koliko su god dosad takve knjige bile skupe, ipak nikada nisu dosegle ovogodišnju cijenu koju Margan ocjenjuje bezobraznom i neopravdanom.