'Zavladala je panika u narodu poslije pada zapadne Slavonije i trebala se naći osoba koja će biti prihvatljiva za borce i narod', rekao je Mrkšić.

Kazao je da mu je ministar obrane Pavle Bulatović prenio zahtjev načelnika glavnog stožera, generala Momčila Perišića, da ode na sastanak kod predsjednika Slobodana Miloševića gdje je bio i predsjednik tzv. RSK Milan Martić te da je na tom sastanku pokojni Milošević komentirao da je on 'najbolje što se moglo naći' za dužnost zapovjednika vojske tzv. RSK.

Na pitanje odvjetnika generala Ante Gotovine, Mišetića, da kaže koje zemlje je bio savjetnik ministra obrane, Mrkšić je rekao: 'Srbije i Crne Gore. Ne znam više, to se mijenjalo kod nas često, je li to SRJ, Srbija i Crna Gora - ne znam više.'

Mišetić je svjedoku pokazao zapisnik jednog snimljenog telefonskog razgovora između Miloševića i Perišića od 18. svibnja 1995. u kojemu se vidi da Martić nije želio Mrkšića za zapovjednika vojske. 'Ovdje je pokazano da Martić nije za moje imenovanje, ali ga je nužda natjerala da me prihvati. On je znao da sam ja zapovjednik drugog kova, profesionalac.'

Svjedok je rekao da se sastao s Miloševićem u Karađorđevu odmah poslije skupštine u Borovom Selu u svibnju i da mu je Milošević tada kazao da hitno nešto učini kako bi vratio povjerenje naroda u vojsku jer 'kad narod dobije povjerenje u vojsku, onda je lako narodu i rješenje nametnuti'.

Upitan sjeća li se da je podnio izvješće poslije operacije Oluja načelniku glavnog stožera JNA u vezi s aktivnostima u tzv. RSK od 4. do 10. kolovoza 1995. Mrkšić je potvrdio da je na tom dokumentu njegov potpis. Također je rekao da nakon Oluje načelniku glavnog stožera JNA nisu podnesena 'samo izvješća, nego i elaborati s analizama'. 'Nije jednostavno izgubiti rat...'

Također je potvrdio da se u lipnju danonoćno radilo na reorganizaciji vojske i formiranju novih jedinica od vojnih obveznika koji su dolazili iz SRJ te da se radilo na uspostavi dijela profesionalne vojske. Rekao je da je sastavljen korpus za posebne namjene u okviru vojske koji je bio 'mali, ali učinkovit' i dobro opremljen oružjem i najmodernijim tenkovima.

Na pitanje Mišetića što je bilo zapovjedništvo Pauk, rekao je da je to zapovjedništvo bilo u sastavu zapadne Bosne kod Fikreta Abdića te da nije bilo podređeno njemu do početka borbenog djelovanja u zapadnoj Bosni u srpnju 1995.

Upitan je li bio krajem lipnja na nekom sastanku u Beogradu gdje su Perišić, Milošević, Mladić i bivši šef Službe državne sigurnosti Srbije Jovica Stanišić bili nazočni, svjedok je rekao da je bilo više takvih sastanaka, a da je na jednom od njih donijeta odluka da se ide u akciju i pomogne Abdiću da stvori veći operativni prostor i da narod prijeđe na njegovu stranu.

Rekao je da je poznavao Frenkija Simatovića koji je u to vrijeme bio jedan od pomoćnika u sektoru državne sigurnosti Srbije.

Također je kazao da je bilo posebnih jedinica, među njima i 'crvene beretke', koje su izvršavale određene zadaće jer sam Abdić nije mogao formirati vojsku.

Milorad Legija tada je bio koordinator za jednu, dvije brigade u sastavu Abdićevih snaga i bio je pod zapovjedništvom Pauka.

Mrkšić je kazao da je operacija u Bihaćkom džepu pokrenuta na molbu Fikreta Abdića upućenu Miloševiću, koji je zauzeo stajalište da se to pitanje treba riješiti, a tek nakon toga situacija na Dinari.

'Ta je odluka nama odgovarala u smislu da dobijemo dubinu i sigurnost s leđa', rekao je Mrkšić, a svjedočenje nastavlja u četvrtak ujutro.

Mile Mrkšić je 5. svibnja osuđen na 20 godina zatvora zbog pomaganja u ubojstvu 194 Hrvata na poljoprivrednom dobru Ovčara u blizini Vukovara u studenome 1991. godine.