Ljubljanska banka je tužila Hrvatsku zbog navodne političke intervencije kojom je spriječena ovrha zbog nenaplativih potraživanja te banke prema tvornici šećera IPK Osijek koju je bio odredio hrvatski sud.

Prema sadržaju neprihvaćene tužbe koji prenose slovenski mediji, Ljubljanska banka uložila je zahtjev da sud u Strasbourgu odredi Hrvatskoj plaćanje 422 milijuna kuna, odnosno 57,5 milijuna eura koliko je IPK dugovao bivšoj Ljubljanskoj banci Zagreb, s argumentom da je hrvatska izvršna vlast spriječila provođenje ovrhe koju je odredio hrvatski sud, te da u okviru hrvatskog zakonodavnog poretka nije uspjela ostvariti svoje pravo.

Mediji navode da je protiv ovrhe tada intervenirao Slavko Linić, u spomenuto vrijeme potpredsjednik vlade i ministar financija. Sud u Strasbourgu se u slučaju tužbe protiv Hrvatske koju je Ljubljanska banka podnijela 2007. proglasio nenadležnim, navevši da po njegovu poslovniku vladina tijela ili javna poduzeća pod kontrolom države nemaju pravo podnositi individualne tužbe pred tim sudom te da je u spomenuto vrijeme Ljubljanska banka bila u vlasništvu slovenske države.

Sud je objavio da je odluka o nenadležnosti donesena suglasnošću svih sudaca koji su rješavali slučaj, te da je činjenica da je Ljubljanska banka u vlasništvu države utvrđena na jednom od ranijih suđenja o tužbama štediša protiv Ljubljanske banke.