Katica baš i nije oduševljena tim amerikaniziranim nazivom za posao koji obavlja i više voli reći za sebe da je čuvarica prirode. Kad smo već kao narod pokupili engleski po kojem nešto jest ili nije, dok je gledam onako pristojnu, smjernu i finu, više mi nalikuje nekoj prirodnoj varijanti londonskog bobbyja (pardon, bobbyce), hoću reći, policajke za prirodu. Skrbno i odlučno. Takav tretman zaslužuje ono što joj je povjereno; Plitvička jezera spadaju u hrvatske i europske sve rjeđe prirodne dragulje i podsjetnike na planet kakav smo posudili od stvoritelja.

Od zračnog prometa do rendžerice u Nacionalnom parku Plitvička jezera

Još i prije, od 2011., kad je prvi put u povijesti NP rajskih ličkih jezera posjetio milijunti posjetitelj bilo je jasno kako turisti nisu samo dobrice željne naturalne mistike, nego i velika potencijalna opasnost po prirodu. Da se to ne bi događalo, Plitvička jezera su, kao i ostali parkovi u Hrvatskoj, ustanovila službu nadzornika, a Katica je jedna od prvih koja se uključila u taj pilot-projekt. Da je i njoj netko koju godinu ranije, dok je završavala aeroprometni studij rekao kako će se, umjesto zrakom i oblacima, baviti slapovima i ličkom šumom, odmahnula bi rukom. Ne bi mu to povjerovala ni kad je, ne mogavši naći posao u struci, obavljala sve moguće poslove vrludajući od čistačice do prodavateljice osiguranja. A onda se vratila u Liku (rođena je i odrasla u Rakovici), čula za pilot-projekt popularno nazvan Hrvatski rendžeri, prijavila se, odradila prvu godinu i ostala. Sada s još 10 kolega i kolegica svakodnevno patrolira Plitvicama koje je, prije nego se zaposlila u njima, posjetila tek dvaput.

'Dio obveza rendžera je rutiniran. Rano ujutro najprije obilazimo jezera. Da bismo vidjeli prohodnost i sigurnost staza. Zna se dogoditi da na stazu padne stablo ili se skotrlja kamen. Naša je prva obveza, kao Parka u cjelini, da su posjetitelji sigurni i da se ugodno osjećaju. U slučaju da je, primjerice, stablo palo na stazu odmah dojavljujemo našim službama koje to rješavaju. U smjenama radimo na gornjim i donjim jezerima, kao i na prometnicama kroz park. U sezoni se više bavimo društvom (mislim na turiste), izvan nje prirodom', govori mi Katica, na brzinu prelazeći preko pitanja o tome kako je patrijarhalna sredina reagirala na činjenicu da se žena drznula baviti rendžerskim poslom. Nije da nije bilo muke, ali srećom, priča o prožimanju jina i janga polako, ne i lako, ali sigurno došla je i do Like.

'Bilo je svega, ali pravilnim pristupom uspjela sam uvjeriti kako je ženska energija u nekim situacijama često učinkovitija od muške. Nije to samo u slučajevima kad se susrećete s djecom turistima ili priređuje radionice, nego i u znatno ozbiljnijim i opasnijim prigodama - kako onima kad su u pitanju biljke i životinje, a i onima drugim vezanim uz turiste', govori Katica.

Nestašni turisti dosjetili su se ljepote parka snimiti dronovima!

'Osim o sigurnosti posjetitelja, pazimo da se netko od gostiju ne bi malo zanio, brao cvijeće, lovio leptire i druge životinjske vrste, lomio grane… Ovisno o prekršaju, upozoravamo ih ili naplaćujemo simbolične novčane kazne, ali za male prekršaje uglavnom samo upozorimo posjetitelje da to više ne čine. A reakcija ima svakakvih', vrti glavom. Na početku, prije nekih 10 godina, najzahtjevniji su bili gosti iza nekadašnje čelične zavjese, Poljaci, Česi, Slovaci... Bilo ih je teško ukrotiti, a onda su postajali sve discipliniraniji.

'Taman kad sam pomislila kako ću sad uživati dogodio se obrat, odjednom su se počeli kvariti gosti iz zemalja za koje sam vjerovala da su oličenje reda i poštovanja pravila. Sad imam više problema s našim sudržavljanima – mislim na EU. Najprgaviji su Englezi i Francuzi, ali nakon objašnjenja o mogućim sankcijama, i takvi se ubrzo smiruju. Različiti ljudi dovode nas u različite situacije. Većina njih odmah prizna prekršaj, neki se nastoje opravdati neznanjem. Uglavnom odmah plate ulaznicu i kaznu. Ali ima i konfliktnih situacija s ljutitim gostima. Takvi galame, nastoje ustrajati na svojim tzv. pravima da uđu u park bez ulaznice. Nekima stvarno moram pokazati da ovo nije zemlja kaosa i da bi, recimo, za pokušaj podmićivanja mogli proći jednako kao i u svojoj zemlji. Azijci su najugodniji, oni imaju veliku kulturu posjećivanja i poštovanja prirode, samo šeću, kontempliraju, smješkaju se i fotografiraju. Kakvi su prijestupi najčešći? Od neposjedovanja ulaznica, kupanja (koje je zabranjeno), gaženja po sedri, šetnje sa psom bez povodca... Nedavno smo imali i problem iz novog tehnološkog doba. Morali smo intervenirati zbog uporabe dronova! Turisti su ih jednostavno digli u zrak. Kao da ne shvaćaju da su u gostima, da je glavni junak ovdje priroda, slapovi, šuma, biljke, životinje i njihov čudesni suživot...', govori Katica, prisjećajući se kako je ipak uvijek riječ o pojedinačnim slučajevima, primjerice, kad je uhvatila i upozorila jednog preprodavača iskorištene karte, bila je nagrađena velikim aplauzom svih koji su čekali u redu.

U tim i sličnim slučajevima dobro joj dođe smisao za taktiziranje, u nekim drugima traži se odlučnost.

'Sigurnost prirode važna je, ali jednako tako važna je sigurnost svih posjetitelja. Događa nam se da se neki posjetitelji udalje od staza, neki konzumiraju više alkohola i zaspu. Ima i tzv. hrabrih plivača, iako su posvuda postavljene ploče o zabrani kupanja u jezerima. Kada se netko izgubi, krećemo u potragu odmah po dojavi i u većini slučajeva sve se dobro završi. Na žalost ima i onih kad se, zbog njihova ponašanja, dogodi zlo. Naravno nas 10 na 30.000 hektara Parka ne može pokriti baš svaki kvadratni metar, zato postoje upozorenja. Događalo se i da nekim posjetiteljima pozli. Reagiramo što je brže moguće i zbrinemo te ljude do dolaska ekipe hitne medicinske pomoći', prisjeća se Katica koja je da bi se bolje skrbila o parku postala - i lovkinja.

Lov je u parku zabranjen, ali da biste mogli hvatati krivolovca, morate znati sve što i on, i to još i bolje. Zato sam položila lovački ispit, iako se moji kolege šale da ja više volim gledati životinje nego pucati. Učinila sam to zbog edukacije, kao što mi je Park platio da u Karlovcu završim školu za šumarskog tehničara', dodaje, a na pitanje bi li voljela raditi u nekom drugom nacionalnom parku kaže kako je posjetila sve naše parkove, kako su zadaci različiti u svakom od njih, ali da Plitvice ne bi mijenjala'.

'Valja reći da kolege iz parkova prirode u kojima su dopuštene gospodarske aktivnosti uistinu imaju jako mnogo posla jer, osim ovih poslova koje ja radim, imaju i taj posebni zadatak održavanja ravnoteže između svijeta prirode i eksploatacije', kaže. Ono što bi željela jest da se u svrhu bolje obuke organiziraju razmjene s kolegama iz drugih svjetskih nacionalnih parkova, uvjerena je kako bi se na temelju takvog iskustva uvelike mogao unaprijediti rad svih hrvatskih rendžera.

Strah u noćnoj šumi nestane uz klapsku pismu

Kad je pri kraju razgovora upitam ima li nešto što joj je u poslu padala posebno teško, zastane i dobaci.

'Noćni zadaci koje smo imali prije. I u gradu svijet izgleda drukčije kad padne mrak, za šumu to vrijedi mnogo jače. Hodanje mostićem u mraku, razlučivanje stvari putem zvuka od onoga što mi mislimo da bi taj zvuk mogao biti, e to zna biti nelagodno. Ali ima i tome lijeka, ako me zapadne takav zadatak, u glavi vrtim neku dalmatinsku pjesmu koju upravo vježbamo'. Katica je i pjevačica u onome što bismo mogli nazvati fenomenom hrvatskog globalizama: usred Like postoji ženska klapa, oformila ju je jedna naturalizirana Dalmatinka, a Katica nije mogla odoljeti njezinu zovu. Rendžerica i pjevačica. Što bi za nju dao Tex Viller!