Član udruge Crometeo Đani Sikirić u subotu 25. srpnja oko 13 sati svjedočio je prelasku pijavice preko autoceste kod Ravče. Pijavica se pojavila iz kumulonimbusa na graničnom području s BiH, a potrajala je desetak minuta. U svom donjem dijelu, pri dnu, stvorila je kovitlajući stupac pun prašine i lišća, no preko autoceste je prešla brzo pa srećom nije stvorila probleme u prometu.

No vjerojatno se mnogi Hrvati pitaju može li Hrvatsku zahvatiti neki veliki, razoran tornado? Imamo li mi geografske i klimatske uvjete za to?

Naši stručnjaci tvrde da itekako može!

'Veneciju je ljetos poharao tornado, prema prvim analizama po Fujita skali kategorije F4, koji je, nakon što je prešao na kopno, ostavio trag razaranja dug oko 11,5 kilometara, a širok oko 700 metara. Na jednom mjestu širina oštećenog područja bila je čak kilometar. Kod nas je vrlo izražena pijavica zabilježena kod Bibinja 18. kolovoza 1994. Ona je čak zarotirala trajekt na moru. Na tu temu je objavljen i znanstveni rad. Pijavica je na Jadranu, ali i na kopnu, bilo oduvijek. Među prvima opisao ih je Ruđer Bošković, uslijedili su potom radovi A. Mohorovičića (1894), B. Čapke (1987), V. Jurčec (1987), Tutiš i sur. (1985), Tutiš i sur. (1993), Penzar i sur. (2001), D. Poje (2004), Picek i sur. (2005) te I. Stiperski (2005)', objasnila je Renko.

U Hrvatskoj sve učestalije

Istraživanja naše meteorologinje pokazala su da im se broj od 2001. do 2013. značajno povećao.

'To se dijelom može objasniti činjenicom da ih se sve više registrira jer se sve više ljudi zanima za ekstremne vremenske pojave te da ih sve više ima mobitele s kamerama, a prijenos informacija putem interneta puno je brži i jednostavniji. U tom smislu osobito su aktivni lovci na oluje iz Dubrovnika i članovi grupe Crometeo. Mi meteorolozi smo im vrlo zahvalni zbog informacija koje nam šalju', pojasnila je Renko.

No izvješća Međunarodnog panela za klimatske promjene (IPCC) pokazuju da bi s globalnim zagrijavanjem ekstremni vremenski uvjeti mogli postati učestaliji, a s njima i pojava tornada.

'Jaka grmljavinska nevremena bit će sve češća i vremenski i prostorno pa se vjerojatnost pojave jakih tornada također povećava na području Europe, Sredozemlja, pa i Jadrana', kaže naša sugovornica.

Pijavice su, kaže, isto što i tornada. Samo je uobičajeno da se manja tornada, manje snage i kraćeg trajanja nazivaju pijavicama. Kada nastaju nad morem, osobito ljeti, kada je ono jače zagrijano, laički rečeno, crpe energiju iz njega, a pri prelasku na kopno obično slabe. Iako nastaju cijele godine, češće su ljeti i u jesen. Mogu se pojaviti bilo gdje, ne samo nad morem, mada se ondje najčešće viđaju, osobito uz zapadnu obalu Istre i kod Dubrovnika. To dijelom može biti rezultat činjenice da u tim krajevima naše zemlje postoji pogled na otvoreno more, dakle nema fizičkih prepreka koje zaklanjaju pogled.

'Godine 2001. ukupno je registrirano samo šest pijavica u četiri dana. Godine 2013. bilo ih je čak 94 u ukupno 32 dana s pijavicama. Godina 2013. ima iznimno velik broj opaženih pijavica zato što su vremenske prilike za njihovo stvaranje bile posebno pogodne 28. kolovoza, kada je duž naše strane Jadrana zabilježena 41, od čega najmanje 30 kod Dubrovnika', kaže Renko.

Kako nastaju pijavice?

Da bi se formirala pijavica, odnosno tornado, moraju postojati određena statička i dinamička nestabilnost u nižim i srednjim slojevima atmosfere. Ona može biti posljedica različitih procesa u atmosferi, od kojih je najjednostavniji primjerice dotok hladnijeg zraka nad toplu podlogu. Također mora postojati dovoljno jaka vrtložnost, a za nju pak smicanje vjetra (razlika u smjeru i brzini vjetra između dvaju slojeva po visini) u nižim slojevima atmosfere. Za nastanak tornada važno je izraženo smicanje u dubljem sloju, od tla pa do nekih šest kilometara visine. Jedan od uvjeta za formiranje tornada je i niska visina odnosno razina slobodne konvekcije, kao i niska visina baze oblaka.

Slična predviđanja, prema kojima bi moćne pijavice mogle postati učestalije i opasnije, za tportal su potvrdili naši klimatolozi, dr. Krešimir Pandžić i dr. Mirko Orlić.