Povijest je nesumnjivo na strani Talijana. Od sedam dosadašnjih susreta na Svjetskim i Europskim prvenstvima, Nijemci nisu dobili nijednu, iako su u nekoliko navrata bili vrlo blizu.

Koliko znači povijest? Može li se reći da Talijani po stilu igre jednostavno ne odgovaraju Nijemcima? Teško, jer obje reprezentacije danas igraju sasvim drugačije nego što je desetljećima bio njihov tradicionalni stil. No opet, hoće li se te promjene u stilu međusobno poništiti, pa ćemo li opet gledati jednu klasičnu utakmicu Njemačke i Italije? Po svemu dosad prikazanom, Nijemci su izraziti favoriti, ali s Azzurima nikad ne možete biti sigurni.

Prisjetimo se njihove tri najveće pobjede nad 'elfom'.

Polufinale SP-a 1970.
Italija – Zapadna Njemačka 4:3 (poslije produžetaka)

Nekoliko je susreta koji su prozvani uUtakmicom stoljeća', a ovaj je među njima – iako se većina stvari koje zaslužuju pamćenje dogodila u produžetku. Italija se plasirala u drugi krug na klasični 'talijanski' način – osvojila je svoju skupinu (Urugvaj, Švedska, Izrael) s gol razlikom 1:0! S druge strane, 'elf' je gazio poput Panzer divizije: gol-razlika u skupini s Bugarskom, Marokom i Peruom bila je 10:4. No u četvrtfinalu su Talijani poludjeli i 'smazali' domaći Meksiko 4:1, dok su Nijemci u još jednom epskom sudaru s Englezima preokrenuli zaostatak od 0:2 i u produžetku došli do pobjede 3:2.

Preko 102.000 ljudi na stadionu Azteca očekivalo je spektakl, ali utakmica je većim dijelom bila pomalo dosadna. Nakon to je Roberto Boninsegna doveo Italiju u vodstvo već u osmoj minuti, činilo se da će 'azzurri' opet pobijediti svojim omiljenim rezultatom, ali Karl-Heinz Schnellinger, lijevi branič koji je tada igrao baš za AC Milan, izjednačio je u sudačkoj nadoknadi. Bio mu je to jedini pogodak u 47 nastupa za reprezentaciju.

A onda je krenulo ludilo golova. Najprije je Gerd Müller doveo Nijemce u vodstvo, da bi izjednačio Tarcisio Burgnich, a neposredno prije kraja prvog produžetka Luigi Riva je pogodio za talijanskih 3:2. Nezaustavljivii Müller uspio je poravnati rezultat udarcem glavom dok je stativu pokrivao Gianni Rivera. U naletu očaja i tuge, Rivera se zapleo te navodno zubima pretrgao jedan djelić mreže. Međutim, već je u slijedećem napadu iz tragičara postao junak, postigavši odlučujući pogodak za talijansku konačnu pobjedu.

Premorena momčad, međutim, nije imala previše šanse u finalu. 'Strgao' ju je Peleov Brazil – bilo je 4:1.

Finale SP-a 1982.
Italija – Zapadna Njemačka 3:1

Obje su reprezentacije imale trnovit put do finala. Talijani su se provukli u drugi krug poslije tri neriješena rezultata u skupini, ali onda su redom dobili Maradoninu Argentinu, senzacionalni Brazil sa Socratesom i Zicom te u polufinalu Boniekovu Poljsku; Nijemci su šokantno počeli, izgubivši 1:2 od Alžira, ali su to uspjeli nadoknaditi i poslije vrlo dramatičnog polufinala pobijediti Francuze na penale.

U madridskom finalu Talijani su bili puno bolji i ovu pobjedu još uvijek smatraju svojom najvećom protiv Nijemaca. Poslije jalovog prvog poluvremena u kojem je Cabrini promašio jedanaesterac, ponovo je zasjao Paolo Rossi i svojim šestim golom na turniru načeo suparnika. Slijedeći je pogodak postigao Altobelli, a treći je talijanski djelo Marca Tardellija, nakon kojeg je slijedila jedna od najemotivnijih proslava gola u povijesti finala, koja će postati prepoznatljivi kadar budućih najava Svjetskih prvenstava. 'Elf' je uspio samo postići počasni pogodak, djelo legendarnog Paula Breitnera. Rossi je bio najbolji strijelac SP-a, a 40-godišnji vratar Dino Zoff najstariji nogometaš koji je ikada osvojio taj trofej.

Polufinale SP-a 2006.
Njemačka – Italija 0:2 (poslije produžetaka)

Obje su momčadi dosta uvjerljivo stigle do polufinala – Talijani su većih poteškoća imali jedino u šesnaestini finala, kad je Francesco Totti u petoj minuti produžetka pogodio za 1:0 protiv Australije, a Nijemci su u osmini finala nekako uspjeli izbaciti Argentinu poslije izvođenja jedanaesteraca.

Iako je bila domaćin, Njemačka je tek počinjala temeljitu obnovu svoje momčadi i igre pa ni u kom slučaju nije bila favorit protiv iskusne i uigrane Italije. No obje su momčadi igrale vrlo oprezno i utakmica je otišla u produžetke – a onda je igra, valjda zato što su se Talijani bojali jedanaesteraca u kojima imaju puno lošiji skor od Nijemaca, postala puno zanimljivija. 'Azzurri' su napokon zaigrali napadački i dvaput pogodili gredu, ali 'elf' je uzvraćao kontrama iz kojih je Lukas Podolski dvaput imao odlične situacije koje je spašavao Gigi Buffon

A onda, kad se već činilo izvjesnim da će finalista odlučiti udarci s bijele točke, Fabio Grosso je u 119. minuti nekako uspio ugurati loptu u gol poslije Pirlovog dodavanja. Nijemci su očajnički poletjeli u napad, ali smirio ih je Alex Del Piero rutinskim prebacivanjem Jensa Lehmana u posljednjim sekundama utakmice. Na taj se način Del Piero iskupio za promašaj sa slične pozicije protiv Francuza 2000., te postigao jedan od najznačajnijih golova u karijeri.