Teran ili refošk? 'Pitanje je potpuno nevažno – nije važno ime vina nego vinogorje ili terroir. To trebamo zaštititi i promovirati.' Tako na novu seriju pitanja o tome tko ima pravo prodavati vino teran - samo Slovenci ili i Slovenci i Hrvati - kaže Luciano Visintin, mladi istarski vinar i vlasnik vinarije Veralda iz Brtonigle.

Podsjetimo, Slovenija je prije ulaska Hrvatske u EU zaštitila na razini Unije teran kao slovenski proizvod, što znači da nitko osim slovenskih proizvođača ne može prodavati vino pod tim imenom. Hrvatska se na to žalila ističući da Slovenija nije imala pravo zaštititi teran jer se u slovenskoj Istri proizvodi vino pod imenom teran iz sorte grožđa refošk, a u hrvatskoj Istri iz sorte teran. Hrvatski stručnjaci tvrde da refošk i teran nisu ista sorta.

Prošloga tjedna iz Europske komisije potvrđeno je da se priprema akt kojim bi se hrvatskim vinarima u Istri omogućilo da i dalje prodaju vino pod imenom teran.

Nije trebalo dugo čekati na oštre odgovore iz Slovenije – reagirali su ministar poljoprivrede i šef diplomacije koji se zaprijetio tužbom jer je, kako tvrdi, njegova država ime teran zaštitila zemljopisnom oznakom podrijetla. Prema EK-u, hrvatski teran bi na etiketama imao natpis 'Hrvatska Istra', a ispod toga, manjim slovima, pisalo bi teran, za što Visintin kaže da je dobro rješenje ako znamo što radimo.

Kad se zna da je upravo Visintin svjetsku slavu stekao na teranu, njegovo razmišljanje dobiva posebno značenje. Njegova vinarija upravo je prošle godine za svoje vino na Decanterovom godišnjem ocjenjivanju vina iz cijelog svijeta dobila titulu Platinum best. U prijevodu, Visintin je proizveo najbolje crno vino na svijetu u kategoriji monosortnih vina s cijenom od preko 15 britanskih funti po boci, osvojivši 95 bodova na ocjenjivanju.

Zašto u Londonu svoje vino niste predstavili kao teran?

Od berbe 2013. nadalje naš teran je u čitavoj Uniji zabranjen pojam jer se tim imenom smije zvati samo zaštićeno vino sa slovenskog Krasa, koje se pripravlja od sorte refošk. Tako su nažalost posloženi propisi. Zanimljivo je da se oko te vinske priče najviše čuje glas političara. Recimo, u Istri oni su javno pozivali vinare da i dalje imenuju svoje vino teran – iako ništa nisu učinili da taj naziv zaštite na vrijeme.

Ja to vidim potpuno drugačije, a osim toga nisam želio riskirati nepotrebne žalbe nego razvijati posao. Koliko ja znam, s ove naše strane Mirne, gdje se govorilo pretežno talijanski, ovo se vino u prošlosti nazivalo refošk, dok se naziv teran više koristio u dijelovima Istre s pretežno hrvatskim stanovništvom. Moja ideja je da se ne bavimo prošlošću, nego da gledamo naprijed. Vino ne smije biti povod da se gledamo mrko i, što bismo u Istri rekli – rogamo. Zašto sam uopće slao vina na ocjenjivanje na Decanterov natječaj? Ukazala mi se prilika za izvoz vina u Kanadu i tamošnji distributer nas je pitao imamo li kakvo respektabilno priznanje za naša vina.

Zato samo išli u London. Kako nismo mogli koristiti ime teran, smatrali smo da je jedino ispravno identificirati vino kroz regiju Istru. Zato sam ga nazvao Istrian i mislim da je to pun pogodak, ne samo zbog toga što sam izbjegao eventualne probleme, nego i zato što pogađa u suštinu problema – naravno ako od vina ne želite praviti politiku.

Možete to pojasniti?

Za početak zaboravimo da razgovaramo o teranu, prebacio se na neka druga vina. Recimo chianti? Znadete li koja su to vina? Malo tko zna – ali svi znaju da je to chianti – da je to vinska regija. Isto je s Bordeauxom. Merlot? Cabernet sauvignon? To je manje važno – važna je regija koja jamči vrhunsku kvalitetu. Hoćete li usporedbu s nama? Recimo mali plavac – to je sorta, to može biti jeftino i loše vino, ime sorte nije jamstvo.

Ali kad kažem dingač, što je ime posebne pozicije na južnoj strani Pelješca, e onda je to vrhunsko vino. Hoćete li još primjera? Onih koji nisu dobri. Recimo, jedna naša velika vinarija za jeftin novac u Italiji kupuje malvaziju, puni je i dila po hotelima. Što tu znači sorta malvazija? Ništa. Znači samo ako znadete da dolazi iz Istre – s posebnih predjela, jer ni sve istarske zemlje nisu iste. Zemlja kod Buja i Poreča nije ista. I da iza nje stoji vrhunski vinar. Zato je moja priča usmjerena na promoviranje vinogorja i terroira. Istru valja profilirati kao Toskanu, a ne iscrpljivati se u ratu oko naziva. U protivnom će nam se dogoditi da ćemo kao zaštititi ime teran i onda ga jeftino prodavati za dva eura.

Po čemu će to biti dobro vino? I u čemu je smisao takve zaštite? Mislim da ime Istrian upravo to poručuje, što potvrđuje i Decanterova nagrada. Za teran zna 20.000 ljudi, a za Istriana zna cijeli svijet i zna da dolazi s hrvatskog poluotoka koji svojim oblikom podsjeća na grozd. Tako priča o vinu izgleda kad je priča vinar, kojem je stalo do vina i kad je osmisli dobar marketing. O nazivima govore političari. Naravno, za mene nema nikakve sumnje da je Istrian dobiven od sorte koja se na ovim prostorima uzgaja 1500 godina.

Teran je bez svake sumnje najrasprostranjenija istarska crna sorta. Međutim zna se čuti za njega da ga 'svi žele, a malo ga se pije'. Kažu da je to divlja sorta. Vaš pristup je i tu bio drugačiji.

Prije svega tu nisam sam - sve više je istarskih vinara koji u pripitomljavanju terana imaju velik uspjeh. Istina, teran je po boji, kiselosti i šećerima teško ukrotiv, ali nije neukrotiv. Htio sam biti inventivan, a ne raditi vino po principu 'tako je radio moj nono'. I to je prepoznato - osim nagrade za najbolje crno vino na svijetu, dobili smo još dvije Decanterove brončane medalje, za rose od terana i za pjenušac od terana. I još jednu za malvaziju. Ovom nagradom za Istrian srušili smo predrasude o preduvjetima za vrhunsko crveno vino. Loš teran ne znači nikom ništa. Vrhunski znači. Ali da kroz njega govori terroir! On se pamti.

I vaša izvedba je drugačija od, hajdemo tako reći, uvriježenog terana.

Odlučili smo napraviti teran koji će nalikovati pinot noireu, teran koji će svatko moći piti, da mu malo popravimo položaj kao sorte. Valja reći da mi je tu velika pomoć bio slovenski enolog Uroš Bolčina koji je radio s poznatim vinarijama diljem svijeta, od Čilea i Australije do Mađarske i Portugala.

Posebnost je to da ste teran razvijali izvan uvriježenih gabarita – sorte za isključivo crno vino.

Da, proizveli smo rose. Prvi smo ga počeli proizvoditi, već dogodine je takav rose proizvodilo pet, šest istarskih vinarija, a danas ga imaju gotovo svi. Rose je vodio do pjenušca, a to je bio logičan sljedeći korak i dokazivanje da je teran najpovoljnija sorta za pjenušac zbog svojih kiselina. Pjenušac je pokazalo da teran možemo početi predstavljati u sasvim novom svjetlu. Naš se pjenušac od terana, proizveden klasičnom metodom fermentacije u boci, pojavio 2012. godine i odmah je od Zavoda za vinarstvo dobio oznaku vrhunskog vina.

Zanimljivo je i to da vi po struci niste enolog. Kako to inženjer građevine postaje vrhunski vinar? Osim toga, teran nije jedini na vinskoj listi Veralde.

Moj nono je oduvijek imao četiri, pet hektara vinograda i nešto maslinika, to je bilo obiteljsko imanje. Međutim, 1998. godine, kada je propao PIK Umag, osjetio sam to kao izazov. Uzeli smo 20 hektara vinograda bivšeg PIK-a. Prvih godina grožđe smo prerađivali u podrumu u Bujama, pa u Brtonigli. Godine 2001. sagradili smo podrum od 800 kvadrata u selu Kršin kod Bracanije i tada smo registrirali vinariju Veralda. A kako se postoje vinar? Strašću, učenjem i hrabrošću da se iskorakne dalje od uvriježenih načina mišljenja. Osim vina koja smo spominjali, proizvodimo poluslatki bijeli muškat, vrhunsku svježu malvaziju Prestige i maceriranu light orange malvaziju Ambra.