Povjerenstvo za sprečavanje sukoba interesa donedavno je predstavljalo tek još jedno suhoparno saborsko tijelo koje postoji da bi se ispunilo osnovne zakonske uvjete. U praksi su naši političari uglavnom radili što ih volja, izigravali zakone i često se svojim ponašanjem izrugivali biračima zbog kojih su se našli na dobro plaćenoj dužnosti. Od afere koja je izbila 2007. jer bivši premijer Ivo Sanader nije u imovinsku karticu prijavio 40-ak tisuća eura vrijedne satove, sukob interesa nije se ozbiljnije propitivao u Saboru. Sve do prije godinu dana.

Samo u 2014. Povjerenstvo je odlučivalo o sukobu interesa Ive Josipovića, bivšeg zamjenika župana Zadarske županije Stanka Zrilića, nekadašnjeg zamjenika vukovarskog gradonačelnika Željka Pinjuha, o imovinskoj kartici IDS-ovog Ivana Jakovčića, o Linićevom pomoćniku Branku Šegonu te jučer o sukobu interesa niza vrlo poznatih političara. Učinilo nam se da je Povjerenstvo prilično zatrpano zahtjevima...

'Ne bih rekla da smo pretrpani, ali drago mi je da se prepoznaju rezultati našeg rada. Na tjednoj razini imamo više predmeta i uspješno ih rješavamo, ali to nije samo naša zasluga. Povjerenstvo sada radi kao stalno tijelo, a članovi su profesionalci u radnom odnosu, pa se i očekuje da obavimo više posla. Staro Povjerenstvo sastajalo se samo povremeno', rekla je u razgovoru za tportal Dalija Orešković.

Kaže da joj je od broja riješenih predmeta ipak puno važniji način na koji Povjerenstvo pristupa slučajevima eventualnih sukoba interesa: 'Sve se naše odluke objavljuju na internetskoj stranici na kojoj se građani mogu upoznati sa svim razlozima koji su utjecali na neku našu odluku. Ondje je priložena sva dokumentacija o kojoj smo raspravljali, tako da to u konačnici smatram puno važnijim od statistike, doista impresivne; ipak je to način na koji se rad Povjerenstva doživljava među građanima, medijima i samim dužnosnicima. Usuđujem se reći da se već u godinu dana mogu primijetiti pozitivni pomaci jer je sve više dužnosnika koji od Povjerenstva traže mišljenje kada se nađu u dvojbenoj situaciji.'

Samo u prvoj godini mandata, koji za nju traje pet godina, objavili su više od 230 mišljenja i očitovanja. Orešković kaže da taj broj i dalje raste. 'Ne znam koliko su građani svjesni našeg rada, ali primjećujem da su dužnosnici itekako svjesni. Mediji prenose naše sjednice i, ako ništa drugo, tako građani mogu steći povjerenje i saznati da institucija radi svoj posao kako treba, a na nama je da nađemo način da saznamo daljnje granice naših nadležnosti', kaže Orešković.

Objašnjava da se Povjerenstvo ne bavi istragom kaznenih djela korupcije, nego se trude promicati dobru praksu upravljanja: 'Slijedom pravne tradicije sustava koji smo nekada imali, neki dužnosnici imaju dojam da su došli na vlast da bi vladali, a zapravo su tu da bi dobro upravljali u ime onih koji su ih izabrali na određene funkcije. Cilj je našeg rada da promičemo etičke vrijednosti, osobnu odgovornost i moralnu odgovornost dužnosnika za djela koja nisu kaznena, nego u situacijama koje ih dovode u sumnju da miješaju privatni i javni interes.'

Premda nisu tijelo progona, Povjerenstvo za sprečavanje sukoba interesa ima pravo izreći sankcije političarima ako prekrše zakon i privatiziraju svoje javno djelovanje za vlastito a ne javno dobro. Tako je bivši pomoćnik ministra Slavka Linića, Branko Šegon, nedavno dobio kaznu od 40 tisuća kuna zbog povlaštenog položaja pri dobivanju kredita od Hrvatske banke za obnovu i razvoj, a jučer su sa šest tisuća kuna kažnjeni županica Marina Lovrić Merzel i SDP-ov Ivan Račan jer nisu poštovali zakonsku proceduru kada je u pitanju prijava njihove imovine.

Kako je Povjerenstvo često odlučivalo o sukobu interesa dužnosnika koji su istovremeno bili pod povećalom javnosti zbog drugih afera, pitali smo Orešković je li bila meta pritisaka naših političara? 'Nisu ništa pokušali. Doista nismo imali pritisaka dužnosnika, niti sami sebe ograničavamo. (…) Nitko nas nije zvao, a vrlo često se može i iščitati da zapravo brojni dužnosnici daju podršku radu Povjerenstva. I oni vide da mi kao kontrolni mehanizam možemo pomoći da se vrati povjerenje građana u vlast i političare.'

Orešković tvrdi da su doista neopterećeni u ocjeni sukoba interesa: 'Jedino što nam može stvoriti pritisak su kompliciraniji slučajevi u kojima je odgovornost veća naprosto zbog složenosti. Predmet Šegon je najbolji primjer za to. No s tim se pritiskom nosimo tako da uložimo sve profesionalne i stručne napore da maksimalno objektivno i transparentno utvrdimo sve bitne činjenice te da one razloge na koje se pozivamo možemo potkrijepiti konkretnim dokazima.'

Također, Orešković naglašava da obrazloženje odluke o Branku Šegonu ima čak 16 stranica, i to je tek skraćena verzija: 'Nastojali smo izvući ono bitno iz dokumenata koje smo dobili… Lako je medijima i novinarima suditi o nečijem sukobu interesa, ali institucije moraju imati stupanj vrlo velike odgovornosti i nastojimo to napraviti tako da za svaku riječ imamo pokriće. Mislim da smo to i uspjeli u predmetu Šegon. Nije bitno o kojem se dužnosniku radi, nego koji je predmet u pitanju i što je sporno.'

Druge državne institucije, kaže Orešković, kvalitetno surađuju s Povjerenstvom i na vrijeme dostavljaju traženu dokumentaciju.

Upitana koji joj je od dosadašnjih slučajeva bio najteži, Orešković nije mogla istaknuti nijedan: 'Ništa nije bilo specijalno teško. Dolazim iz realnog sektora, iz odvjetničkog ureda u kojem sam se možda imala prilike boriti s puno težim i zahtjevnijim spisima, a nama u Povjerenstvo još nije došao nijedan koji je bio nesavladiv ili nerješiv.'

Na pitanje na koje je odluke Povjerenstva posebno bila ponosna, Orešković kaže: 'Ima baš puno slučajeva zbog kojih mi je bilo osobno jako drago da smo ih donijeli, ali ih ne bih htjela isticati jer bi takvu izjavu netko mogao shvatiti kao politiziranje ili izvući iz konteksta, a to bi onda bilo loše.'

Upitana kako doživljava dužnosnike koji ne žele surađivati i dostaviti izmjene u imovinskoj kartici, poput saborskog zastupnika Željka Keruma, Orešković kaže: 'U zakonu je propisano da moraju objaviti imovinu na početku mandata, kod značajnije promjene imovine i na kraju mandata. To je njihova osnovna obaveza, a Kerumovo ponašanje samo po sebi govori sve. Na građanima je da razmisle kakve dužnosnike žele imati i koga će birati na odgovorne funkcije.'

Kako se Kerum oglušio na sva upozorenja, Povjerenstvo je odlučilo pokrenuti postupak protiv njega. Ako u međuvremenu ne ispuni svoje obaveze, bivši splitski gradonačelnik mogao bi postati još jedan u nizu 'kapitalaca' koje je Orešković s Povjerenstvom za sprečavanje sukoba interesa opalila po novčaniku.